NA MARGINI

'Profesori rade s onima koji čuju, a mi gluhi sjedimo po strani. Ponašaju se prema nama kao da smo glupi. A ako nešto nisam razumio, onda se i ljute'

    AUTOR:
    • Petra Plivelić

  • OBJAVLJENO:
  • 22.11.2017. u 23:00

Boris Kovačev / CROPIX

Lorena Niče, s majkom Anamarijom i starijim bratom Markom, komunicira s prevoditeljicom za znakovni jezik. Otkako ih imaju oboje, uživaju u školi

 

Trinaest tisuća četiristo šezdeset tri. Prema podacima Hrvatskog registra osoba s invaliditetom, to je, na današnji dan, broj Hrvata s oštećenjem sluha. Od toga je 990 djece rođene u razdoblju od 1999. do danas.

Tek 217 učenika s oštećenjem sluha uključeno je u redovan osnovnoškolski sustav, a samo 40 posto te djece pohađa nastavu uz pomoć prevoditelja, dobiva sve potrebne informacije i može normalno sudjelovati u nastavi.

Marko Niče (14) iz Zagreba, koji osnovnu školu pohađa u Centru za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj”, do ove školske godine nije imao prevoditeljicu znakovnog jezika. Gluh je od rođenja, no fluentno govori hrvatski znakovni jezik i internacionalni znakovni jezik, a pomalo zna francuski i njemački.

Ponašaju se neprimjereno

- Profesore koji ne znaju znakovni jezik mogu samo gledati. S nekima uopće nemam kontakt i ružno se ponašaju prema meni i ostaloj gluhoj djeci. Zanemaruju nas i obraćaju se samo učenicima koji čuju - žali se Marko. U njegovu je razredu sedmero učenika, od čega pet gluhih, a dvoje normalno čuju.

- Profesori rade s onima koji čuju, a mi gluhi sjedimo po strani. Ponašaju se prema nama kao da smo glupi. A ako nešto nisam razumio, što je često, onda se ljute na mene - ističe Marko, koji ide u osmi razred.

Zagreb, 061117.
Clanovi obitelji Nice koji su gluhi.
Na fotografiji: sin Marko fotografiran ispred Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raskaj.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / CROPIX

Marko Niče

 

- Srećom, sada imam prevoditeljicu, jedini u svojem razredu. Naravno, i drugi gluhi učenici gledaju kada ona prevodi nastavu na znakovni jezik. Kada su vidjeli da je u razred došao netko takav bili su oduševljeni jer mogu s nekim komunicirati, a ne samo međusobno - hvali se s prevoditeljicom Pavlom Maksan koja je s njim od početka godine.

- Ona me informira ako netko nešto govori u razredu, a uz njezinu pomoć sada napokon mogu postavljati pitanja. Kada je došla, neki su profesori bili ljuti, a neki zbunjeni oko toga koja je njezina uloga, no na kraju su je uglavnom prihvatili i ne obraćaju puno pažnje na nju - rekao je Marko, koji prije nije rado išao u školu, no ocjene je držao solidnima unatoč poblemima.

- Profesori ne znaju hrvatski znakovni jezik pa normalno govore, ne doživljavajući gluhe učenike. Pokušavao sam im pročitati s usana što govore, ali uglavnom nisu okrenuti prema meni kako bih ih mogao jasno vidjeti, stoga sam većinom samo prepisivao s ploče - objašnjava Marko, koji je otkako zna za sebe okružen gluhima. Svojom obitelji. Njegovi roditelji, Anamarija i Josip, kao i mlađa sestra Lorena također su gluhi.

Zagreb, 061117.
Clanovi obitelji Nice koji su gluhi.
Na fotografiji: majka Anamarija, kcer Lorena i sin Marko, fotografirani u Osnovnoj skoli Dragutina Kuslana.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / CROPIX

Lorena, Anamarija i Marko Niče

 

Umjetna pužnica

Tata je oglušio nakon što je kao mali dobio visoku temperaturu koju su tretirali krivim lijekovima, a ostali su gluhi od rođenja. Mama Anamarija kaže da se raspitala oko ugradnje umjetnih pužnica djeci. Zaključila je da je riječ o preriskantnoj operaciji.

- Moja djeca odrastaju u gluhoj obitelji i za time nije bilo potrebe - rekla je 36-godišnja Anamarija koja jedva čeka sljedeću godinu kada bi se suprug Tomislav trebao vratiti iz Njemačke gdje već nekoliko godina radi u tvrtki koja proizvodi plastične dijelove za interijer zrakoplova. Sljedeće godine bi trebao raditi u hrvatskoj podružnici te tvrtke.

- Njega uopće ne sputava što je gluh. Vrlo je hrabar i snalažljiv. Preko prijatelja se raspitivao, borio i snašao - prepričava nam mama, koja svakodnevno sama upravlja kućanstvom i brine o djeci.

- U vrijeme kada je Marko kretao u školu nisam ni znala da može dobiti prevoditelja. Tek prošle godine u savezu Dodir doznala za mogućnost prevoditelja u nastavi. Marko je prvi put dobio prevoditeljicu sada, na kraju osnovnoškolskog obrazovanja, a Lorena je od prvog dana s prevoditeljicom - ističe mama Anamarija. Lorena je razigrana sedmogodišnjakinja i učenica 1. b razreda OŠ Dragutina Kušlana u Zagrebu. Ove jeseni s njom je u prvi razred krenula i njezina prevoditeljica Irena Gregov, koja je s njom od 8 do 14 sati.

- Prvi dan je bila vrlo uzbuđena, a mi smo, pak, bili u strahu kako će se uklopiti u razred. Srećom, djeca su je odlično prihvatila. Prevoditeljica joj sve prevodi, od nastave do komunikacije s prijateljicama.

Lorena nam je otkrila da je odlična učenica i da obožava ići u školu.

- Najdraži predmet mi je matematika, ali volim i crtati i pisati i tjelesni i vjeronauk, kao i čitati - veselo nabraja Lorena koja, kada čita, tekst pokazuje na znakovnom jeziku, a prevoditeljica govori ostatku razreda i tako svi zajedno uče. Kada na nastavi uče novo slovo, njezina prevoditeljica cijelom razredu pokaže kako se to slovo prevodi na znakovni jezik.

Zagreb, 061117.
Clanovi obitelji Nice koji su gluhi.
Na fotografiji: kcer Lorena fotografirana u Osnovnoj skoli Dragutina Kuslana.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / CROPIX

Lorena Niče

 

Pozitivan primjer

- Djeca su mi prije dolazila i govorila mi što da pitam Lorenu u njihovo ime, a sada me pitaju da im pokažem kako da joj oni sami nešto kažu - rekla nam je prevoditeljica Irena.

Obitelj Niče je kroz pozitivan primjer svoje kćeri dokazala kako zapravo treba izgledati obrazovanje gluhog djeteta. Voljeli bi da su isto mogli pružiti i sinu.

- Od prvog do četvrtog razreda Marku je u Slavi Raškaj još i išlo nekako, no od petog do osmog tek nekoliko profesora zna znakovni jezik. Čini mi se da se u Slavu Raškaj, koja je primarno škola za djecu oštećenog sluha i govora, s vremenom upisuje sve više učenika s drugim teškoćama i na taj način se zanemaruju gluhi učenici - smatra Anamarija, koja i sama ondje radi kao pomoćnica u nastavi za dijete sa sindromom Down koje je gluho. No, nije mu prevoditeljica, nego mu pomaže, vodi ga na nastavu, vadi knjige, piše s njim i komunicira koristeći znakovni jezik.

- Ako smo gluhi, nismo glupi, mi smo sposobni uočiti kada nas profesori ogovaraju - objašnjava nam Marko. Međutim, mudri učenici su tome doskočili.

Zagreb, 061117.
Clanovi obitelji Nice koji su gluhi.
Na fotografiji: sin Marko fotografiran ispred Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raskaj.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / CROPIX

Marko Niče

 

- U razredu imamo jednu učenicu koja nije potpuno gluha, nego je nagluha, pa čuje što profesori sa strane govore ako im je dovoljno blizu. Onda to što čuje nama ostalima prevede na znakovni jezik koji profesori ionako ne razumiju, kaže Marko.

- Lorena je prva učenica naše škole koja je gluha od rođenja. Naša škola godinama je surađivala s Poliklinikom SUVAG i integrirala učenike s oštećenjima sluha, no Lorena je prva u našu školu donijela znakovni jezik - ponosno ističe školska pedagoginja Romana Kuzmić.

- Svi uvažavaju njezinu različitost te s veseljem od prvog dana uče znakovni jezik, kako bi s njom što bolje komunicirali i to im je “baš fora”. To je zasluga mnogih, ali ponajviše Lorenine učiteljice Helene Lončar - objašnjava Kuzmić koja hvali Lorenu koja polako uči slova te zna napisati: mama, tata, pas i vuk.

Stručnjaci: Vrijeme je da prestanemo ponižavati gluhe

- Gluha, nagluha ili gluhoslijepa djeca školuju se u ustanovama iz socijalne skrbi, u kojima su programi znatno skraćeni, pojednostavnjeni i nepoticajni, a odnos prema njima je pokroviteljski i pomalo ponižavajući - ističe dr. sc. Sanja Tarczay, predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih Dodir. Dodaje da je potrebno stvoriti jednake uvjete za gluhu djecu, a to se može postići njihovim uključivanjem u redovan sustav obrazovanja i osiguravanjem prevoditelja znakovnog jezika za svako dijete od najranije dobi, i to u punom opsegu potreba.

Srž problema je manjak prevoditelja. U MZOŠ potvrdili su nam da je sredstvima Europskog socijalnog fonda u školskoj godini 2017./2018. Ministarstvo znanosti i obrazovanja osiguralo rad samo 23 stručna komunikacijska posrednika, a u Hrvatskom savezu gluhih i nagluhih navode da su trenutačno registrirana 64 prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika u RH te da potreba time nije zadovoljena. Ista je situacija i u savezu Dodir koji ima samo 17 prevoditelja.

- Točan broj raspoloživih prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika u Hrvatskoj ne postoji jer ne postoji zajednički registar, a prevoditelji se zapošljavaju na razne načine, kao asistenti u nastavi, kao komunikacijski posrednici i kao prevoditelji. Neki se zapošljavaju preko udruga, a neki preko gradova i općina. Dodir trenutno u Zagrebu ima četiri prevoditelja u vrtićima te četiri prevoditelja u školama - rekla nam je Ana Marija Babojelić, koordinatorica Centra i prevoditeljica.

 

Reakcija iz 'Slave Raškaj': Svoj gluhoj djeci predajemo pomoću znakova

- Svi naši profesori imaju saznanje o znakovnom jeziku jer su prošli internu obuku - rekla je voditeljica osnovne škole Nataša Grković Šola, a na upit postoji li mogućnost da školu pohađa gluho dijete bez drugih teškoća kojem se ne predaje na znakovnom jeziku odgovorila je da je takvo što nemoguće.

Dodaje da školu pohađa ukupno 102 učenika, a 15 posto su gluha djeca. Grković Šola dodaje da gluhe djece “skoro da i nema” jer su, tvrdi, većinom uklopljena u redovni obrazovni sustav.

- Dolaze nam djeca s drugim teškoćama, no primarno su i dalje usmjereni na pružanje usluga djeci oštećena sluha - ističe voditeljica škole koja se programom individualno prilagođava djetetu, stoga 88 posto djece prati nastavu po posebnom programu.

 

ELIPSO

Izdvajamo