Slavonski Noa dobro se snašao u novom okruženju. Prošlo je već 16 mjeseci otkako je sa svojom arkom, na koju je smjestio brojno stočno blago, morao napustiti Lovas u Vukovarsko-srijemskoj županiji kako bi “doplovio” do Grgurevića u susjednoj Brodsko-posavskoj županiji.
Ovih dana osvjedočili smo se kako dobre navike takvima i ostaju ako njima upravljaju pravi ljudi. Željko Grigić, katolički je svećenik kojega smo s razlogom nazvali slavonskim Noom. Riječ je o svećeniku koji živi i radi kao pravi pastir. Duhovno to čini sa svojom pastvom, vjernicima u župi kojom upravlja, a svjetovno sa svojim svinjama, ovcama, kokošima... u sklopu svog OPG-a. Ovaj je župnik, naime, sebi uzeo u misiju da ono što evanđeoski propovijeda pokuša narodu i na osobnom primjeru pokazati i dokazati da se na selu treba i može lijepo i dobro živjeti, ako se želi raditi. Činio je to šest godina u Lovasu, pa je nastavio i u Grgurevićima, jednome od devet sela Župe sv. Filipa i Jakova Odvorci, čije je upravljanje preuzeo u kolovozu prošle godine, preselivši sa sobom i svoje blago.
Imena sela
- U početku je bilo vrlo zanimljivo. Trebalo mi je određeno vrijeme da shvatim kako se zovu sva sela, onda da skužim gdje se nalaze i kako da dođem do njih, jer su raštrkani na dvije županije i tri jedinice lokalne samouprave. To su mala sela, ima ih čak devet - Jakačina Mala, Grgurevići, Čelikovići, Ravan, Brđani, Brčino, Bilice, Grižići i Krajačići, a svaki u prosjeku broji 100-tinjak stanovnika. Na cijeloj župi je 780 vjernika - upoznao nas je velečasni sa selima u župi Odvorci, gdje se nijedno selo tako ne zove.
Na fotografiji: Željko Grigić
- Da, to je neobično, ali tako je oduvijek. Ne zna se porijeklo tog imena, niti je, kako mi je rečeno, ikada postojalo selo Odvorci - dodao je župnik, kojega je dočekala brežuljkasta Slavonija, koja je posljednjih dana, dok se snijeg nije otopio, bila posebno idilična. No, i bez snijega njegovo je okruženje idilično slavonsko. Iza župnoga dvora smještena je štala u kojoj su njegove ovce i janjići, na jednom pašnjaku mirno pasu dvije kobile lipicanca, majka i kćer, a s drugog na župnikov glas u topotu dolaze mangulice, nerast, krmača i prasići.
- Imam puno prostora ovdje. Oko tri hektara župne zemlje i još dva koja su mi dali mještani da ne bude šikara. Za životinje idealno - zadovoljan je župnik, a nas je zanimalo kako su ga prihvatili župljani.
- Znali su već puno toga. Čitali su vaše tekstove (ha-ha). Uglavnom, nakon jedno desetak dana što sam bio ovdje, stao sam pred grobljem u Jakačini Maloj i tamo je bila jedna baka, pa sam je pitao zna li da su dobili novoga župnika, a ona mi je rekla: ‘Znam, a bome dovez’o je tu marvu sa sobom, pa to sada hoda po oltaru, ruje tamo...’ Eto, takvu je lošu informaciju ona dobila. Onda sam joj pružio ruku i predstavio se. Kasnije je vidjela da to baš i nije tako. Sada je dobro, iako ima i onih koji to doživljavaju negativno, ali to su oni kojima je sve u životu negativno. Puno je više pozitivaca, koji kažu da ih svojim primjerom poučavam da se ne smije zaboraviti na rad, na bavljenje selom i poljoprivredom, da ne trebamo u nekoj drugoj državi tražiti svoju domovinu, kada imamo svoju... Znam i u propovijedi progovoriti o dostojanstvu rada. Pokušavam osvijestiti ljude koliko mogu, a na njima je da proberu. No, za sve treba vremena, jer naši ljudi i dalje očekuju da država nešto napravi za njih. Valjda takve poglede baštinimo iz socijalističkog vremena, i to treba mijenjati - istaknuo je župnik, koji je odlazeći iz Lovasa rekao kako se nada da će u novoj župi pronaći barem jednog čovjeka koji će pokazati interes za uzgojem mangulica ili ovaca.
Na fotografiji: Kristijan Marić, Željko Grigić i Robert Lukačević
Ostaju u Slavoniji
U Lovasu je to uspio s Josipom Balićem, a u Odvorcima je našao čak dvojicu, i to maloljetnike. Prepustio je ministrantima u župi Kristijanu Mariću (17) iz Jakačine Male i Robertu Lukačeviću (16) iz Brđana po jednog nerasta i krmaču mangulice, a oni su se dali u posao sa svojim obiteljima.
- Mangulice sam uzeo još u svibnju, kad sam završavao sa školovanjem za zavarivača, koje traje dvije godine. U međuvremenu sam dobio i posao u struci, ali s obitelji planiram povećati proizvodnju mangulica jer u tome vidimo budućnost. Naš kraj je kao stvoren za njih, one nisu zahtjevne, a imamo i dosta zemlje. Stvarno ne vidim razloga bilo gdje odlaziti - rekao nam je Kristijan, a slično razmišlja i Robert.
- Dolazio sam ovdje pomagati svećeniku hraniti životinje, pa sam prije dva mjeseca odlučio uzeti nerasta i krmaču. Imamo dosta zemlje, pa i prostora da proširimo broj grla i to nam je plan. Naravno da ću ostati u Hrvatskoj, ili u stočarstvu ili u svojoj struci, jer ću i ja na ljeto maturirati za zavarivača - otkrio je Robert.
Očuvanje sorte
Župnik nam kaže da ima još ministranata koji pokazuju interes i vjeruje da će ih se naći još koji će krenuti stopama Kristijana i Roberta, koji su postali i članovi Udruge Mangulica, kojoj je Grigić predsjednik. Nedavno su imali i godišnju skupštinu, a trenutačno članovi udruge, o kojoj se sve može doznati na istoimenoj web stranici, imaju oko 1500 grla ove odlične pasmine. HPA im je izradila i uzgojni program, a planiraju preispitati i njihovu genetiku kako bi se očuvala ova sorta. Pridružio im se još jedan svećenik i jedan vjeroučitelj.
Na fotografiji: Željko Grigić
- Širimo bazu, jer vidimo u ovom poslu perspektivu za slavonsko selo - zaključio je župnik Grigić, a za kraj smo ga zamolili za njegovu Božićnu poruku.
- Ako gledamo perspektivu onoga što nas Bog poučava svojim utjelovljenjem, a to je da ne ulazi u nekakav hotel, vilu, kuću s dvorištem gdje je lijepo pokošena trava..., nego u štalicu, baš ondje gdje su vol, magarac, ovce..., gdje dolaze pastiri, upravo bi nam to trebala biti motivacija - promatrajući to Božje otajstvo najveće ljubavi, najopipljivije i najbliže - da naučimo poštovati ono što je uvijek bilo dio našeg života, a to je živjeti zajedno sa životinjama koje nismo nazivali životinje i marva, nego smo ih nazivali blago.
Da tu pronađemo put, osobito mladi. Zašto?
Zato što je to nešto gdje čovjek može raditi u kontaktu s ljudima, ali se i resetirati te ponovno svaki dan imati neku novu snagu. Upravo kroz takav način života, s blagom, zasigurno će mu biti puno bliže i jednostavnije shvatiti to veliko Božje otajstvo o kojemu često teološki i filozofski raspravljamo, a Bog je tako jednostavan. Došao je u štalici i pokazao koji je njegov put, da nam bude blizu - poručio je slavonski Noa.