Pulitzerom nagrađeni američki pisac dominikanskog porijekla Junot Díaz napisao je za The New Yorker vrlo emotivan osobni esej o tome kako je s osam godina doživio seksualno zlostavljanje. Nazvao ga je ‘Šutnja: Naslijeđe traume iz djetinjstva’.
U članku objavljenom u ponedjeljak Díaz opisuje kako je izbjegavao odgovor na pitanje obožavatelja s kojim se susreo na potpisivanju svoje knjige ‘This Is How You Lose Her’. Neimenovani fan pitao ga je na predstavljanju knjige o nasilnim roditeljima koji se spominju u romanu i pitao ga je li taj dio temeljen na iskustvu, je li i sam možda doživio nešto slično.
Díaz piše kako je u to vrijeme ‘nosio masku sve je normalno’ i bio suviše isprepadan da bi otvoreno odgovorio na pitanje. Osjetio je da je obožavatelj bio razočaran. No, kaže da ga je to pitanje progonilo i nije mogao prestati razmišljati o njihovom razgovoru. Zato se u svom eseju ispričao obožavatelju iako su sad već prošle godine.
‘Da, to se dogodilo i meni. Silovan sam kad sam imao osam godina. Silovala me osoba kojoj sam potpuno vjerovao. Nakon što me silovao, rekao mi je da se moram vratiti idući dan ili ću imati problema. Kako sam bio paraliziran od straha i zbunjen, vratio sam se sutradan i ponovno me silovao. Nikad nikome nisam ispričao što se dogodilo, ali danas pričam vama. I bilo kome tko želi slušati’, napisao je u eseju.
Književnik, koji radi i kao profesor kreativnog pisanja na MIT-ju, vrlo je detaljno opisao kako su silovanja utjecala na njegovo odrastanje i kasnije na formiranje ličnosti. Dovela su ga do depresije i stanja neobjašnjivog bijesa. Díaz piše da je zbog zlostavljanja u snu grizao jezik jer je imao nepodnošljive noćne more, bio je loš učenik i pokušao je samoubojstvo: ‘Silovanje me udaljilo od odrastanja, od ljubavi, od svega…’
Kao odrasla osoba potom se susreo s problemima s intimnošću i imao je velikih problema ostati u romantičnoj vezi. Događaj je utjecao i na njegovo pisanje. Silovanja navodi kao jedan od razloga što je između prve objavljene knjige, zbirke kratkih priča ‘Drown’ i romana za kojeg je osvojio Pulitzera, ‘The Brief Wondrous Life of Oscar Wao’, imao pauzu 11 godina.
‘To mi je potpuno sjeb*** djetinjstvo. Sjeb*** mi je i adolescenciju. Sjeb*** mi je zapravo cijeli život. To me silovanje odredilo puno više od mojeg dominikanskog porijekla, puno više od činjenice da sam imigrant, čak puno više od činjenice da imam afričko porijeklo. Neusporedivo sam više energije potrošio bježeći od toga nego živeći’, piše Díaz i dodaje da je proces oporavka počeo samo zahvaljujući predanosti psihoterapiji: ‘Nakon duge borbe i mnogih prepreka psihoterapeut mi je konačno pomogao da skinem masku. Ne zauvijek, ali na dovoljno vremena da mogu disati, da mogu živjeti.’