JADRAN MARINKOVIĆ

U jednom trenu više nisam mogao ni po kruh otići. Rekao sam si: glupane, kako te nije sram, vidi što si napravio?! Sad opet učim hodati bez pomoći...

    AUTOR:
    • Vinko Paić

  • OBJAVLJENO:
  • 20.04.2019. u 09:38

Jakov Prkić / CROPIX

Jadran Marinković

 

- Triba radit otvorenog srca, pošteno i hrabro! - rekao je Slobodnoj Dalmaciji tijekom intervjua legendarni radijski voditelj Jadran Marinković (66). Savjet je to koji je često na Radio Splitu u svojoj bogatoj karijeri davao mlađim kolegama, a nije ni čudno da slovi kao glas savjesti Splita jer je poznat po tome što jednako prisno razgovora s profesorom, ribarom ili predsjednikom države.

Da njegov ugodni glas itekako nedostaje u eteru, Splićani mu svakodnevno govore, a samo za vrijeme našeg razgovora za stol omiljenog mu kafića gdje svako jutro dođe pročitati Slobodnu Dalmaciju došlo ga je pozdraviti nekoliko sugrađana.

Kažu mu kako je mogao još raditi, komplimentiraju da radio više nije isti bez njega.

A Jadranu kao da se stegne malo oko srca slušajući sve te pohvale, jer nije bilo lako tog 12. prosinca 2018. skinuti slušalice i pozdraviti se s vjernim slušateljima, kojima je ponekad znao biti i rame za plakanje zbog raznih problema koji su ih tištili. Gotovo poput člana obitelji, rekli bismo.

A kako on sam voli reći, u zasluženu je mirovinu, uz pjesmu klape "Filip Dević", pokoju suzu i pregršt lijepih čestitki otišao sa stilom i na vrhuncu karijere.

U tom trenutku teško je bilo i zamisliti da Jadrana uskoro očekuje zahtjevna operacija kralježnice na zagrebačkom Rebru. Od nje su prošla sada tek dva tjedna, a prvi su mu se problemi pojavili prije godinu i pol dana kad je osjetio tegobe diskus hernije koja se javlja u samo 3 do 4 posto populacije. Počele su mu trnuti noge i slabjeti mišićne skupine važne za pokret.

Jakov Prkić / CROPIX
 

Sam san kriv

- Sam san kriv. Bija sam neaktivan i dodatno se dokrajčija jer nisan iskoristija bolovanje, pa san malo naljutija ženu. Bila je jedna teža operacija pod anestezijom. Trajala je 6 sati tijekom kojih san bija u položaju kao muslimani kad mole i klanjaju se. Nisan se toliko pribojava jer san bija upoznat sa svime.

Liječnici su mi rekli da me sidalica uništila zbog toga šta san više od 40 godina svoje karijere samo sidija. Kad bi doša doma ili u kafić opet sidiš. Tako da se pojavija neminovan kvar. U jednom trenutku nisan moga niti doć do dućana po kruv. Hoda bi 50 metri pa bi me zabolila noga.

Šeta bi kroz samoposlugu i mora stat, a nemaš di sist. Naljutija san se na sebe i reka: "Glupane jedan, kako te nije sram? Imaš toliko godina, a pogledaj šta si napravija od sebe" - govori nam Jadran koji je nakon operacije doktora prvo upitao kada će moć u svoj kaić.

Jakov Prkić / CROPIX
 

Bol je velika, noga još zna trnit

- Reka mi je da bi moga oko 15. lipnja. Ponovo učin hodat bez pomoći i virujen da će opet sve bit u redu. Trenutno uziman jake lijekove za bolove i smirenje. Bol je velika, noga mi zna još trnit, ali san strpljiv. Pa šta bude. Uskoro me čekaju fizioterapije u makarskoj "Biokovki", a onda ono šta mi je najdraže: more, udica, vrića peškafonda, tri vrše, dva parangala i kud ćeš lipše?

Ujutro se budit s galebovima i ić na more. Suncu kazat dobro jutro i upalit radio - nabraja Jadran.

Od velike mu je pomoći supruga Višnja, a svoju malu morsku oazu mira oboje su pronašli na njezinu rodnom Pelješcu gdje imaju jednu malu kućicu u mjestu Sreser blizu Janjine.

- Gledan na gradilište novog mosta. Mogu pratit Kineze, bogami dobro rade, tuku nemilice. Imamo polje tamo, Višnja ima 70 stabala maslina, voća, povrća. Lagano se time bavimo. Imamo i dva pasa. Mene je ovaj mali pas, jazavčar spasija dok san čeka operaciju. Svako san jutro iša s njime po Žnjanu.

Jakov Prkić / CROPIX
 

Žnjan tragedija, nemaš di proć

A šta je ono, Bože moj! Žnjan tragedija, šteta, nemaš di proć od one travurine, šljunka... Iako za pase nikad bolje. Smeta me šta ljudi ne znaju vozit, zelenog vala nema, ceste da ne govorin kakve su. Ovo s kruzerima triba malo više iskoristit i uzet više love. Iskreno, Split za penzionere i nije neka srića.

Zamisli da si penzioner i živiš na osmon ili dvanaeston katu, a lift ti ne radi? Ovo malo njih šta igra na balote, sigurno nisu iz Splita nego su se spustili ovde u ona prijašnja vrimena jer su dobili stanove. Vikendom koji put volin uplatit listić u kladionici za deset kuna, tek toliko da se zabavin doma prateći rezultate.

Povremeno napišem članak za Pomorski vjesnik Sindikata pomoraca Hrvatske, a žena me sad zeza da bi moga snimat reklame. Svakog četvrtka s ekipon se nađen pa kartamo kvintilju. Naručimo pizzu, bude pršuta, sira. Malo se posvađamo, ispušemo, znaš kako to već kod karata ide.

Uvik svako misli da je najpametniji i da sve zna, smije se Jadran, ponosni otac dvojice sinova od kojih jedan živi u dalekoj Australiji i djed četvero unučadi.

Priznaje nam kako bi se volio opet vratit na radio, makar jednom tjedno i rješavati probleme slušatelja za koje je i radio posao koji toliko voli. Stoga nas nimalo ne bi začudilo kad bi opet negdje na ulici, u kafiću ili trgovini čuli nekoga kako govori: Javit ćemo se mi Marinkoviću...


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo