Lana Pavić, poznata hrvatska televizijska voditeljica, na svojem je Facebook profilu objavila poduži status u kojem je detaljno prepričala kakvu je dramu imala kod porođaja svoje kćeri, a sve zbog odbijanja liječnice da je porodi carskim rezom.
Nakon tri tjedna čekanja, liječnica u Mađarskoj se ipak na kraju odlučila na carski rez i u posljednji trenutak spasila život maloj Lari Borni.
Upravo je to potaklo Lanu Pavić, koja trenutno čeka treće dijete i treći carski rez, da se osvrne na vječno pitanje - je li bolji prirodni porođaj ili onaj carskim rezom?
- Žalosno je da je ovo tema u 21. stoljeću u jednoj od zemalja Europske unije, ali nažalost to je naša stvarnost. Kada je sigurnost novorođenčadi u pitanju bolje je puhati na hladno nego zastarjelim dogmama uzrokovati smrt makar jednog djeteta - napisala je Lana Pavić, čiji status, uz njezino odobrenje, u nastavku prenosimo u cijelosti.
Pored sile "velikih" tema koje se svakim danom otvaraju u Hrvatskoj čini se deplasirano pisati o onim "manje" važnima. Pa ipak, imam snažnu potrebu napisati nešto o temi o kojoj se malo govori, a i kada se to čini, govori se na pogrešan način...
Riječ je o načinu na koje naše društvo vidi porod, kao i pravu žene na sigurno rađanje novog ljudskog bića. Na ovaj me status ponukala današnja vijest da je jedan zagrebački ginekolog, nakon duge pravosudne i profesionalne drame, oslobođen optužbi za nesavjesno vođenje poroda, pri čemu je umrla beba.
Bez da ulazim u ocjenjivanje uloge konkretnog liječnika, prepričat ću vijest u glavnim crtama. Majci je umrla beba bila drugo dijete, prethodno je imala komplikacija na porodu pa je prva trudnoća završena sretno carskim rezom. I u drugoj trudnoći bilo je niz problema. Unatoč tome, ginekolog koji ju je porađao i kome se potom sudilo, odbio je napraviti drugi carski rez jer inzistirao je na prirodnom porodu zbog čega je beba umrla.
Čitajući ovu vijest zaprepastilo me objašnjenje ginekologa koji je (ako sam dobro razumiela) odbio učniti pravovremeni carski rez jer je on (citiram) "skup i rizičan". Užasnuo me i inače me užasava stav (dijela) struke prema kojem se forsira prirodni porod, bez obzira na sve pokazatelje koji bi i laiku sugerirali drugačije rješenje.
Kada sam radala Laru Bornu (tada sam živjela u Mađarskoj pa sam se odlučila za jednu uglednu privatnu ustanovu) vrsna liječnica s dugogodišnjim iskustvom napravila je niz pogrešaka proizašlih upravo iz stava "prirodno je najbolje".
Svojim neprepoznavanjem pravog stanja, beba je tjednima predugo ostala u meni te je na kraju, porođena hitnim (i zbog brzine vrlo loše izvedenim) carskim rezom sekunde prije no što bi umrla.
Umjesto da me carskim rezom porodi (po mom izračunu) i tri tjedna prije nego je to učinila, ginekologinja mi je danima objašnjavala da sam ja "kriva" što ne dolazi do poroda jer sam se "pretjerano emocionalno vezala za bebu i ne želim je pustiti".
Bolnica u kojoj je LB rođena nije trebala štedjeti jer je itekako skupo naplaćivala porod carskim rezom, ali kao što rekoh, njihova glavna liječnica držala je da je "prirodno" najbolje. Nakon sto smo se LB i ja jedva izvukle žive (meni su ostale brojne posljedice ispravljene tek na drugom porodu detaljnom i dugotrajnom rekonstrukcijom zatečenog stanja), zainteresirala sam se za carski rez, način na koji se razvijao kroz povijest i sl.
Naučila sam da je i danas upitno kada se prvi put primijenio, ali se istraživači slažu da se to činilo još u antici kako bi se u prvom redu spasila beba. Majkama prije pojave antibiotika i operacija u sigurnosti modernih bolnica nije bilo spasa jer ne bi uspjele preživjeti težinu operacije, komplikacija i infekcija koje su ovakav zahvat pratile.
To je za posljedice imalo, ne samo smrt majke, nego (kako oni koji se bave genetskom antropologijom pojašnjavaju) i smrt "gena/konstitucije/problema" kakve su imale žene koje nisu mogle prirodno rađati.
Međutim, od kada je u 20. stoljeću carski rez postao relativno siguran za majku, počela je i nova era u "evoluciji" žena - čak i one koje bi (s bebama u sebi) bez operacije umrle pri porodu, sada su preživljavale i "nastavljale svoju lozu". Drugim riječima, sto će vise prolaziti vrijeme, carski rez će sve češće morati biti načln poroda.
"Epidemija" carskih rezova, kako to vole reći zagovornici prirodnog poroda, stoga nije uvjetovana strahom suvremenih (zapadnih) liječnika od tužbi, niti željom razmaženih rodilja za što "lakšim" porodom, vec promjenama u građi i biološkom funkcioniranju suvremenih žena...
Možda sam priču sada produžila više no što treba, ali moja želja jest boriti se za prava žena na dostojanstven i siguran porod. Žalosno je da je ovo tema u 21. stoljeću u jednoj od zemalja Europske unije, ali nažalost to je naša stvarnost. Kada je sigurnost novorođenčadi u pitanju bolje je puhati na hladno nego zastarjelim dogmama uzrokovati smrt makar jednog djeteta.
Carski rez je ozbiljna operacija koja nosi rizike te traži ozbiljan oporavak (vjerujte mi na riječ, ni u kom slučaju nije lakši ni bolji od prirodnog poroda). Uz to, ograničava vas u broju poroda te često uzrokuje mnoge kasnije komplikacije, ali sve češće je nužnost koju treba poštivati.
Nadam se da će to shvatiti oni koji odlučuju o životima majki i djece... Kao netko koga upravo čeka treći carski rez i tko je prošao ovakva dva hitna, nužna načina poroda bez kojih bi davno bila mrtva, apeliram (barem ovako putem FB) da problema postanete svjesni.
Kako struka tako i same rodilje koje imaju pravo dobiti najbolju skrb, bez obzira koliko ona koštala sustav ili koliko inkomodirala liječnike! Vjerujem u hrvatsku medicinu i savjesne ginekologe/nje. Znam da ih imamo, unatoč tome što ih sustav često ne cijeni dovoljno. I baš takve stručne i savjesne želim uz nas u najljepšim, a ujedno i najtežim trenucima za svaku ženu.