Pogreške su dokaz da se trudite i vježbate, stoji na ulazu u dvoranu Plesnog studija Step by Step u zagrebačkoj Dubravi. Svira Havana Camille Cabello, a tridesetak djevojčica sjedi na podu i s potpunom koncentracijom prati stopala mladog koreografa Frana Žuglića koji se upravo vratio s usavršavanja iz Barcelone. U idućem trenutku ustaju i plešu s njim, a Havana se ne čuje od zvukova metalnih cipelica.
U dvoranama plesnog studija Step by Step i po pet večeri tjedno vježbaju svjetski plesni prvaci. Sve ih krase talentiranost, disciplina i nevjerojatna volja. Neki od njih već su poznata televizijska lica, poput Step Boysa koji su bili u finalu ovogodišnjeg “Supertalenta”. Lucijan Hrvaćanin, Erik Ivčić i Tibor Bošnjak ove su jeseni bili jako zaposleni. Osim svakodnevne nastave, intenzivnih treninga stepa i snimanja emisija “Supertalenta”, krajem studenoga i početkom prosinca otputovali su u njemački grad Riesu na Svjetsko prvenstvo u stepu.
Jaka konkurencija
- Intenzivno smo se pripremali, trenirali smo i vikendima, ali nismo očekivali ovakav uspjeh. Znali smo da smo odlično uvježbani i da imamo jako dobru koreografiju, no na takvim velikim natjecanjima velik je uspjeh ući u samo finale jer je konkurencija stvarno velika - slažu se dečki.
No, osvojili su prvo mjesto. Nisu mogli vjerovati kada su čuli “Step Boys, Croatia”. Kako je raspored bio gust, slavili su nakon natjecanja i cijelu noć na povratku u Hrvatsku sa svojim prijateljima iz kluba.
- U početku su nas zezali kako se bavim ženskim sportom, nisu imali previše razumijevanja za naše treninge, a otkad smo se pojavili na televiziji, svi su promijenili mišljenje - smiju se srednjoškolci koji su plesali bolje od konkurencije iz Velike Britanije, Amerike, Japana, Rusije i Australije.
S njima pleše i Nino Frece, učenik drugog razreda zagrebačkog MIOC-a, koji je prije stepa bio uspješan nogometaš. Kada ga pitam kako sve stigne, uz smiješak kaže onu poznatu “sve je stvar dobre organizacije”.
- Ponekad propustiš izlazak, nisi baš u tijeku sa svim serijama ili ti promakne neka objava na Instagramu ili Snapchatu, ali na kraju krajeva se osjećaš bolje. Naravno da je bilo trenutaka kada sam želio odustati, kada sam mislio da neću sve stići, ali i tada sam otišao na trening jer sam znao da me ovdje čeka odlično društvo i dva sata bez razmišljanja o svakodnevnim problemima - kaže Nino.
Voditeljica i osnivačica Plesnog studija Step by Step, Jasminka Zajec, kaže kako je ovaj studio pokrenuo povratak stepa u Hrvatsku.
- Prije toga je bilo razdoblje u kojemu nije bilo plesača, plesnih pedagoga ni koreografa, a ja sam svaki godišnji odmor koristila kako bih išla na inozemne edukacije. Danas sam jako sretna jer smo vratili step tehniku, vratili smo plesače, trenere i koreografe koje smo nekad morali ‘kupovati’ izvana. Sve koreografije kojima smo osvojili medalje koreografirali su naši koreografi i treneri Vendy Zajec, Ana Marinčić, Karla Šilović, Fran Žuglić i ja, i na to sam posebno ponosna - rekla je Jasminka.
Lekcija iz povijesti
Step svoje korijene vuče iz tradicionalnih afričkih plesova koje su američki robovi donijeli u Ameriku gdje se onda razvijao i iz irskog narodnog plesa. Elemente stepa nalazimo i u nizu drugih narodnih plesova, od ruskih i poljskih do španjolskih. Naravno, i u hrvatskom folkloru ima jako puno elemenata stepa. Razvoj stepa počinje u drugoj polovici 19. stoljeća, a u 20. stoljeću step postaje sastavni dio filmskih i kazališnih mjuzikala. To su razdoblje obilježila velika imena Fred Astaire, Gene Kelly i Ginger Rogers.
Veliki povratak stepa počinje nakon golema uspjeha plesnih spektakla irskog stepa Riverdance i Lord of the Dance, koji su obišli svijet. Tada se step vraća u modernu umjetnost, što se vidi u filmovima “Step up” 1 i 2 te “La la land”, kao i na spektakularnom otvorenju Olimpijskih igara u Australiji 2000. godine.
- U New Yorku postoje veliki klubovi gdje se jazz muzičari nadmeću sa steperima, postoje sjajni step festivali po cijelom svijetu, u Stockholmu, Brazilu, Japanu, ali ni mi ne zaostajemo. U Dubrovniku se već petu godinu održava odličan step festival čije je pokretanje značilo velik napredak za hrvatsku plesnu scenu - ispričala je Jasminka.
I u Hrvatskoj se primjećuje sve veća zainteresiranost za vježbanje stepa, koje u plesnom studiju Step by Step stoji oko 200 kuna na mjesec. Cipele s posebnim metalnim potplatima stoje od 30 do 100 eura, a kupuju ih roditelji.
- Iz nekih obitelji na treninge dolazi i troje i više djece pa im nastojimo financijski olakšati što više možemo. Međutim, sve prostore u kojima vježbamo iznajmljujemo, djeca koja idu na međunarodna natjecanja treniraju izrazito puno, po 40 do 50 sati mjesečno, odlasci na natjecanja su skupi pa je sve to financijski jako teško pokriti.
Voljeli bismo kada bi gradske vlasti pokazale više razumijevanja za plesne sportsko-umjetničke discipline kao što su step, jazz, show dance i modern te nam pomogle u opremanju i pripremanju te sjajne i talentirane djece i mladih pri odlasku na međunarodna natjecanja gdje oni već niz godina na najbolji mogući način prezentiraju talent, upornost, sportski i umjetnički duh hrvatske mladeži, kao i znanje i predanost naših plesnih trenera i koreografa - zaključuje Jasminka.
Zlatne djevojčice: Step je težak jednako kao nogomet i odbojka
No, nisu se samo Step Boysi iskazali u Njemačkoj. Konkurenciju su pomele i osvojile zlato u step formacijama i step by step plesači do 11 godina s koreografijom Jasminke Zajec “Dr. Jazz”. Među njima su bile Marija Mehkek, Lana Srića, Eleny Hanich i Karla Škrtić, učenice četvrtog i petog razreda osnovne škole koje step treniraju već nekoliko godina. Krenule su na nagovor prijatelja i vrlo brzo su se zaljubile u step. Propuštaju li prijateljska druženja zbog intenzivnih treninga?
- Pa, prijatelji su nam ovdje! Ne dolazimo samo zbog treninga, nego i zbog druženja - ističu djevojčice.
Ispričale su nam neke od najčešćih predrasuda s kojima se suočavaju kada kažu da treniraju step.
- Brat me neprestano zeza pa nekoliko puta udari nogama i kaže ‘evo, upravo sam stepao’. Većina ljudi misli da se radi samo o udaranju nogama, ali stvarno nije toliko jednostavno kako možda izgleda. U svakom trenutku moraš misliti na položaj noge, ali i cijelog tijela, a koreografije za natjecanja su stvarno zahtjevne pa ne razumijem one koji misle da step nije u kategoriji nogometa ili odbojke - ispričala je Eleny.