PRIČA KOJA JE POTRESLA REGIJU

Splićaninu Vicku Mindoljeviću život su spasili organi djevojčice iz Tomislavgrada

    AUTOR:
    • Tomislav Kukec

  • OBJAVLJENO:
  • 28.08.2016. u 19:09

Zagreb, 270816.
KB Merkur.
Mladic koji je primio bubrege i gušteracu od sestogodisnje djevojcice koju je pregazio vozac u Tomislavgradu.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
HANZA MEDIA

Vicko Mindoljević i Božana Mioč

U meni su organi malene Božane i nije mi svejedno... ali njezini su roditelji učinili nešto čudesno

Klupe osnovne škole u Tomislavgradu idućeg će ponedjeljka zasjesti đaci prvaci. Njihovi roditelji ponosno će ih fotografirati u za to posebno pripremljenoj odjeći. Bake i djedovi sijat će od radosti, a očevi će ponosno nazdravljati, sretni što u životima njihovih potomaka počinje jedna velika, prekrasna etapa.


Ponosni će biti i Gabrijela i Josip Mioč, iako iz posve drugih razloga. Njihova malena Božana nikada neće zasjesti u te klupe. Nikada neće isprobati cipelice koje joj je majka, samo za prvi dan škole, s ljubavlju kupila. Ali srce malene Božane uvijek će kucati kao znak plemenitosti i hrabrosti jedne divne obitelji.


Bilo je to mirno subotnje poslijepodne u Tomislavgradu koje se u tren oka pretvorilo u užas zbog kojeg već danima plače cijela regija. U 16 sati i 25 minuta pijani 37-godišnjak Audijem je divljao duvanjskim ulicama. Malena Božana provodila je svoje bezbrižno djetinjstvo na ulici pitomog hercegovačkog grada. Audi ju je pomeo u sekundi. Policija i Hitna pomoć odmah su pohitali na mjesto događaja. Krhko i teško ozlijeđeno tijelo duvanjske mališanke prevezeno je u obližnju bolnicu, a nakon toga i u Klinički bolnički centar u Splitu jer je procijenjeno da će, s obzirom na težinu ozljeda koje je pretrpjela, malena tamo imati najveće šanse. Liječnici su dali sve od sebe, uložili nadljudske napore kako bi spasili tek početi život. Ipak, Božanino tijelo nije izdržalo. Ozljede su bile preteške. Doktori su roditeljima, neutješnoj Gabrijeli i shrvanom Josipu, morali priopćiti najstrašniju vijest. Božana, anđeo duvanjski - kako je sada nazivaju u Tomislavgradu - neće i ne može preživjeti. Hrabra djevojčica izgubila je bitku za život, unatoč svim naporima vrhunskih liječničkih timova.

Zagreb, 270816.
KB Merkur.
Mladic koji je primio bubrege i gušteracu od sestogodisnje djevojcice koju je pregazio vozac u Tomislavgradu.
Na fotografiji: pacijent i doktor Stipislav Jadrijevic.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX / HANZA MEDIA
 

Shrvani otac

A onda je, iz bolom stisnutih usta majke Gabrijele, stigla rečenica koja je duboko ganula sve.


- Njezini organi su zdravi. Mogu li spasiti koji život? Mogu li organi moje kćerkice ikome pomoći da ne osjeti ovu bol - upitala je Gabrijela, inače otprije zagovarateljica doniranja organa i poznata u čitavom duvanjskom kraju kao duboko humana i suosjećajna osoba.
Liječnici su shvatili njezin naputak. Eksplantacijski tim bolnice Merkur u Kliničkom bolničkom centru u Splitu odmah je krenuo na posao kako bi se organi sačuvali i transplantirali onima kojima su najpotrebniji. Srce i jedan bubreg malene Božane hitno su krenuli na put prema Njemačkoj, kamo su presađeni pacijentima s liste Eurotransplanta, a gušterača, jetra i bubreg otišli su u Zagreb.


Nekako u to vrijeme zazvonio je i telefon Vicka Mindoljevića, 33-godišnjeg Splićanina sa zagrebačkom adresom. Vicko od malena, od jedanaeste godine, vodi tešku bitku s dijabetesom koji mu proteklih godina doslovce izjeda organe. Četiri se mjeseca nalazi na vrhu liste prioriteta za transplantaciju, iščekujući poziv koji život znači. Vicku je presađena Božanina gušterača i jedan bubreg, dok je jetra otišla pacijentici u ranim tridesetima koja godinama boluje od ciroze.


Gabrijela i Josip Mioč, roditelji malene djevojčice, postali su tako sinonimi za humanost, ali i za nevjerojatnu hrabrost u najtežim trenucima. I sami priznaju, bila je to odluka koju nije bilo lako donijeti. Kada smo razgovarali, od smrti njihove kćeri prošlo je sedam dana, a otac Josip jedva je susprezao suze. Bol je, kaže, prevelika.


- Samo čekam kada će to proći. A znam da još dugo neće. Jedva imam snage i govoriti, pokušajte me razumjeti. Nema tih riječi kojima vam mogu opisati kako se osjećam - kroza zube je procijedio shrvani otac. Majka Josipa, koja upravo nosi njihovo peto zajedničko dijete, nije imala snage ni za toliko. U jednom kratkom razgovoru s novinarima bosanskohercegovačkog dnevnog lista Dnevni avaz rekla je samo da bi odluku o doniranju organa uvijek donijela. Josipa je uvijek govorila najbližima da, u slučaju kakve tragedije, želi pokloniti svoje organe, Vjerovala je u taj čin ljudskosti, željela, ako može, spasiti tuđi život. Ni u najcrnjoj noćnoj mori nije mogla slutiti da će tu, tako važnu odluku, morati donijeti o organima svoje malene Božane.


Htjeli su pomoć

- Uvijek bih to napravila. U tom trenutku kao da ti Bog kaže da će tvoje dijete nastaviti živjeti u drugoj djeci i ljudima i da će oni biti spašeni. Znali smo da je prekasno za našu Božanu, da se više ništa ne može učiniti, a njeni organi bili su zdravi. Htjeli smo pomoći drugoj djeci, da njihovi roditelji nikad ne dožive najveću bol koju jedna majka i otac mogu doživjeti gubitkom djeteta, a koja nas sada razdire. I rekli smo: neka druga djeca prežive - rekla je Gabrijela novinarima Avaza.


Suze se cijede i s lica Božanina djeda Bože.


- Imam osmero unučadi, ali svako mi je podjednako važno. Sada kao da sam ostao bez svih - jedva nam je rekao.


Božanina majka, pak, iz glave ne može maknuti sliku cipelica koje je samo za malenu kupila.


- Žao mi je što ih nije ni obula. Nikad čovjek ne bi pomislio da se njemu ovakvo nešto može desiti. Božana je u dobi od samo šest godina učinila nešto toliko veliko, što neki čovjek za cijeli život ne uspije. Kažu da su njenim organima spašena četiri života. Dva organa dali su u Njemačku, a dva u Hrvatsku. Nije nam se nitko još javio od obitelji čiji su najmiliji spašeni. Bog će odrediti hoće li se i kada javiti - rekla je Gabrijela. Mora ostati čvrsta kako bi othranila i na noge podigla Ružicu (9), Helenu (8) i trogodišnju Josipu, a i radi nerođenog djeteta koje je na putu.


Nevenka Ćorić, tužiteljica Županijskog tužiteljstva u Livnu, novinarima je potvrdila kako je 37-godišnjem I. F. određen jednomjesečni pritvor zbog izazivanja teške prometne nesreće sa smrtnom posljedicom pod utjecajem alkohola. No, Božaninim roditeljima to nije bitno. Kazna koju će dobiti ubojica njihove kćeri, kakva god bila, neće je vratiti. Ono što je na umu ove plemenite obitelji sada je samo koliko je života spašeno.
A na bolničkom krevetu Kliničke bolnice Merkur u Zagrebu jučer se od teške i složene dvostruke transplantacije oporavljao Vicko, čiji je život spašen zahvaljujući Božaninim organima, gušterači i bubregu. Dobro zna odakle dolaze organi koji će mu pružiti šansu za život.
- Vjerujte, nije mi svejedno - govori nam Vicko. Kaže da ne zna kako zahvaliti Božaninim roditeljima.


- Volio bih ih upoznati, reći jedno veliko hvala. Znam da su napravili nešto čudesno. Vjerujem da im sada nije lako. Neka znaju da ću im uvijek biti zahvalan - kaže 33-godišnji Vicko.


Već više od godinu dana bio je svjestan da će morati transplantirati organe. S vremenom se stanje samo pogoršavalo i liječnici nisu mogli učiniti ništa nego ga pomicati na sam vrh liste za primatelje organa. Mjesecima, sve do strašne Božanine nesreće, nije bilo adekvatnog donora. Vicku je teško, jer zna kakva je bol u srcima Božaninih roditelja i zna da ništa što može reći ne može ublažiti njihovu patnju. Ali, zahvalnost se osjeća u svakoj njegovoj riječi.


Uspješni oporavak

Pacijentica koja je dobila Božaninu jetru također se uspješno oporavlja. Bila je to, govori nam dr. Stipislav Jadrijević, liječnik koji je bio na čelu jednog od dva transplantacijskog tima, vrlo složena i zahtjevna operacija.


Božanini organi iz Splita su u ledu došli upravo u njegove ruke. Doktora Jadrijevića smatra se jednim od najboljih hrvatskih liječnika, često ga zovu i “posvećenik medicini”, te je jedan od nekoliko najuglednijih transplantacijskih kirurga na svijetu. U suradnji s primarijusom Branislavom Kocmanom, također transplantacijskim stručnjakom svjetskog glasa, on je te nedjelje izveo zahvate kojima su, zahvaljujući Božaninim organima i nesebičnoj gesti njezinih roditelja, spašena dva života. U dvije operacijske sale KB-a Merkur simultano se presađivala jetra ženskoj pacijentici (dr. Kocman) te gušterača i bubreg 33-godišnjem Vicku Mindoljeviću (dr. Jadrijević). Zahvati su prošli bez ikakve komplikacije.


Dvostruke transplantacije inače su izuzetno složeni zahvati kakvi se obavljaju samo u najboljim klinikama, no sigurna ruka dr. Jadrijevića bez ikakvih je poteškoća izvela tu operaciju. Nakon višesatnog rada eksplantacijskog tima, već za šest do sedam sati organi su bili u Zagrebu i tim dr. Jadrijevića mogao je otpočeti svoj zahvat. Božanini organi pacijentu su savršeno odgovarali te je već u vrijeme našeg posjeta bio na nogama, bez ikakvih znakova odbacivanja novih organa. Dr. Jadrijević kaže kako ovakve operacije, kada je riječ o dječjim organima, nisu neuobičajene, ali jesu rijetkost. Nije često da se, kaže, roditelji odluče na tako plemenitu gestu. Organi djece tako se mogu presaditi djeci, ali i odraslim pacijentima, ako imaju odgovarajuće predispozicije, dok je recimo posve nemoguće da se organi odrasle umrle osobe presade djeci jer nisu odgovarajućih dimenzija (eventualno je moguće presaditi dio organa, primjerice jetre, nap.a.)


Presađeno srce

Kirurzi dr. Jadrijević i dr. Kocman uhodan su tim, već godinama izvode zajedničke operacije o kojima izvještavaju vodeći hrvatski mediji, tako da je i u ovom slučaju sve odrađeno izuzetno profesionalno. Božanina žrtva nije bila uzaludna. Iako dr. Jadrijević nema informacije kako je prošla operacija u Njemačkoj, odnosno kome je presađeno Božanino srce, sigurno je da je i ono našlo svoj put do nekoga tko je bio u najvećoj potrebi.


Gabrijeli i Josipu, Božaninim roditeljima, jučer smo rekli da u Zagrebu leži čovjek koji im je neizmjerno zahvalan. Volio bi ih upoznati. Otac Josip iznenadio se kada smo mu rekli da su djetetovi organi završili u tijelu odraslog pacijenta, nije znao da je to moguće. Nakon kraćeg promišljanja o toj informaciji prozborio je - hvala Bogu. Bilo mu je drago, iako u boli i tuzi, čuti da je njihov potez omogućio nekome novu šansu.
Lokalni internetski portali u duvanjskom kraju ne mogu prestati hvaliti plemenitost mlade obitelji. Malenu Božanu tako su, osim “anđelom duvanjskog kraja”, prozvali i Božanom - Božjim djetetom. Jer, Bog ju je uzeo, ali je, ističu, ona ostala živjeti kroz druge. Izuzetno je dirljiv tekst koji su o Božani napisali Duvnjaci Ivan Bagarić i Marko Pašalić, a koji je objavljen na lokalnim internetskim stranicama.


“Mala Božana je iz žrtve izrasla u ne samo naš duvanjski nego nacionalni, kršćanski simbol - od planetarnog značaja. Ako vjerujemo, ona nije ‘nesretna djevojčica’ koju je udarilo auto pri čemu je zadobila smrtne ozljede… Ona jest žrtva! Uz nju, najveća žrtva su njeni roditelji, obitelj u cjelini. Odluka roditelja da daruje od Boga darovane organe svoga djeteta je hrabri čin onih koji vjeruju i imaju nadu. Odluka roditelja je odluka po kojoj će živjeti druga djeca, a u njima će i živjeti sjećanje na Božanu. Roditelji će živjeti sa svojom djecom, kao i onih četvero koje su sada preko male Božane simbolično posvojili. I tako živi ‘život’ (Bog u nama) i jedino tako život (i smrt) ima smisla”, napisali su Duvnjaci.


Duvanjski anđeo pokopan je u srijedu na gradskom groblju Karaula u Tomislavgradu. Iza malenog bijelog lijesa okupio se čitav kraj, odajući počast malenom heroju. Koliko god shrvani i šokirani strašnom tragedijom kakvu ovo mjesto ne pamti, svi su bili i ponosni, znajući da srce njihove Božane i dalje kuca.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo