U jednom svijetu, smještenom u blizini našeg svemira, hranidbeni je lanac poredan drukčije nego kod nas. Na vrhu su životinje. One su vlasnici planeta. A na dnu su ljudi, i žive u rijetkim čoporima u divljini. Taj je planet mnogo zeleniji od Zemlje, a zrak je ondje puno čišći.
No, kao što to uvijek biva, odnosi među životinjskim vrstama nisu najbolji. Grabežljivci imaju potpunu nadmoć nad njima, dobroćudnim biljojedima i sitnim životinjama, te su ih prognali na jug. Jug je hladno i pusto mjesto sa samo jednim jezerom i velikim plastenikom u kojem se nalazi hrana, a hrane ima dovoljno tek za preživljavanje (...).
Ljubiteljica Wildea
Imala je 13 godina kada je napisala slikovnicu “Sjeverojug”. Ilustrirala ju je sama. Na trećoj stranici nacrtala je gavrana prebjeglog na jug. Koju stranicu dalje plavokosa djevojčica sa šiškicama, tada učenica sedmog razreda pulske Osnovne škole Stoja, nacrtala je slona u žutoj košulji s crvenom leptir-mašnom. Na realistično oslikanom licu slona vidljiva je panika, priča se zaoštrava, a konji su tužni, uznemireni, dok se medo češka po glavi od brige. Slikovnica je nagrađena na državnom natječaju “Moja prva knjiga” pa je prvo njezino ozbiljno djelo za nagradu tiskano u 500 primjeraka. Slika svake životinje u uzbudljivoj priči “Sjeverojug”, namijenjenoj svim uzrastima, portret je za sebe. Spisateljica Silvija Šesto za slikovnicu je napisala da je likovno primjerenija učenicima viših razreda srednjih umjetničkih škola ili čak studentima prve godine likovne akademije. “Nevjerojatno zrela, s vidljivim utjecajem literature koju autorica čita”, opisala je spisateljica (djevojčica je tada posebno voljela Oscara Wildea, Arthura Conana Doylea, naravno i J. R. R. Tolkiena i Johna Greena). Te 2014. Šesto je još poželjela mladoj umjetnici nastavak rada jer cjelina u obliku slikovnice jednostavno mora imati sretan nastavak.
Nastavak, naravno, postoji.
Umjesto životinja, danas crta ljude. Tri godine nakon “Sjeverojuga”, 16-godišnja djevojka crvene kose ulazi u finale prestižnog svjetskog natječaja Art Renewal Centre iz New Yorka. Ime joj je Anja Kuzmić, a u konkurenciji od 300-tinjak autora izborila se za finale. Njezin je rad među 16 najboljih realističnih umjetnika iz cijelog svijeta. Zadnja serija radova su portreti njezinih profesora. Na službenim stranicama ARC-a portret je njezina profesora povijesti Andrije Lovrića. Udobno zavaljen u stolici, profesor u upečatljivoj kariranoj košulji predaje razredu, iza njega je zemljopisna karta. To je Anjin prvi portret profesora. Intenzivno je na njemu radila tjedan dana. Ostali su krenuli po inerciji ili, kako Anja kaže, da se profesor Lovrić ne bi osjetio izoliranim.
Odužila se profesorima
- Odmalena uživam u slikanju živoga. Ispunjavaju me emocije koje mogu prenijeti na papir, trenutak u vremenu prenesen na slici. Ta ideja me najviše zaokuplja - kaže ozbiljno Anja Kuzmić. Nakon završene osnovne škole u Puli, preselila se s obitelji u Zagreb, danas je učenica drugog razreda I. gimnazije, čiji su profesori ostali zapanjeni talentom mlade učenice. Dosad je, uz profesora povijesti, portretirala profesorice geografije, latinskog, francuskog i hrvatskog, geografije i likovnog.
- Specijalizirala sam se za portrete, s njima sam počela dosta rano, u drugom, trećem osnovne. Impresionirana sam ljudima oko sebe, a svoje profesore crtam jer ih gledam svaki dan. Na neki način im se želim odužiti, za vrijeme i znanje koje mi daju - objašnjava nam neobična djevojka, kojoj prestižni natječaj nije prvi na koji se javila. Ipak, kaže, s domaćim natječajima nije imala sreće: diskvalificirana je s dva, uz neslužbeno obrazloženje prema kojem žiri naprosto nije mogao povjerovati da je radove sama nacrtala. Bili su očito prejaki za tako mlađahnu slikaricu i dogodilo se upravo ono što je nekoliko godina prije Šesto napisala o njezinoj slikovnici: “Nevjerojatno zrela, primjerenija studentu prve godine likovne akademije...”.
Prije profesora napravila je seriju fenomenalnih portreta pisaca. Edgar Allan Poe, Oscar Wilde, Ernest Hemingway, James Joyce, Antoine de Saint-Exupéry, Ivana Brlić Mažuranić, Agatha Christie, Mark Twain, William Shakespeare i Sir Arthur Conan Doyle bili su izloženi u holu I. gimnazije i u njezinoj osnovnoj školi u Puli. Anja rekreativno svira klavir, a pisanjem se ne bavi toliko često koliko bi htjela iako, kaže, ima nekoliko koncepata s čijom bi izradom mogla nastaviti u budućnosti.
Izvanserijski talent
Dunja Marušić Brezetić, ravnateljica I. gimnazije, Anju zove čudom i izvanserijskim talentom.
- Vjerujem da bi se Anja istaknula u bilo kojoj školi. Načelno mi se čini da općenito ima mnogo talentirane djece. Ima i onih koji ni sami ne znaju koje talente imaju, a škola bi trebala biti središnje mjesto gdje se talenti otkrivaju i razvijaju. Bilo bi idealno da škole imaju prostorne, materijalne i kadrovske mogućnosti da se što više radi s djecom kroz različite izvannastavne sadržaje - kaže ravnateljica.
Anja je oslikala jedan učionički zid. Modelirala je i veliki kip Herakla za potrebe predstave školske dramske grupe. Cilj joj je postati samostalnom umjetnicom, no svjesna je stanja stvari u Hrvatskoj.
- Planiram zato otići u inozemstvo na studij, već pratim natječaje. Zanima me likovna umjetnost, povijest i književnost. Imam i back up plan, studij povijesti umjetnosti - otkriva Anja, koja svoj talent uopće ne vidi kao posebnost.