Dejan Kovač (34) je postdoktorand na američkom sveučilištu Princeton, gdje istražuje političku ekonomiju i predaje studentima. Rodom iz Vukovarsko-srijemske županije, dosegnuo je prestižni američki fakultet, a prije akademske karijere profesionalno je igrao nogomet u Hrvatskoj.
Nastupao je u Prvoj ligi igrajući za NK Zagreb, motao se i po nižim ligama, a kada je krenuo s doktoratom, odlučio je prekinuti nogometnu karijeru te dati priliku znanosti. Danas uz nju ima još jednu strast - trči ultramaratone, i to ne bilo kakve nego one najbrutalnije, koji uz trčanje uključuju i razne prepreke na stazi te zadatke koji se usred trčanja moraju ispuniti. Primjerice, na tridesetom kilometru takve utrke Dejan će se usred trčanja morati zaustaviti i ponijeti neki trupac još petsto metara uzbrdo, da bi zatim nastavio s trčanjem. Taj trkački sport zove se Spartan, a Kovač je nedavno ostvario i normu za svjetsko prvenstvo koje će se u prosincu održati na Islandu. Radi se ekskluzivnoj, 24-satnoj utrci tijekom koje će Dejan s kolegom Zvonimirom Dujmovićem iz Zagreba, koji se također plasirao na prvenstvo, trčati i prelaziti brojne prepreke s jednim od najspremnijih sportaša današnjice. Inače, njega je baš nedavno sreo u Pragu, gdje su finalizirali detalje oko zajedničkog odlaska na Island. Prije ulaska u šestomjesečni režim treninga potrebno je utvrditi početno stanje ne bi li se ustanovilo na kojem dijelu fizičke spreme treba posebno raditi pa se Dujmović s tim ciljem prijavio i na Legionar utrku u Zagrebu. Na kraju je odnio drugo mjesto na toj utrci. To dosta govori o kakvim se sportašima se radi.
Adrenalinske utrke
No, što su to uopće spartanske utrke i kako se Dejan Kovač zatekao u svemu tome?
Wikipedia govori kako se radi o “utrkama s preprekama”, koje variraju u distancama i težini utrke. Sport je prilično popularan u SAD-u, gdje je i izmišljen 2010. godine, a danas postoji federacija i tour s natjecanjima. Amerikanci vole ove utrke jer kombiniraju adrenalin i ekstreme s izdržljivošću ljudskog tijela, sve prate i razni specijalizirani portali te medijske kuće, a franšize koncepta su se proširile i u Kanadi, Južnoj Koreji, Australiji te u nekoliko europskih država. Spartanske utrke mogu se odvijati u singlu te u timu, a na ovaj način treniraju i američki vojnici, koji imaju vlastitu seriju utrka. One također mogu biti zimske i ljetne, a zimske su, po svemu sudeći, još veći izazov za trkače jer uključuju i vremenske prilike s kojima se natjecatelji moraju nositi. Dodatno, sport je podijeljen u tri zasebne race discipline - Spartan Sprint, Spartan Super i Spartan Beast - ovisno o duljini utrke te broju prepreka na putu. Postoje i endurance (hrv. izdržljivost) discipline koje su raspoređene u Ultra Beast, Hurricane Heat i Agoge kategorije. Tu se najinteresantnijom doima Hurricane Heat, utrka koja traje 4, 12 ili 24 sata. Dejan će trčati Spartan Ultra Beast disciplinu, koja je modificirana za svjetsko prvenstvo na Islandu, a svaki put se odvija na novoj, jedinstvenoj lokaciji koja nudi svoje prepreke, počesto i one s kojima se Spartan natjecatelji nikada nisu susreli. U ta 24 sata na Islandu bit će potrebno istrčati 100 milja, tj. oko 160 km, i savladati oko 250 prepreka ne bi li se ostalo u konkurenciji za nagradu od 100-000 USD. Osim s udaljenosti i preprekama, Zvonimir i Dejan bit će suočeni s ekstremnim vremenskim uvjetima na Islandu u prosincu. Dakako, govorimo o ekstremnim hladnoćama, neprestanom vjetru te zaleđenim, snježnim površinama na kojima će se odvijati utrka.
Ozbiljne pripreme
Što se tiče prepreka tijekom takvih utrka (spartanskim žargonom obstacles), one također variraju i mogu uključivati penjanje i prelazak visokog zida, bacanje koplja, skok preko vatre, hod po mreži, penjanje uz špage i slično. Dakle, prilično vojnički, a vjerojatno i mnogo luđe od toga.m
“Sa 29 godina počeo sam trčati maratone i ultramaratone po Europi, odradio sam i nekoliko Ironman utrka, a onda mi je sve to pomalo dosadilo. Tražio sam nešto atraktivnije i odlučio se za spartanske utrke, koje kombiniraju trčanje sa zahtjevnim fizičkim zadacima. Spartanske utrke su izrazito popularne u SAD-u, a sada pomalo taj hype stiže i u Europu”, uvodi nas u priču Dejan pa dodaje kako prosječna spartanska utrka uključuje oko 50 kilometara trčanja. Popne se to i na 60 km, govori, jer u kilometarske gabarite utrke nisu uključene distance koje sportaš odradi ispunjavajući zadatke tijekom trčanja. Takvih će biti oko 250 na Islandu, napominje.
Kako se uopće spremiti za ovako nešto?
“Treniram tu u okolici, u Jerseyju, na planini Vermont... Trčim svaki dan, odlazim i u teretanu. Ovdje nemam uvjete kakvi će me dočekati na Islandu, ali nema veze. Tamo ću imati konstantan vjetar, led, a trčat će se neprestano u planinskim područjima. Zbog toga ću još dosta treninga odraditi na Sljemenu, jednom kada se vratim u Zagreb”, govori Kovač, koji neprestano ističe kako u sve ulazi s velikim respektom. U Americi, napominje, hvata svaku priliku za trening. Tu su i sveučilišne obaveze pa se čini nevjerojatnim da u procesu priprema za Island trči tridesetak kilometara dnevno te još odlazi u teretanu na dva sata.
“To je 5-6 sati treninga dnevno. Krajolici su ovdje lijepi pa je lakše izdržati sve to. Trčim i s utezima, treniram po neprohodnim terenima, a cilj je prije Islanda moći istrčati po jedan maraton dnevno, uz teretanu dakako. Isto vrijedi za mog kolegu Dujmovića, koji upravo trenira na slične načine u Zagrebu. Da smo zajedno, bilo bi nam puno lakše jer bismo si bili potpora, ali u moderno vrijeme postoji Instagram pa si šaljemo redovno treninge koje smo taj dan odradili”, pojašnjava spartanac Dejan.
Brutalni fizički napori, stalno testiranje granica izdržljivosti, osobni financijski izdaci... Što čovjeka natjera na sve to, pitam.
Natjecateljski duh
“Dolazim iz sportske obitelji i čitav sam život na ovaj ili onaj način u sportu. Od šeste godine sam u režimu treninga i jednostavno ne znam što bih bez toga. Usput, obožavam testirati granice izdržljivosti ljudskog tijela. To je fenomenalan stroj koji može izdržati svašta, a mnogi ljudi to ne spoznaju za čitava života. Tolerancija tijela je, uz njegovu potenciju, ono što me osobno dosta interesira i gura naprijed da se bavim spartanskim utrkama”, kaže Dejan ističući i kako je natjecateljskog duha te kako je to upravo ono što je komplementarno sa znanošću, ali na pomalo drugačiji način.
“U znanosti pokušavaš publicirati članke, postaviti se na nekakvu mapu vidljivih autora i znanstvenika... radi se o jednom misaonom napredovanju i natjecanju s ostalima, dok u sportu vrijedi isto, ali na tjelesnoj, fizičkoj bazi”, navodi Dejan, koji će na Islandu trčati na prostoru širokom oko 100.000 četvornih metara, uz nezaobilaznu borbu s različitim preprekama, ali i prirodnim pojavama koje mu na Islandu zasigurno neće olakšavati stvar.
Kakvi su Kovačevi izgledi na jednoj od brutalnijih svjetskih utrka? Čovjek trenira sam, bez financijske podrške i velikog tima kakav će imati neki trkači na Islandu.
“Gdje god sam dolazio, dolazio sam kao autsajder. Tako je bilo u nogometu, a i u znanosti, a onda sam dosegnuo Princeton, posve sam i bez ičije pomoći ili guranja. Uvijek sam morao puno raditi da bih bio bolji od drugih i nerijetko mi je uspijevalo. Nadam se da će se to ostvariti i u mojoj islandskoj avanturi. No, treba još dosta trenirati. Iako, veliki uspjeh je kvalificirati za svjetsko prvenstvo, ja sam to odradio iz samo jedne utrke, dok su drugi po 10 godina u ovom sportu. Na 24-satnoj utrci iskustvo ima veliku ulogu, vidjet ćemo”, završava Kovač, koji je otišao u SAD za akademskom karijerom, koju danas gura s jednakim entuzijazmom kao i onu spartansku.