Tinejdžerka iz noćne more koja se borila s alkoholizmom i depresijom i koja je napustila školu sa samo 14 godina, preokrenula je svoj život naglavce i postala liječnica, piše Daily Mail.
Jo Barton (32) iz Essexa bila je vrlo problematično dijete čija je majka patila od ozbiljnih mentalnih poremećaja. Jo je upala u tešku depresiju i pila je na dnevnoj bazi. No zahvaljujući odlučnosti i upornosti, izvukla se iz problema i sada radi kao liječnica u ambulanti u Harlowu.
'Nisam zapravo imala mamu jer je ona stalno bila u bolnici. Kad sam došla u tinejdžerske godine, sve je pošlo po zlu. Počela sam markirati s nastave i puno sam pila. Vjerojatno sam bila depresivna, ali tada to još nisam znala.
'Majka je patila od bipolarnog poremećaja, a ja sam se odala alkoholu kao dio pobune. Otac nas je napustio i ja i sestra smo bile same. Nakon nekoliko godina takvog života, odlučila je nešto promijeniti i započeti nov život. Počela je tražiti bila kakav posao za koji nisu trebale kvalifikacije pa se zaposlila kao konobarica.
'Bilo je teško krenuti iznova zbog reputacije koja me pratila. No mogla sam ili pokušati ili ostati u depresiji. Dobila sam prvi posao sa 17 godina u jednom restoranu, no dobila sam otkaz nakon samo četiri tjedna jer sam bila stvarno loša konobarica.'
No rad u tom restoranu donio je i nešto pozitivno jer je tamo upoznala svojeg partnera s kojim je jeo uvijek u vezi i danas, 15 godina kasnije.
Kako nije imala nikakvo obrazovanje, počela se prijavljivati i na poslove njegovatelja uz koje je stajalo da ne treba nikakvo prethodno iskustvo.
Paralelno je krenula i na tečaj za njegovatelja, a ubrzo je dobila posao asistentice u domu za starije u Broxbourneu. Tijekom isućih nekoliko godina, položila je matematiku i engleski jezik te tako zgotovila svoje srednjoškolsko obrazovanje.
Zbog svega joj se podiglo samopouzdanje i počela je smatrati da je sposobna za više.
Dobila je posao na pola radnog vremena u bolnici Pricess Alexandra, a nakon tog aupisala i tečaj za medicinske sestre u sjevernom Londonu.
Kako su joj financije predstavljale velik problem, radila je i po 60 sati tjedno kako bi mogla nastaviti s obrazovanjem.
'Nisam željela napustiti školu. Dnevno sam imala samo jedan obrok i tako sam preživljavala. Puno puta mi je došlo da odustanem od svega, ali ipak nisam. Posljednja godina bila je i najteža. I mamino stanje se pogoršalo jer je prestala uzimati neke lijekove pa sam svaki dan, osim na posao i školu, posjećivala i nju.'
Dan kad je diplomirala, ne pamti kao jako sretan jer njezina majka nije mogla doći zbog stalnih napadaja panike. No Jo je diplomu ipak dobila i silno joj se veselila.
No ubrzo je otkrila da ima snage za dalje. Poželjela je postati kvalificirana liječnica.
No da bi upisala medicinu, prije je morala položiti višu razinu matematike i engleskog. Kad je to bilo gotovo, prijavila se na fakultet no nije uspjela proći.
No nakon nekog vremena i još nekoliko pokušaja, upala je na šestogodišnji studij medicine i završila ga u roku.
Sada radi u bolnici Process Alexandra u Harlowu i na umu već ima sljedeći cilj – specijalizirati se za liječnicu opće prakse.
'Željela sam si malo bolje izbalansirati život i posao, a zbog noćnih dežurstava to nisam mogla. Zato sam odlučila specijalizirati opću medicinu.'
Svoju priču je ispričala jer želi inspirirati mlade ljude koji su u sličnim problemima u kakvima je bila i ona.
'Samo trebate ostati usredotočeni i obrazovati se. Nipošto ne želim reći da je bilo lako – pa ja sam uglavnom učila tijekom vožnji vlakom. No stvari su onakve kakvima ih si predočite. Uvijek sam si govorila da ću ili nastaviti ovim putem, ili se vratiti odakle sam došla. Da sam imala normalno djetinjstvo i normalno završila školu, ne znam što bih sada radila. Mislim da sam otkrila medicinu upravo zbog problema koje sam imala. Jako se dobro razumijem s pacijentima koji pate od depresije jer ja nisam kao svi liječnici već sam sasvim obična žena. Mislim da upravo to pomaže.'