Colin Campbell je trebao umrijeti u četvrtak 15. lipnja 2017. Tako je sam odlučio. Trebao je otputovati u švicarsku kliniku na potpomognutu smrt i završiti svoj život sa 56 godina. Međutim, susret s dotad nepoznatom ženom odgodit će njegovo putovanje, ali ga i natjerati da još jednom promisli hoće li životu dati još jednu šansu.
‘Iznenadio sam samog sebe kad sam se probudio živ u petak. Jutro je u četvrtak prošlo neuobičajeno jer sam javno objavio da će to biti dan moje smrti i dugo sam se pripremao na odlazak, ali još uvijek sam ovdje’, rekao je Campbell za BBC.
Colin, iz škotskog grada Invernessa, odluku je donio na temelju dijagnoze multiple skleroze (MS) s kojom se bori od 1995. S vremenom mu je fizički postajalo sve teže, a preko ruba ga je gurnula činjenica da više nije mogao sudjelovati ni u jednom sportu. MS napada živčani sustav i stanje često polako napreduje. Colin je sve manje i manje bio pokretan i kroz nekoliko mjeseci je morao dati otkaz na poslu u IT kompaniji.
Volja za životom mu je slabjela, a kao samac koji živi na drugom katu zgrade bez lifta, osjećao se kao zatvorenik u vlastitom domu. Ulaženje i izlaženje mu nije bilo lako. S vremenom je izgubio kontakt s prijateljima.
‘Odlučio sam da se ne mogu nositi s još jednom zimom nakon što sam bio hospitaliziran dvaput u tri mjeseca’, rekao je.
Do travnja ove godine odlučio je da bi najbolje bilo prijaviti se u švicarske klinike koje podržavaju dobrovoljno samoubojstvo i postupak su mu vrlo brzo odobrili. Potpomognuta smrt u Škotskoj je ilegalna. No, dok je čekao tih posljednjih mjeseci sudjelovao je u TV emisiji u kojoj se razgovaralo o legalizaciji dobrovoljnog samoubojstva.
Prst sudbine
Rona Tynan iz istog grada kao i Colin slučajno je te večeri imala upaljen televizor i tako se uplela u priču i Colinov život. ‘Čula sam riječi multipla skleroza i Inverness. Odmah sam pojurila u svojim invalidskim kolicima do televizora da čujem o čemu se radi i tako sam nabasala na Colinovu priču. Osjećala sam se užasno što se osjećao kao da se mora ubiti’, rekla je Rona.
Rona također boluje od multiple skleroze koja je potpuno oslabjela lijevu stranu njezina tijela, a polako joj je slabjela i desna strana. Kao žena i majka uvijek je smatrala da ima aktivan i sretan život premda je godinu ranije osjećala sličnu depresiju. No, njezina je rođakinja shvatila da Rona ne dobiva svu pomoć na koju ima pravo pa je pokrenula socijalne službe i organizirala joj niz terapija i drugih oblika pomoći.
‘Jako sam se brinula dobiva li Colin svu pomoć na koju ima pravo, a koja bi mu omogućila kvalitetniji život. Zbilja sam osjećala snažan poriv da mu se javim i pokušam pomoći. Nisam htjela da pomisli kako ne poštujem njegovu odluku, ali jednako tako nisam htjela da si čovjek oduzme život samo zato jer nije ni znao za svu pomoć koju može dobiti’, objasnila je Rona.
Pristup informacijama
I bila je u pravu. Naime, kad su se prvi put upoznali, nekoliko tjedana prije dogovorenog termina u Švicarskoj, otkrila je da Colin nema sve potrebne informacije o dostupnoj pomoći, uključujući i jednostavne stvari poput električnog invalidskog vozila: ‘Ja sam tip osobe koji se voli muvati po gradu i to mi je vozilo praktički vratilo život. Htjela sam da ga Colin isproba kako se ne bi više osjećao tako izolirano. Ponekad se čini da imate jako malo mogućnosti, ali barem mogu omirisati svježi zrak, družiti se s prijateljima, a to bi uvelike promijenilo Colinov život.’
Prema zakonu, škotska inačica zavoda za javno zdravstvo, NHS Highland, mora svakom pacijentu koji boluje od multiple skleroze omogućiti stručnog medicinskog djelatnika koji će osobi točno objasniti na što sve ima pravo, ali i pružiti pomoć kad je potrebno. Rona je odmah osigurala Colinu električna kolica koja su ga oduševila, no i dalje nije mogao voditi normalan život. Bila je iznenađena što nijedna državna služba nije reagirala nakon njegovog javnog istupa o samoubojstvu i ponudila pomoć.
‘Mislim da bi bilo jako žalosno da je otišao u Švicarsku bez da je saznao i ove najjednostavnije stvari’, rekla je za BBC.
Colin je nešto optimističniji. Kaže da je u Baselu morao proći šest testova kako bi bili sigurni da nije prisiljen ili manipuliran na odluku o samoubojstvu: ‘Da sam pao bilo koji od tih testova, odbili bi mi molbu. Ne možete samo pomisliti ‘želim se ubiti’. Ako se odlučite na taj potez u Švicarskoj, tu je puno planiranja i dobro promišljenih odluka.’
Novinar Mik Scarlet član je organizacije osoba s posebnim potrebama koja se u Velikoj Britaniji bori protiv potpomognutog samoubojstva i kaže da je uvođenje detaljnih provjera i potpunog pristupa informacijama nužno za legalizaciju ovog postupka u Velikoj Britaniji. Njemu je MS dijagnosticiran kad je imao 15 godina, a dvije godine kasnije si je pokušao oduzeti život.
‘Posve shvaćam taj strah i taj pesimizam. Velik dio toga rezultat je manjka podrške i znanja, a Colinova priča primjer je svega onoga što nas zabrinjava. Ne možete reći da ste donijeli promišljenu odluku kad ni nemate informaciju da postoje električna vozila ili dostupna njega’, rekao je.
Novi život
Rona je u međuvremenu odlučila otputovati u Meksiko na eksperimentalno liječenje matičnim stanicama i sudjelovanje u istraživanju. Od 281 osobe koje su sudjelovale u novoj terapiji, gotovo polovici je bilo bolje, no osmero ih je umrlo odmah nakon terapije. Liječenje je stajalo 50.000 funti (oko 420.000 kuna) koje je skupila preko interneta.
Colin je za to vrijeme stan na drugom katu zamijenio novim domom u prizemlju u mjestu Greenock, 322 km od Invernessa. Unatoč udaljenosti kaže: ‘Ovo je sasvim druga priča. Odlično je. Imam sve što mi treba.’ No, ipak ga brine zima i hoće li je preživjeti: ‘Nije nimalo ugodno. Kad imate MS, onda imate i velik rizik od infekcije. Govoto redovito se javi kašalj koji se pretvori u upalu pluća, a upala pluća me može ubiti. Doista sam mislio da će mi taj četvrtak biti posljednje jutro na Zemlji. Ovo je ekstra vrijeme koje imam, ali sam realan i moji planovi nisu otkazani.’