DA ŠKOLA NE BUDE TRAUMA

PRIČA O PRIVATNOJ AKCIJI POTRAGE ZA POMAGAČEM U NASTAVI 'Moj autistični sin dobio je asistenta. Ali, uspjela sam ga naći sama. Preko Facebooka'

    AUTOR:
    • Petra Plivelić

  • OBJAVLJENO:
  • 20.09.2019. u 08:04

 

“Bok, idem u drugi razred OŠ Jabukovac, susretljiv sam, pričljiv, obožavam svoje prijatelje, trčanje na tjelesnom i volim čitanje, zbrajanje i Zdravoljupce.

Ponekad mi na mom spektru bude puno svega i zato za školske sate trebam pomoć - super pomagača/pomagačicu/asistenticu koja će rasti sa mnom uz podršku i nove izazove. Moji mama i tata spremni su dodatno platiti tvoj rad. I ja sam spreman učiti”, riječi su devetogodišnjeg Ivora s letka “Pomagač u nastavi - traži se”.

Ivor je jedan od 22.000 djece u Hrvatskoj s autizmom. Ide u školu, ali treba pomoć. Baš kao i onaj uplakani prvašić iz Slavonskog Broda. Treba asistenta u nastavi.

Nataša Bahun, Ivorova mama, preuzela je stvar u svoje ruke. Posvuda već tri tjedna, koliko traje škola, lijepi letke. Podijelila je oglas i na Facebooku. U 24 sata oglas je vidjelo više od 12.000 ljudi i podijelilo ga je gotovo stotinu. I to je bilo dovoljno. Pronašla je asistenta, i to baš radnog terapeuta, kako su se i nadali, otkrila nam je 46-godišnja Nataša.

Radni terapeut

- Ivor i asistent će se upoznati za nekoliko dana, nadam se da će se kliknuti. Mi smo presretni jer smo našli nekoga tko je stručan, radni terapeut, a i zainteresiran. Često škola sama raspiše natječaj, ali ponekad u dogovoru s roditeljima njima prepusti potragu. U našem se slučaju to pokazalo kao dobar odabir jer smo tražili osobu s određenim znanjem, a javljale su nam se žene voljne raditi kao asistentice, ali nikada nisu ni vidjele dijete s autizmom - ispričala nam je Nataša.

 

Educiranih asistenata u Hrvatskoj jako je malo, a broj djece s teškoćama je u porastu. Stopa porasta djece s autizmom u svijetu danas je već na 1:50, a u Hrvatskoj se malo čini po tom pitanju, objasnila nam je Nataša. A djeci su asistenti prijeko potrebni kako bi im pomogli u svladavanju gradiva, organizaciji vremena, interakciji s drugom djecom i u prepoznavanju znakova koji mogu dovesti do eskalacije ponašanja. Buka, napor, umor... svi ti podražaji za dijete u spektru autizma mogu biti previše. Asistent zna prepoznati već prve znakove i primijeniti strategije koje će umiriti dijete - preusmjeriti mu pažnju, odmaknuti se, prošetati, duboko disati, popiti hladne vode...

Ivorova bivša asistentica, koja je uz njega bila u prvom razredu, ove godine nije mogla nastaviti posao jer se želi dalje baviti terapijskim radom u okruženju drugačijem od onog u državnim školama.

Dirljive poruke

- Javljale su mi se mame djece s teškoćama, mame iz razreda Ivorova brata i ljudi koji s autizmom nemaju veze. Dirnuli su me do suza, a naročito mi je dirljiva i alarmantna bila poruka mame koja mi se javila u vezi s nekorektnim uvjetima školovanja za dijete s teškoćama i pitala me kome da se obrati jer je, čini se, nitko ne čuje. Dok sam lijepila letak s Ivorovom slikom tražeći, gotovo moleći da netko bude tu uz njega četiri školska sata, osjećala sam se na neki način nepravedno prema njemu. Znam da tako ne bi trebalo biti. Ta gorčina koju osjećam prisutna je kod mnogih roditelja djece s teškoćama, onih koji jako često traže novu asistenticu i onih koji dijele asistente s drugom djecom, ali i onih koji još nisu dobili niti odobrenje. Naša djeca imaju pravo na integraciju, podršku i školovanje. Možemo bolje, zar ne - smatra Nataša.

Ako dijete u spektru autizma uz sebe nema asistenta u nastavi, neće biti vidljivih napredaka, teže će biti primljen u društvo i njegove specifične sposobnosti teže će se razviti. Premda je naš obrazovni sustav manjkav po tom pitanju i obrazovanju asistenata, sama Nataša daje sve od sebe kako bi Ivoru i svoj djeci poput njega osigurala kvalitetno školovanje i što perspektivniju budućnost.

Stručni seminari

Po struci profesorica sociologije, Nataša je i sama završila dva treninga za rad s osobama s autizmom, a 2016. godine osnovala je udrugu “Progovori autizam - širi ljubav” kako bi djeci pružila mogućnost provedbe terapijskog rada kroz igru s roditeljima i educiranim volonterima. Do danas je educirano 30-ak volontera.

Trenutno planira provedbu više stručnih seminara pod nazivom “Otključajte svoje dijete”. Na njima će vrhunski predavači prenijeti najbolju svjetsku praksu.

Drugi u nizu seminara udruga planira organizirati u Zagrebu od 28. do 30. rujna, na kojem je predviđeno gostovanje uglednog američkog edukatora Seana Fitzgeralda, osnivača organizacije Autism International, s više od 20 godina iskustva. On će predstaviti najnovije spoznaje u “home based play therapy” radu s djecom u autističnom spektru.

Ovo je već druga godina zaredom da udruga “Progovori autizam - širi ljubav” u Zagreb dovodi Seana Fitzgeralda, a ovaj je put program seminara poseban jer je treći dan, 30. rujna, namijenjen samo školskim učiteljima, stručnim timova škola i asistentima u nastavi, a tema mu je integracija djece s autizmom u školi.

Druga u nizu edukacija, “Otključajte svoje dijete”, održat će se u Kulturno-informativnom centru u Preradovićevoj 5, a prijave su u tijeku na internetskoj stranici www.edukacija.progovoriljubav.hr.

SEAN FITZGERALD, OSNIVAČ ORGANIZACIJE AUTISM INTERNATIONAL: Terapija za djecu u spektru autizma koristi se igrom i čini takvu djecu puno sretnijom

Sean Fitzgerald, osnivač organizacije Autism International, održao je seminare s tisućama roditelja i profesionalaca u više od 12 zemalja svijeta, a sada drugu godinu zaredom dolazi u Zagreb. Uoči seminara porazgovarali smo s njim.

Imate više od 20 godina iskustva u radu s djecom u spektru autizma. Kako se počeli time baviti?

Prvobitno sam stekao diplomu ekonomije i radio sam u jednoj od najvećih hipotekarnih tvrtki u SAD-u. Mrzio sam to i sanjao sam ostvariti karijeru u nečemu oko čega bih se osjećao strastveno. Prijavio sam se na poslijediplomski kako bih postao učitelj i tijekom ljeta prije upisa volontirao sam u centru koji pomaže djeci s autizmom. Raditi s djecom i njihovim roditeljima u centru za autizam bilo je za mene zaista divno iskustvo i kao rezultat toga sam se upisao na četverogodišnji program obuke u Američkom terapijskom centru za autizam. Sretan sam što već dvadeset godina imam karijeru koju volim i što radim s toliko sjajne djece, roditelja i odgajatelja.

Postali ste ugledni edukator ‘home based play therapy’ sustava za djecu u spektru autizma. Kako ste razvili tu metodu?

Terapija koju sam razvio koristi igru i vlastite prirodne motivacije djeteta za poticanje govora, društvene interakcije i rasta. To znači da je djetetu uglavnom zabavno, čak i dok uči. Prvi stupanj napretka je obično da dijete postane puno sretnije. To postupno vodi prema većoj interakciji i razvoju vještina.

U nekim tradicionalnim programima za autizam samo terapeuti rade s djetetom. U terapiju igrom uključeni su roditelji, koji dobiju alate kojima mogu utjecati na razvoj djeteta koristeći interakciju u igri i zabavi.

Dublje razumijevanje autizma omogućava roditeljima i skrbnicima da shvate da djeca sve čine s razlogom, uključujući i ona neobična ponašanja. To im omogućuje da reagiraju na način koji prihvaća djetetove razlike, a istodobno potiče rast i napredak. Konačno, iako cijenimo obrazovanje i akademske vještine, prioritet je izgradnja socijalnih vještina, govora i interakcije, jer je to najvažnije za djetetove odnose i prijateljstva, kao i odličan temelj za svako daljnje stjecanje znanja.

Koje su igre ili aktivnosti prikladne za djecu u spektru autizma?

Koje će igre ili aktivnosti biti najprikladnije, ovisi o motivima djeteta. Na to ćemo se, među ostalim, fokusirati tijekom skorašnjeg seminara u Zagrebu. Primjerice, neka mlađa djeca mogu biti uistinu motivirana za škakljanje ili slušanje majke dok pjeva neku pjesmu. Istodobno, drugo, starije dijete možda neće biti motivirano za te aktivnosti i možda će radije razgovarati o strastvenim interesima kao što su Minecraft ili Pokemoni. Prepoznavanje i nadogradnja djetetove motivacije važan je dio programa.

Koji je vaš savjet za roditelje s djecom u spektru autizma, kako da prevladaju čestu emocionalnu iscrpljenost?

Mislim da roditelje osnažuje kada imaju nadu, jasne ciljeve i koristan set alata koji pomažu da se krene prema tim ciljevima. To ne znači da više neće biti umorni. To, zapravo, znači da će se osjećati nadahnutije. Puno pomaže i ako imate brižan tim za podršku koji će vam pomoći s djetetom. U Hrvatskoj postoje obitelji koje vode program temeljen na igrama, koje imaju volontere ili plaćene terapeute koji su postali predani i uključeni u dio obiteljskog života. To može pomoći obitelji da osjeća da nije sama te da postoje drugi koji razumiju njihovo dijete i iskreno mu pomažu da napreduje.

Što je to Son-Rise metoda? U čemu se ona razlikuje od “home based play terapy”?

Certificiran sam kao učitelj programa Son Rise te sam radio kao viši trener u Američkom terapijskom centru za autizam. Nakon četrnaest godina, odbio sam potpisati novi ugovor i postao sam neovisni specijalist za autizam. Više nisam djelatnik Son-Rise centra, a također sam studirao i druge metode temeljene na igrama. To mi je omogućilo da naučim dodatne korisne strategije i proširim broj obitelji kojima mogu pomoći. Sada u svoj rad uključujem sve strategije koje sam savladao u više od 20 godina rada u ovom području interesa, uključujući i one koje sam naučio u treningu Programa "Son-Rise".

Osim što ste autor priručnika “Vodič za igru i interakciju s djecom s autističnog spektra”, podučavate grupe, radite i pojedinačno s obiteljima i djecom s poremećajima iz autističnog spektra putem telefonskih konzultacija, video-feedbacka i kućnih posjeta. Koliko ste obitelji dosad pomogli? Kako vaše kućne konzultacije izgledaju?

Radio sam s preko tisuću obitelji u preko desetak različitih zemalja. Online konzultacije omogućuju mi da razgovaram s obiteljima iz cijelog svijeta i da vidim njihovu djecu putem videozapisa, čak i dok sam sa svojom obitelji u Novom Zelandu. U manjem broju slučajeva radim i konzultacije s roditeljima u njihovom domu, odgovaram na pitanja roditelja, upoznajem njihovo dijete, dajem im povratne informacije i prijedloge o strategijama i ciljevima, istovremeno upoznajući dijete kroz igru.

Kako uspješno postići integraciju djeteta s poremećajem iz autističnog spektra u državnoj školi?

Važan dio pomoći djetetu s autizmom u školskom okruženju je spremnost na fleksibilnost, da se po potrebi prilagodi nastavni plan i program. Baš kao što dijete koje ne vidi dobro dobije naočale ili kao što nastavnici dijete koje ima poteškoće sa sluhom smjeste u prednji dio učionice, tako i dijete s autizmom ponekad zahtijeva prilagodbe da bi bilo uspješno u učionici. Može biti korisno i postojanje hijerarhije ciljeva koji mogu pomoći u djetetovoj emocionalnoj regulaciji ili napretku u drugim područjima uz akademske ciljeve.

Vaši seminari nisu samo za roditelje, već i za učitelje te druge radnike u obrazovanju. Zašto je važno da su zaposleni u obrazovnom sustavu upoznati s “home based play therapy?

Izuzetno pomaže kada učitelji i prosvjetni radnici imaju bolje razumijevanje autizma kao i okvir strategija za korištenje. To im omogućuje da budu učinkovitiji u radu s djetetom s ASD-om, a također koristi koristi i ostatku djece u razredu.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo