Deseti je rođendan mislio proslaviti s prijateljima, ali niti ovako mu nije bilo mrsko. Patrik Tomić imao je društvo, doduše svi su bili stariji od njega, no s njima je stigla i super cool torta, s nogometnom loptom od čokolade, pa mu nije to smetalo.
Čestitari pristigli u Petrinju iz zagrebačke su udruge „Luč“ i ovo je bilo njihovo drugo iznenađenje za mlade rođendanske slavljenike i neće biti zadnje.
Udruga za promicanje zdravog života i poboljšanje kvalitete življenja, na Baniji kani učiniti ono zbog čega je i osnovana – poboljšati kvalitetu življenja. Psiholozi su i psihijatri, pa znaju koliko djeci znači rođendanska proslava.
- Mislio sam da ću slaviti s djecom u nekoj pizzeriji, ali eto, tako se dogodilo. Jutros kad je zatreslo sam s tuširao pa se brzo obukao, poslije mi je mama rezala nokte kad je opet bio potres. Pa smo otišli pod štok. Osjetio sam još i dva manja - kaže slavljenik.
Rođendan slavi u prizemlju svoje lijepe, obiteljske kuće u mirnoj petrinjskoj ulici. I kad gosti odu, neće se popeti na kat. Od 29. siječnja nije bio u svojoj sobi. Bio je u njoj dok se zemlja tresla na 6,2 po Richteru.
- Taman se vratio sa šišanja iz središta Grada. Frizerskog salona više nema, kao ni pola kuća pored kojim smo prošli na putu doma. On o tome ne govori, ali sigurno i to ima veliki utjecaj na njegovu nelagodu – pretpostavlja Patrikov otac, Sandi Tomić.
- Petnaest minuta prije najjačeg potresa, 29. siječnja, došao je doma sa šišanja. Kad je to počelo tresti.. I danas ima modricu na ruci kako čvrsto sam ga uhvatio da ga sklonom. Iznio sam ga na dvorište. Vjerovali vi ili ne, moj je auto diglo s tla i počelo ga gurati tu, prema ogradi. Hoćete li vi meni, ili nećete vjerovati. Kao da ga je neki val udario i počeo ga gurati. Krenuo sam vidjeti kako mi je majka, koja živi sama. Ja sam mislio da je to kraj planeta Zemlje. U tom trenutku na obilaznici su se stvorili vatrogasci, hitne, policija, ljudi na ulicama, sve razrušeno. Majčin je dom uništen. Vidite kako izgleda Petrinja, negdje je bolje drugdje lošije. Ali sam uvjeren da je stradala psiha svih ljudi. Spavali smo s jednim „otvorenim okom“, a dokumentima uza se. Sve što radite, radite na brzinu. Tako odlazite i na wc. Uvijek si u strahu kad će se dogoditi – kaže tata Sandi.
Tomići su imali sreće, kuća im je ostala cijela. Ali njihov je mir, kao i onaj svih Banijaca, nepovratno narušen. Nadaju se da će nelagoda proći. I Patrik se nada da će moći s mirom do svoje sobe. Nije ni u kuću mogao danima, sad u njoj ima goste.
Uz slavljeničku tortu, koju je i ovoga puta donirala slastičarnica Vincek, sve se činilo barem malo lakšim.
- Znam da je potres prirodna nepogoda, ali treba mi samo malo da dođem k sebi – kaže.
I tog su jutra bila četiri potresa.
