ŽELI SE VRATITI

PROVEO JE 12 GODINA S VUKOVIMA Kad su ga našli nije znao ni pričati, glasao se poput životinje, a po dolasku u civilzaciju njegov svijet se srušio

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 08.04.2018. u 22:35

Screenshot / YouTube

 

Španjolski 'Mowgli', danas 72-godišnji muškarac koji je 12 godina života proveo živeći u spilji s vukovima, žali za tim vremenima i najveća mu je želja vratiti se u planine nakon teškog života ispunjenog razočaranjima u ljude.

Marcos Rodríguez Pantoja proveo je među vukovima od šeste do 19. godine u planinama španjolske pokrajine Cordobe. Rođen je 1946., a majku je izgubio sa samo tri godine. Nevjerojatno, ali tako malenog napustio ga je otac koji je otišao živjeti s drugom ženom u susjedni grad, piše Daily Mail.

Takvog malog dječaka odveli su u planine da zamijeni starog pastira i brine o 300 ovaca. On je nakon majke bio jedina osoba koja je brinula o njemu i dvije ga je godine poučavao preživljavanju u divljini, kako zapaliti vatru i napraviti alate, kako se ponašati sa životinjama. Međutim, starac je umro, a Marcos još nije napunio ni 8 godina.

Velik dio njegovog života iz tog razdoblja je nepoznat, no kad ga je 12 godina kasnije pronašla Civilna zaštita, nije znao ni pričati. Ljudski je jezik zamijenio životinjskim glasanjem. Vraćen je u civilizaciju, ali kaže da se nikad nije potpuno prilagodio životu s ljudima. Za medije je ispričao da se u jednom trenutku pokušao vratiti u planinu, no vukovi ga nisu prihvatili.

‘Nije mi lako gledati ih. Ako ih zovem, oni će odgovoriti, ali mi neće pristupiti. Mirišem kao ljudi, stavljam kolonjsku vodu’, rekao je za El Pais.

 

No, Marcos tvrdi da mu je život među vukovima ujedno i posljednje lijepo sjećanje koje ima. Prva mu je pristupila ženka s mladunčadi koja mu je, kaže, pokazala što znači majčinska ljubav i koja ga je prihvatila kao brata. I oni su ga učili kako preživjeti u divljini. Sjeća se spavanja u špiljama, među šišmišima, zmijama i jelenima i bosonogog trčanja po nepristupačnom terenu.

‘Zamatao bih noge samo kad su bile ozlijeđene zbog snijega. Na nogama sam imao tako velike žuljeve da je udaranje u kamenu stijenu bilo poput udaranja lopte’, prisjeća se.

Danas se osjeća prevareno i zlostavljano, iskorišteno od šefova u ugostiteljstvu i građevinarstvu, a ismijavali su ga i njegovi vršnjaci jer ne zna puno o stvarima poput nogometa i politike. Kaže da mu je život među ljudima samo priredio muku i razočaranje.

 

Živi u teškim uvjetima u selu Rante u Galiciji. Prošle godine zbog niske mirovine nije imao grijanje, ali pomogli su mu članovi jedne udruge koji su mu kupili peć. Sretan je što ima ljudi koji ga prihvaćaju. Voli razgovarati s djecom o svojoj ljubavi prema životinjama i važnosti zaštite okoliša, a ekološka organizacija [email protected] das Arbores poziva ga kao gosta u školama. Ljudi s kojima se Marcos osjeća najugodnije upravo su djeca.

‘Nevjerojatno je kako privlači djecu svojim životnim iskustvom’, rekao je rendžer Xosé Santos, član udruge.

Marcos Rodríguez Pantoja jedan je od rijetkih zabilježenih slučajeva ljudi koje su odgojile životinje, daleko od civilizacije. Bio je predmet raznih antropoloških studija, knjiga i dokumentaraca.

Izdvajamo