TRČANJE U VRIJEME PANDEMIJE

'Sve manje se usuđujem trčati po ulicama. Pazila sam i po gradu na fizičku distancu, ali imala sam nekoliko neugodnih susreta, vikali su na mene...'

Zagreb, 070420.
Smiciklasova.
Dva tjedna nakon potresa centar grada je i dalje prepun radova, a na ulicama se zbog suncanog i toplijeg vremena moze vidjeti nesto vise ljudi.
Neki gradjani odrzavaju kondiciju trcanjem po centru.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

 

Otkad je počela karantena, rijetko vidim i dvoje ljudi da skupa trči, kamoli više. Ti što trče u paru često skupa i objeduju, u istoj postelji spavaju, žive skupa.

Po brdima se jedni drugima mičemo ne na pet, nego na 20 metara razmaka. Dok čekam pred dućanom nerijetko mi i u današnja vremena onaj iza mene gotovo diše za vratom, ali dok se penjem Medvednicom rijetki planinari koje uopće i sretnem obilaze me kao da potencijalno nosim kugu, a ne koronu.

Mnogi trkači koji su do jučer trčali gradom prebacili su se na nasip, u Maksimir, neki koji su trčali nasipom sad parkiraju na Šestinama pa trče u brdo. Trkačima je do zdravlja, čuvaju sebe i čuvaju druge.

- Apsolutno se držimo preporuka Stožera. Kad je počela situacija s koronom odmah sam članovima kluba rekao da prestajemo s organiziranim treninzima. Stožer civilne zaštite jasno je rekao da je dobro malo izaći na zrak, ali paziti na razmak, ne biti u grupama - govori Vedran Lozanov, glavni trener Atletskog kluba Perpetuum mobile.

Vedran Lozanov

 

Šume su prazne

Zadnjih tjedana zagrebački trener u rodnoj je Podravini, redovito trči oko Molvi.

- Trčim uz Dravu ili odem u šumu gdje su šumske trase, nema ljudi, samo divlje svinje, jeleni i srne. Trčim i po 15 km a da ne sretnem čovjeka, tek ponekog na traktoru. U manjoj sredini to je, jasno, puno lakše, ali ne mislim da u Zagrebu trebaju odustati od trčanja. Jedino, trebaju se jako odgovorno pridržavati uputa Stožera - kaže.

Slično razmišlja i Goran Murić, glavni trener AK Forca.

Trkačima savjetuje: “Prvo, trčite sami, nikako u društvu. Drugo, idite na mjesta gdje je manja gužva, nikako Jarun ili nasip sredinom dana kad je dosta šetača, nego navečer ili rano u jutro, općenito trčite tamo gdje je manje ljudi, poput recimo južne obale Save, uz Sveučilišnu bolnicu, tamo i sam trčim zadnje vrijeme. Treće, da paze na higijenske mjere - tenisice ispred ulaza, pranje ruku, odjeće, provjetravanje… Svaki dan sam na trčanju, ali nisam vidio da itko krši propisane mjere, jako se pazi na razmak”.

Privatna arhiva

Goran Murić

 

Trening treba biti manjeg intenziteta.

“Svi smo sad pod stresom, i sam izbjegavam intenzivnije treninge, trčim do sat vremena, ubacim spontano ubrzanje, ako mi se ubrzava, bez plana, izvjesno je da ćemo se utrkivati tek na jesen, pa nema ni potrebe za brzim trčanjem.”

Makar trči svaki dan imao je samo jedno neugodno iskustvo. “Dok sam se razgibavao pred svojom zgradom, dostavljač pizze me ljutito upitao moram li baš sad ići van. Bilo je oko 20 sati, mrak, kažem mu: ‘I vi ste vani, cijeli dan idete od kuće do kuće, riskirate svoje i zdravlje ljudi kojima donosite hranu, ja trčeći nisam ni s kime u kontaktu.’”

Lozanov trkače poziva da više vježbaju kod kuće. “Imamo program treninga koji se bazira na vježbama jakosti, objavljujemo ga četiri puta tjedno na Facebook stranici kluba i YouTube kanalu, dostupan je svima, ne samo našim članovima.

Nikad u grupi

Ako naši članovi žele van, trčati samoinicijativno, tu smo se kao klub ogradili, tj. naše je stajalište da ako žele i ako mogu ispoštovati mjere koje je donio Stožer civilne zaštite, da je dobro da trče, ali klub ništa ne organizira niti previše potencira trčanje, tu smo vrlo jasni. Podržavamo jedino individualno, odgovorno trčanje”, jasan je Lozanov.

Marta trči po gradu, to radi zadnjih 10 godina.

“Sve manje se usuđujem trčati po pločniku, po ulicama. Makar mi je po Maksimiru puno teže trčati, zadnja dva treninga sam išla tamo. Pazila sam i po gradu na fizičku distancu, ali imala sam nekoliko neugodnih susreta, vikali su na mene. A i, otkad je potres minuo, bojim se da mi nešto ne padne na glavu. Mislim da više neću uopće trčati po gradu, samo po prirodi.”

Murić ističe: “Potičem trkače da ostanu aktivni, jer lagana fizička aktivnost jača imunitet. Trčanje pomaže, pogotovo u ovakva vremena. Osim toga, mi dugogodišnji sportaši ne možemo preko noći dva mjeseca ostati kući. Jer, ako sam zadnjih deset ili više godina trčao u prosjeku svaki dan 15 km, stanem li sad naglo, imat ću problema koji su za mene gori od Covida-19.

Dugogodišnji sportaši imaju sportsko srce, oni koji naglo prekinu s trčanjem imaju problema sa srcem.“

Vedran Lozanov objašnjava zašto je baš sad bitno raditi vježbe snage:

“Važno je zadržati kakvu-takvu formu. Ako je moguće, ne izgubiti puno od one forme u kojoj smo bili kad nas je zatekla izolacija. Bolje je raditi išta negoli ništa, svaki odrađeni trening je bolji negoli reći: ‘Ne da mi se!’ ili ‘Nemam uvijete’. Napravili smo program koji svatko može odraditi kući, ne trebate ništa od rekvizita, samo prostirku i čašu vode te pristup internetu.

Nema utega, dodatnih pomagala, dosad je jedino pomagalo koje je korišteno bio ručnik. Naš trener Leo Bašić, magistar kineziologije, čija je specijalizacija fitnes, osmislio je program. Svatko tko dođe na naš YouTube kanal ili Facebook stranicu lako može s Leovim uputama izvesti trening, na razini koja njemu odgovara. Takve vježbe mogu biti vrlo efikasne.

Ako netko može izvesti i veći broj ponavljanja od onoga što trener radi, radite i više. Ako je trener kazao 50 čučnjeva, a netko osjeća da bi mogao i 70, zašto ne, ali nemojte 100. Daleko od toga da će trkač ostati u istoj formi kao što je bio za vrijeme trčanja radeći samo vježbe snage, ali zasigurno će imati nekog efekta. Kad ponovo krene trenirati, opet će imati solidnu bazu koju će moći nadograđivati”.

“Nisam za trčanje u stanu, po balkonu, to je čisti ekshibicionizam, da imamo talijanski scenarij, pa da ne smijemo van, to je drugo. Osobno, da se nađem u toj situaciji ne bi trčao po kući nego bih našao neki aerobik trening na YouTubeu - kaže Murić.

Ne trčite po kući

Trčanje u kući, što se treninga tiče, ne znam kakvog to ima efekta. Jedan je istrčao 100 km po kući, naravno da se umorio, ali ne znam koliko je to pametno za mišiće i za ostalo, jer ako vani trči 100 km 8 sati, sad je išao 19 sati…

Bolje da umjesto trčanja doma naprave pola sata aerobika, ima na internetu pregršt videa i za početnike, stave i slijede upute, to je puno bolje za srce negoli trčati po stanu”, kaže Murić pa spominje anketu koja je provedena u više od 120 zemalja svijeta na 13.000 ispitanika. “Rezultati pokazuju da oni koji su trčali jedan do dva puta tjedno sad trče i 40% više.

Oni pak koji su trčali tri puta tjedno, povećali su volumen treninga za 15-20%, a ljudi koji su dosad redovito trčali svaki dan smanjili su treninge za 5-10%. Mislim da ljudi trče više jer imaju više vremena, prije su trčali jednom tijekom tjedna i jednom za vikend, a sad imaju više vremena i hoće učiniti nešto za zdravlje, pogotovo u ovoj situaciji povećanog stresa. Mi pak koji smo trčali svaki dan ovo razdoblje koristimo za opravak, nema utrka pa trčimo manje.”

Lozanov kaže da se može očekivati da se neke manje popularne utrke ove jeseni, unatoč najavama i eventualnim premještanjima termina s proljeća na jesen, možda i neće održati. “Ako se i održe, bit će puno manji broj trkača na njima jer će biti previše utrka u istim terminima. U tom slučaju će ljudi vjerojatno otići na veće i poznatije utrke. Lani je bilo više od 600 atletskih utrka u Hrvatskoj. Zamislite što bi bilo da se sad dobar dio toga nagruva u par mjeseci?”

SAVJETI TRENERA

1. Uvijek trčite sami, nikad u društvu

2. Birajte lokacije koje nisu napučene

3. Pridržavajte se uputa Stožera

4. Uvijek držite razmak minimalno 2 metra

5. Birajte vrijeme kad je vani manje ljudi

6. Tenisice ostavljajte ispred ulaza ili na balkonu

7. Odjeću provjetravajte ili odmah perite

 

TRI NAJBOLJE RUTE (ZAGREB)

1. Uz nedovršenu Sveučilišnu bolnicu

2. Južni nasip na Savi

3. Od Šestina pa u šumu i na brdo

Murić: Jesenski termini? Sumnjam u to da će se održati

Murić komentira velike inozemne maratone koji su prebačeni u jesenske termine.

“Skeptičan sam da će se to održati. Jer to su utrke s po 40.000, 50.000 sudionika iz cijelog svijeta. A, kad se krene postupno popuštati s ovim mjerama protiv korone, mislim da će zadnja biti mjera da se ljudi ne smiju okupljati u tom broju, jer upravo su se ti događaji s puno ljudi prvi i počeli otkazivati i odgađati.”

Za jesen su prebačeni maratoni u Bostonu, Parizu, Londonu. Beč je posve otkazan, kao i Wings for Life.

“Puno je u Francuskoj i zaraženih i umrlih, sumnjam da će dopustiti da 50.000 ljudi trči, isto kao i u Barceloni koja je ovog ožujka odgođena za listopad. Prijavio sam se za berlinski maraton, to je 26. rujna, ali već mi je sad jasno da su šanse da idem tamo jako male.

Njemačka ima puno više zaraženih od nas, kad počnu popuštati mjere može biti i da ja mogu otići na maraton, ali da dva tjedna nakon povratka iz Njemačke moram biti doma u samoizolaciji. Još neko vrijeme živjeti pod određenim mjerama koje treba ukalkulirati u planove. 

Psihologinja Maja Vujčić Vračarević: Kritizirate druge? To znači da sa sebe skidate odgovornost

U svim situacijama u kojima dolazi do povećane razine stresa jako je korisna fizička aktivnost jer mi sve te negativne emocije otpuštamo kroz fizičku aktivnost. Tijelu je puno lakše kad je aktivno jer ta napetost i anksioznost, koju netko u većoj, a netko u manjoj mjeri osjeća u ovim trenucima, fizičkom aktivnošću izađe iz nas.

Trčanje je odlično, ali i ribanje fuga kupaonici; pokrenete sebe i tijelo.

Odgovornost i pozivanje drugih da ne trče, nego da ostanu doma zapravo je micanje i ukidanje osobne odgovornosti. Jer, Stožer naglašava da je svatko od nas odgovoran, da bi svatko od nas morao napraviti svoj dio, bez obzira na njihove propisane mjere.

A to ne znači da se bavimo onim što rade drugi, nego da pazimo što mi radimo. Zašto ljudi dobacuju trkačima pogrdne riječi i pozivaju ih da se vrate kući? Zato što u svakoj situaciji kad dolazi do promjene socijalnih normi ljudi ne samo da mijenjaju svoje norme nego se osjećaju pozvanima i druge pozivati da i oni mijenjaju svoje norme.

Ako želimo što prije završiti ovu krizu, svatko od nas treba se pobrinuti da sam održi socijalnu distancu, a ne da drugima drži prodike. Govoriti drugima što oni trebaju i kako oni trebaju samo će dovesti do konflikta u kojem teško da možemo naći neko suvislo rješenje.

 

Izdvajamo