Redatelj Rene Medvešek ove sezone prvi put u svojoj redateljskoj karijeri surađuje s kazalištem Kerempuh. Riječ je o komadu “Doma je najbolje” francuske spisateljice, glumice i redateljice Coline Serreau koja je na repertoaru premijerno 27. listopada. Posrijedi je hit svjetskih pozornica o obitelji i različitim generacijama kojima ne ide baš najbolje, tu su otkazi u starijim godinama, novca nema, djeca se nakon propalih brakova vraćaju u skromni dom...
- Poznajem ovaj komad još iz devedesetih, kad smo ga u režiji Janusza Kice pod naslovom ‘Zeko Zajec’ igrali u produkciji Putokaza.
Svima koji smo u njoj sudjelovali, ta je predstava i suradnja ostala u vrlo lijepoj uspomeni. To je tekst koji istodobno sadrži neobičnu kombinaciju situacijske komike, angažirane socijalne tematike, bajke i znanstvene fantastike, sve iz pera spisateljice koja je i glumica i kojoj je pošlo za rukom isplesti priču u sjajnim živim i duhovitim monolozima dostojnim francuske komediografske tradicije.
Kako se tekst u proteklih tridesetak godina stalno iznova vraća na repertoare europskih kazališta, ona ga redovito, posebno u njegovu socijalno angažiranom kontekstu, mijenja, nadopunjuje i prilagođava novonastalim okolnostima. U razgovoru o mogućem naslovu sjetili smo se i Zeke, kako se tada zvala predstava, i vrlo brzo zaključili da bi to mogao biti odličan odabir - govori Medvešek, kojeg su još prije desetak godina zvali na suradnju u Kerempuh, no tada je započinjao s radom na Akademiji i mučio muku s terminima, pa je tako suradnja ostala visjeti u zraku sve do sada, kada se, zahvaljujući sretnijem stjecaju okolnosti, na ponovni poziv, uspjela ostvariti.
Rene Medvešek u seriji 'U registraturi'
Važan redatelj
U podjeli predstave “Doma je najbolje” je, recimo, Sreten Mokrović, koji je godinama bio glumac Gavelle pa ZeKaeM-a, a sad je otišao u komičare, kao što su u podjeli neki zanimljivi glumci mlađe generacije te zaštitna lica Kerempuha Luka Petrušić, Elizabeta Kukić...
- Mislim da imamo sjajnu podjelu, a to je, kako se često naglašava, pola posla. Užitak mi je raditi sa svima njima. Ponekad bude silno zabavno na pokusima, no ovako zahtjevan tekst nije moguće postaviti bez velikog truda i discipline, tako svako malo uvodimo ‘šalostaj’ ne bismo li se ipak ozbiljno primili ove druge polovice posla, koje je napretek. No, osjeća se da nas sve zajedno Serreauova svojim odličnim tekstom itekako motivira i nadahnjuje pa se postupno oko projekta stvorila odlična radna atmosfera - otkiva nam o radnom procesu.
Posljednjih su godina njegove predstave one o kojima se u kazališnim krugovima govori; režirao je “Kristofora Kolumba” i “Huddersfield” u ZeKaeM-u, “Tko pjeva zlo ne misli” i “Svaki tvoj rođendan” u zagrebačkom HNK, “Kao na nebu” i “Proces” u Gavelli. Nakon njegovih ranijih hitova, kao što je bio “Brat magarac”, nema više neke tematske značajke po kojoj bismo mogli striktno povezati sve naslove koje radi, osim što bi se moglo reći da svaka njegova predstava teži humanoj poruci.
Ivan Pavao Medvešek u seriji 'Na granici'
Povratak glumi
- Najvažniji ključ za mene bio je i ostao sam čin kazališne igre, rad s glumcima, kako pojedinačno tako i rad na duhu zajedništva koji je presudan za dobro kazalište. A uz to me je s vremenom zaintrigiralo tematski i žanrovski vrludati i istraživati koliko su različite teme i sadržaji kompatibilni s takvim mojim pristupom - komentira redatelj, koji inzistira na glumstvenosti i preciznosti interakcije, mikrorežiji priče. Tijekom godina nije ostao na prvom redateljskom rukopisu.
- Iznutra nemam dojam da se taj odnos u suštini bitno promijenio iako se sigurno razvija u različitim pravcima pod utjecajem spomenute sklonosti istraživanju. Snažan je i utjecaj koji je na moj pristup režiji ostavio pedagoški rad na Akademiji dramske umjetnosti, koji me u velikoj mjeri preusmjerio na bavljenje glumačkom scenskom osobom i govorom kao temeljnim medijem ljudskog izražavanja, pa tako i dramskog izričaja - nastavlja Rene Medvešek, koji je, ima tome već više godina, odlučio režiju staviti ispred glume. U filmu nije glumio od Hribarove “Puške za uspavljivanje”. U kazalištu je nedavno uskočio u “Huddersfield” kao alternacija Damiru Šabanu.
- Rado se ponekad vraćam na kazališnu scenu - igrao sam nakon predstave ‘Tri mušketira’ monodramu ‘Kontrabas’, pa i u ‘Čarobnom brijegu’ u ZeKaeM-u prije nekoliko godina. No, nije mi lako terminski uskladiti takve izlete, pa se u njih ne upuštam prečesto. A i svaki pokus s glumcima na neki je način oblik igre koji me podjednako uzbuđuje i angažira - kaže ponosni otac člana glumačkog ansambla kazališta Komedija.
Predstava 'Kontrabas'
Reneov sin Fabijan Pavao Medvešek je glumac, pjevač pa i plesač, aktualno sjajan Juda u “Jesus Christ Superstaru” u kazalištu Komedija i svećenik u TV seriji “Na granici”, kojeg mnogobrojno gledateljstvo na cesti pozdravlja s “Faljen Isus”. Kao glumac je jako siguran u sebe na sceni, kao da je na pozornici mnogo dulje nego što jest; naime, tek mu je 27 godina.
- Silno se radujem njegovim uspjesima i ponosan sam na način na koji samostalno krči svoj put. Oduševio me njegov Juda, a jedva čekam Che Guevaru, kojeg će igrati u Rijeci. I nadam se da će se pružiti prilika da jednom surađujemo, možda čak i zaigramo, za to bih se potrudio naći slobodan termin - govori glumac, kojem je Fabijan Pavao jedno od četvero djece.
- Obje su kćeri završile Filozofski, a jedna k tome i fizioterapiju i trenutno, toplo se nadam, samo privremeno žive i rade u inozemstvu. Mlađi sin je gimnazijalac, uskoro maturant klasične gimnazije - kaže o obitelji glumac, koji je 1990. godine s beogradskom voditeljicom Dubravkom Marković koja je za kasnog socijalizma vodila TV emisiju “Hit mjeseca” činio rezervni voditeljski par Eurosonga u Zagrebu na kojem je pobijedila pjesma Tota Cutugna.
Mirjana Bohanec Vidović i Rene Medvešek
Debi na TV-u
- Kao mladom glumcu bilo mi je vrlo uzbudljivo i zanimljivo sudjelovati u tadašnjim pripremama za Eurosong. Bez obzira na to što smo se pripremali kao zamjenski par, sve smo morali odraditi do kraja. To mi je bilo prvo iskustvo jednog takvog velikog voditeljskog zadatka, na temelju kojeg sam shvatio da me ta vrsta posla ipak ne zanima kao kazalište - sjeća se Medvešek, kojeg smo prvi put na televiziji vidjeli kada je bio dječak. Glumio je malog Ivicu Kičmanovića u TV seriji “U registraturi”.
- To je, pak, bio izniman doživljaj, koji je obilježio jedan dio djetinjstva, a možda pomalo i utjecao na konačni izbor zanimanja. Na snimanjima je bilo zabavno, posebno iza kamere i oko nje, ali imao sam prilike i osjetiti koliko to može biti naporan posao - otkriva moment kada je na neki način pala odluka.
“Kazalište je jedan od ulaza u duhovni prostor u kojem zapravo postajemo ljudi, u onoj dimenziji u kojoj smo to pozvani biti. Samo održavanje života i briga za boljitak ništa nam ne vrijede ako se ne susretnemo, ako nema bliskosti”, rekao je svojedobno za Glas Koncila. Vjeruje li u humanističku dimenziju kazališta, kao prostora u kojem, proučavajući privremeno utjelovljene fikcionalne živote, i ne uvijek fikcionalne, sami možemo postati bolji ljudi?
- U svakom slučaju, ono nas čini boljim ljudima svaki put kad nas okupi i poveže u suigri s glumcima na sceni. Do te suigre dolazi u manjoj ili većoj mjeri na svakoj kazališnoj izvedbi - kazalište nas u duhu okuplja oko priče, oko riječi i povezuje i objedinjuje u zajedničkom duhovnom doživljaju, jedinstvenom privilegiju ljudske nam vrste. Možda bismo mogli reći da kazalište svojom igrom od svih nas nakratko čini djecu, a dijete je sasvim sigurno ono najbolje što imamo u sebi. Koliko od te pretvorbe ostaje nakon spuštanja zastora, druga je priča, ali da je za svojeg trajanja ta pretvorba blagotvorna i ljekovita, to sigurno jest - zaključuje Rene Medvešek.