Sandro Mur ima 25 godina, matematičar je. Postigao je izvanredan uspjeh. Radom, naravno, i idejom. Znate što je start-up? Jedna od opisnih definicija je: novoosnovano poduzeće s globalnim potencijalom. Sandrova tvrtka zove se Bellabeat, centrala je u Zagrebu, odjeli u San Franciscu, Londonu i Hong Kongu. Uz Mura 100 mladih ljudi i više od 100 kompjutora rade cijeli dan. To su inženjeri i dizajneri. Razmišljaju, stvaraju, proizvode, prodaju. U zadnje dvije godine već su zaradili goleme svote. Poznatiji su u svijetu nego u Hrvatskoj. Za dvije godine mogli bi prijeći granicu snova. Milijardu dolara. Investiraju zarađeno u nove pothvate, usavršavaju sebe i svoje djelo. Sando Mur se, naoko, ne razlikuje od vršnjaka. Nosi jeans hlače, bijelu košulju, tenisice. Ima rudlavu tamnu kosu. Nije zanesenjak, vrlo je realan, mirno govori. U Zagrebu je kupio veliku staru kuću, obnovio je i natrpao mladim talentima. Od spomenutih sto suradnika njih osamdeset i pet radi u pet katova te zgrade. U uredu se ne puši, malo se razgovara, malo ima sastanaka. Namještaj je funkcionalan, prostor fantastičan. Vlasnici tvrtke su Sandro Mur i mlada slovenska kiparica Urška Sršen. Što rade? Leaf. Zasada... Bellabeat će za dvije godine biti u svijetu poznat i rasprostranjen kao Google, kao Apple, kao internet... veli Sandro Mur.
Što najviše zanima ljude kad vas upoznaju? Vaš proizvod ili vaš put uspjeha?
- Put.
Zavidni su vam?
- Nadam se - ne. Svatko može uspjeti ako je marljiv, ako misli, ako je dovoljno mlad.
Vaš proizvod je Leaf. List na hrvatskom. Dimenzija 7 x 5 centimetara...
- Naš proizvod je inkorporacija naših životnih vrijednosti i onog u što mi vjerujemo u životu. Leaf je tek oblik našeg vjerovanja i našeg rada. Može on biti Leaf, može biti avion... ili bilo što drugo. Bitno je - kako smo mi došli do Leafa.
Kako ste došli?
- Bavio sam se prije sportom, intenzivno, pao sam na glavu i dobio potres mozga. Na Rebru su mi dijagnosticirali epilepsiju, ali nisam je imao, ni tad ni sad. Pogriješili su. U bolnici sam počeo promatrati zdravstveni sustav. Cijela zapadna medicina bazirana je na korekciji. Kad se osobi nešto dogodi, liječnici to pokušavaju popraviti. No, mi mislimo kako na bolesti trebamo djelovati preventivno, mijenjati čovjekovo ponašanje tijekom njegova života. To je moguće uz tehnologiju. Pomoću naših proizvoda dobivamo mnogo podataka o ljudima: kako se kreću, kako spavaju, o menstrualnim ciklusima žene, kako dišu... pa možemo zaključiti i pomoći ljudima da promijene zdravstveno ponašanje. To je budućnost zdravstvenog sustava. Preventivna njega.
Mala sprava, Leaf, je uz čovjeka cijeli dan, cijelu noć?
- Da.
Što prati Leaf?
- Gibanje tijekom dana i noći i disanje čovjeka. To je prva verzija našeg proizvoda. I, naravno, obavještava čovjeka o tome. Taj proizvod će svake godine evoluirati. Bit će sve bolji i bolji. U ovom trenutku Leaf gleda aktivnost, spavanje i disanje, može predvidjeti menstrualne cikluse kod žene. Pomaže čovjeku da više spava, da se više kreće i gleda korelacije između svih tih podataka koje prikuplja. Leaf je naša prva vizija koju smo izbacili na tržište. Sad radimo sljedeći korak. Leaf se mora usaditi u ljudske živote. Naredna tehnološka revolucija je vrlo blizu. Svi mi ćemo, uskoro, nositi tu tehnologiju na sebi. Ona je nevidljiva, senzori će ići u tekstil. Ići će ispod kože. To je veliki izazov za sve kompanije svijeta, ne samo za našu. Sada je vrijeme sljedeće tehnološke revolucije. Kompjutor dolazi na čovjeka. Mi u toj revoluciji želimo spojiti ljudsko tijelo na internet kako bismo dobili podatke i pomogli čovjeku.
Kompjutor neće ništa mijenjati na čovjeku?
- Neće. Kompjutor treba biti alat čovjeku. Dolazi na naše tijelo. Bit će to ljudsko novo čulo. Novi kanal.
Čip dolazi u tijelo?
- Zasad nisu to čipovi. Za sad su uređaji koji se nose kao i Leaf. U džepu, oko vrata, na ruci. Sljedeća faza je kad čipovi idu pod kožu. Oni će moći nalaziti bakterije, svašta će raditi... Svašta korisno čovjeku, ono što on sam, koliko god savršen, ne može učiniti. Čip će postati dio ljudskog tijela, ali kao alat. Neke kompanije će se tome moći prilagoditi, neke neće moći. Nova tehnološka revolucija u svijetu bit će deset puta veća od bilo koje tehnološke revolucije do sada. Siguran sam.
Postat ćemo roboti? Imat ćemo kontrolnu centralu u tijelu?
- Neee. Nećemo biti roboti. Bit ćemo i dalje potpuno ljudska bića. Voljeti, svađati se, misliti... ali ćemo bolje znati što se događa u našem tijelu i životu.
Dulje ćemo živjeti?
- Sigurno. Dulje i bolje.
Kojoj dobi je to namijenjeno? Mladima?
- Svima. Ali će, vjerojatno, mladi i zreli više prihvaćati. Jako stari ljudi neće shvatiti... “Early adapteri”, ljudi koji se prvi adaptiraju na novu tehnologiju, bit će iz generacije rođenih između 1981. i 1991. godine. To će sve polako krenuti, kao prije mobiteli, i osvojit će cijelu populaciju.
Budući Leaf moći će čitati tlak, šećer, kolesterol, žlijezde... pratiti rad unutarnjih organa?
- Apsolutno sve. Sve vitalne parametre.
Ima li sadašnji Leaf alarm? Upozorava li nas?
- Da. Ima vibromotor u sebi. Pokrene čovjeka da reagira na grešku u vlastitom tijelu. Može probuditi čovjeka u razdoblju kad je u “light”, blagom spavanju kako bi optimalno spavao, a ne previše. U “deep”, dubokom spavanju neće ga buditi. Mene svaki dan Leaf budi kad sam se, objektivno, dosta naspavao. Ne namještam ja to buđenje. Leaf sam prati moje spavanje pa zaključuje na osnovi analiziranja svih podataka koje dobiva iz mog tijela.
Zašto ste ga nazvali baš - Leaf (list)?
- Nazvali smo ga Leaf jer je napravljen od prirodnih materijala. Želimo da tehnologija ima prirodan oblik.
Što pokreće njegov rad?
- Baterija koja traje šest do osam mjeseci. Nakon toga se stavlja nova baterija.
Koliko ljudi na svijetu danas nosi vaš Leaf?
- Nešto više od pola milijuna ljudi.
Kupe ga? Gdje?
- Naravno da ga kupe. Pa, mi smo poduzeće, tvrtka. Proizvodimo. 80 posto prodajemo putem naših kanala, online kanala na web stranicama, a 20 posto u trgovinama. U velikim američkim trgovačkim lancima. Stavili smo optimalnu cijenu.
U Hrvatskoj ima i drugih start-upa... Vi ste posebni?
- Ne posebni. Mi smo najuspješniji. To je činjenica. Start-up nije samo jedan čovjek. Ne ovisi cijela kompanija samo o meni.
Vi ste na čelu, vaša je ideja?
- Da. Je.
Imate ljude i u inozemstvu...
- Da, u San Franciscu u Silicijskoj dolini i u Londonu. U Zagrebu je oko 90 posto ljudi. Uvijek ćemo zapošljavati pretežno naše ljude. Mi smo odavde, želimo potaknuti druge. Želimo pokazati da se može... Naši ljudi su pametni, samo im treba dati priliku. Zato smo ovdje. Ja sam ovdje, u Zagrebu. Zbog nekih logističkih zadataka moramo imati zaposlene vani pa imamo i inozemne urede.
Tko sve radi u vašem uredu u Zagrebu?
- Ovdje su inženjeri i dizajneri. Na zadnjem katu operativci. Oni se bave logistikom. Svi rade. Život je - rad. Svi rade na proizvodu kako bi ga poboljšali. Istražuju nove tehnologije, istražuju tržište... Prate što se događa u svijetu. Mi točno znamo kako će svijet izgledati za pet, deset, petnaest godina. Bavimo se time.
Vi mijenjate svijet?
- Kad znamo koje će potrebe svijet imati za deset godina, mi se prilagođavamo tome. Već sad počinjemo rješavati buduće potrebe i moguće probleme.
Živite u budućnosti?
- Jako mislimo na budućnost. To je pravi smjer. Gledamo kako se ljudi ponašaju, promatramo komunikaciju, predviđamo kako će se ponašati za nekoliko godina. Uzeli smo uzore iz drugih industrija. Na primjer, Leaf je dizajniran kao nakit, a ne kao tehnologija jer smo vidjeli da ljudi vole nositi nakit.
Postoji jeftiniji i skuplji Leaf?
- Da. Imamo uobičajeni metalni pa srebrni, a i Rose gold, crveno-zlatni Leaf.
Imali ste na početku, u Hrvatskoj, prepreka?
- Da. Administracija i cijeli porezni sustav u Hrvatskoj u potpunom su rasulu. Država poduzetniku apsolutno ništa ne olakšava. Naprotiv, daje jako veliki otpor. Ali, to i nije najveća prepreka. Osnovni problem je to što je Hrvatska proizašla iz tog socijalističkog režima pa se to osjeti u našem mentalitetu. Teško je istaknuti se. Kod nas nitko ne želi puno riskirati, ljudi su plašljivi. Mi u Bellabeatu imamo tri bitne vrijednosti: hrabrost, znatiželju i - povjerenje. Cijeli naš tim ima te vrijednosti.
Među vama postoji povjerenje?
- Apsolutno. To je preduvjet i načelo zajedničkog rada.
Za sam početak bio je potreban kapital, novac...
- Točno. Mi smo prvih 10.000 tisuća eura dobili u Splitu, pobijedili na lokalnom natjecanju, Splitska banka je sponzorirala to događanje. Nakon toga smo na natjecanju “The Pionirs” u Beču dobili 35.000 eura. Zatim smo išli u Berlin i dobili 50.000 eura. Potom smo se preselili u Silicijsku dolinu, kod San Francisca. Dobili smo još kapitala, vratili se u Hrvatsku i - startali. To se događalo 2014. i 2015. godine.
Što privlači ulagače? Ideja, proizvod ili rizik da nešto važno ne propuste?
- Ima profesionalnih ulagača, to su uglavnom privatni fondovi. Oni ulažu kako bi dobili deseterostruki povrat novca. Svi ciljaju na deset puta veće dobitke od uloženog. Druga skupina investitora su oni - strastveni. Žele osjećati da su dio “nečega” novog i žele pomoći drugim ljudima. To su bogataši koji imaju puno novca. Ipak, svi, većinom, ulažu iz straha kako ne bi propustili nešto bitno. Zato ulažu u start-up. Znate, ima puno slobodnog kapitala u svijetu, pogotovo u Americi. I Kini. Europa je i dalje dosta “zatvorena”.
Hrvatska?
- Hrvatska izvlači novac Europske unije pa se to pomoću nekih kanala distribuira na javnim natječajima. Najbitnija činjenica u start-upu je - tko daje novac.
Zašto?
- Kad čovjek svjesno daje novac - on zna koliki je rizik. Zna procijeniti kolika je evaluacija tvrtke i odlučuje koliko će dati. Kad Europska unija samo “trpa” pare u ljude zbog propagande, kako bi promijenila mentalitet - ljudi će masovno propadati. Zato nema uspješnih start-upa u Europi. Mi još nismo na nivou kao što je Google, kao što je Facebook. Ali ćemo doći na taj nivo. Sigurno. Zato mi ne uzimamo novac od Europske unije niti idemo na javne natječaje u Hrvatskoj. Naime, porezni obveznici morali bi plaćati za ovaj rizičan posao, a to nije fer. Idite u Vinogradsku bolnicu pa pogledajte stropove... Zašto bi tu netko trebao ulagati u mladog čovjeka, koji ima “drive”, koji će se snaći i bez tog novca? Zašto ulažu u start-upe umjesto da pomognu narodu koji ih stvarno treba? Nama taj novac ne treba. Dosta ljudi se ovdje “grebe” za novac države, ali to su nekvalitetni poduzetnici. Želimo doći na stupanj gdje možemo direktno pomoći ljudima. Želimo direktno uložiti u Hrvatsku. Tvrtka mora promijeniti, uvjetovati političku scenu da nas ne koči. Politika se, jednostavno, treba mijenjati. Ako politika ne promijeni administracijski i porezni sustav, mi ćemo kapital držati vani. Ako promijeni, mi ćemo sav kapital dovesti u Hrvatsku. Sustav treba biti zdrav, sada nije. Siguran sam da politika zna da se mora promijeniti.
Vi ste um Bellabeata?
- Od mene je počelo. Imam i suvlasnika tvrtke, to je Urška Sršen iz Slovenije, sad živi u Zagrebu. Ona je došla šest mjeseci nakon mene. Sudjelujem u radu sa svim odjelima svakog ponedjeljka i petka. Imamo radni sastanak. Krajem svakog mjeseca imamo sastanak cijele tvrtke. Imamo horizontalnu i vertikalnu strukturu tvrtke. To je najbolje za protok svih informacija među nama.
Radite li greške u poslovanju?
- Ljudi imaju svoje strahove, rade greške... Vidimo ih i popravimo. Ipak, u prvom redu, svi smo mi kreativni, imamo znanje, multidisciplinarno znanje. Kreativnost se potiče znatiželjom i obrazovanjem. Osobno, upoznajem jako puno ljudi i enormno puno komuniciram. Sakupljam instant-iskustva drugih ljudi.
Gdje vidimo rezultate koje Leaf prikuplja o čovjeku?
- Na mobitelu. Leaf podatke analizira pa stavlja aplikacijom na mobitel. Čovjek ih čita...
Namijenjen je samo ženama?
- Ne samo. Prvo smo izabrali ženu. Ići ćemo i dalje... muškarci, djeca...
Nudim vam ideju: ljubimci, mislim životinje. Psi, mačke, konji, tigrovi...
- Slažem se, to je ogromna grupa, veliko tržište.
Tvrtka će ostati u Hrvatskoj?
- Nadam se. Bellabeat će postati jaka svjetska tvrtka. Utjecat će na život i svijet. Mi nemamo drugu opciju.
Mislite li da previše zagađujemo i “trošimo” naš planet?
- Evolucijski zadatak čovječanstva je: naći život i negdje drugdje. Znate, to globalno zatopljenje zaista je opasno.
Sve bi moglo otići “kvragu”?
- Ne vjerujem da će se sve otići “kvragu”. Ipak, smatram da je sljedeći korak - svemir.
Koliko ste zaradili do sada, mislim na tvrtku Bellabeat?
- Više od 35 milijuna dolara. To stalno raste. Ulažemo novac dalje u naš rad i proizvod. Za godinu dana postat ćemo kompanija koja će imati vrijednost milijardu dolara. Tada ćemo mi uložiti novac u popravak stropova Vinogradske bolnice...
Imate li uzore?
- Roditelje. Mama je kemijski inženjer, tata informatičar kao i ja. Oni su mi inspiracija.