Tog je dana Sena Krupić došla kući iz bolnice, s operacije. Njezin suprug Aleksandar Bogdanović, glumac u HNK u Osijeku, bio je na poslu.
- Zafrkavao se i zvao me da dođem na piće u kazalište. Rekao je da se neće dugo zadržati, i kada je kretao, samo je poslao poruku: “Krećem”, a ja sam mu nedugo zatim odgovorila: “Jel’ sve OK?” Nikad mi na tu poruku nije odgovorio, ne skrivajući suze ispod glasa prepričava zadnji razgovor sa suprugom Sena.
Aleksandar je prije mjesec dana preminuo u 45. godini života nakon četverodnevne bitke s teškim ozljedama koje je zadobio nakon što je na njega, dok je prelazio pješački prijelaz u Trpimirovoj ulici u Osijeku, svega 20-ak metara od doma u kojem su ga čekali Sena i njihov 3,5 godišnji sin Ian Lav, naletio terenac kojim je upravljao 22-godišnjak.
Mladić nikad nije položio vozački ispit, ali je redovno vozio automobile po osječkim ulicama, a prije dvije godine također je izazvao prometnu nesreću, tada srećom bez smrtnih posljedica.
Aco nije bio te sreće.
Nije to sudbina
Sena je prije nekoliko dana svojim Facebook statusom, u kojem se direktno obratila 22-godišnjaku koji joj je usmrtio voljenu osobu i njegovim roditeljima, izazvala veliku pozornost i pozitivne reakcije hrvatske javnosti.
Razloge Acine smrti ne vidi i ne traži u nesreći ili sudbini.
Ona o tome ima jasan stav.
I prvi put javno progovara za Jutarnji u osječkom HNK, mjestu koje je posljednjih osam godina bilo Acin drugi dom, mjestu gdje je, kažu, napokon našao mir i spokoj vrativši se u rodni grad nakon brojnih lutanja i traženja.
U Osijeku je Aco, kako su ga zvali svi koji su barem jednom s njime popili kavu, našao i profesionalnu i životnu sreću. Na žalost, tu se puno prerano okončao njegov život u kojem je tek trebao odigrati svoje najbolje uloge, kako na kazališnim daskama, TV ekranu i velikom platnu, tako i u stvarnom životu.
Teško je zamisliti kako se Sena osjeća.
- Zašto sam objavila taj status? Prošlo je neko vrijeme od Aleksandrove smrti i pogreba, kada čovjek izlazi iz prvotnoga šoka i zaista shvati da njega stvarno više nema – ispresijecanim glasom kroz suze započinje svoju priču.
- Tada sam si postavila pitanje zašto ga zapravo nema. To nije zato što mu je tako bilo sudbinski predodređeno ili zato što mu je bio takav horoskop, ne zato što je jurio autom, što se potukao s nekim, imao lošu karmu, bio bezobrazan, zločest..., nego se pojavi jedan jedini odgovor koji govori o apsurdnosti sustava i nezaštićenosti pojedinca, u ovom slučaju pješaka na pješačkom prijelazu. U toj nemoći, očaju, ljutnji... postaviš pitanje tom dečku: “Tko ti je dao pravo da ubiješ?” Tako bismo svi mogli ići okolo i ubijati u ovom sustavu u kojem se zločinci ne kažnjavaju. Taj dečko to nije prvi put napravio. Prvi put je nekoga ubio, ali nije prvi put izazvao tešku prometnu nesreću. Iz tog apsurda je došlo to pitanje. To je grozno, to je ljudski neprihvatljivo – uplakano govori mlada udovica, koju su pozitivni komentari na objavu ugodno iznenadili.
Sena Krupić
Prozvala je i roditelje vozača, koji možda ne mogu biti odgovorni za postupke sina od 22 godine, ali, kako smatra naša sugovornica, jesu odgovorni za njegov prijašnji odgoj iz čega je i proizašla njezina reakcija.
Telegram sućuti
- Nekoliko dana nakon pogreba primila sam njihov telegram u kojem su mi izjavili sućut i tu je bila ta jedna rečenica u kojoj je pisalo da oni nisu sina odgajali da uništava tuđe živote. To mi je zapravo pokazalo da je riječ o duboko poremećenim vrijednostima i da ti ljudi očito ne razumiju da su ga upravo za to odgajali. Naravno, nesvjesno, jer ga sigurno nisu za to htjeli odgajati, ali činjenica da je on godinama vozio bez vozačke dozvole i da mu ovo nije bila prva teška prometne nesreća dovoljno govori o tom odgoju. On je vozio 100 km/h na gradskoj ulici, nije prvi put vozio bez vozačke dozvole, a roditelji su to znali. Također i sustav. Jer, da je 2017., kada je skrivio prvu nesreću, adekvatno osuđen, sigurna sam da bi Aleksandar sada bio živ. Da su i sustav i roditelji odradili svoj posao, moj bi Aleksandar bio zaštićen – istaknula je Sena, koja je na najgrublji način uvidjela “koliko nam je sustav pogrešan i koliko svi idemo u pogrešnom smjeru”.
- Dobro je napisala Jelena Veljača i zahvaljujem joj na tome, da su u Danskoj 22-godišnjaci zastupnici u Europskom parlamentu, a naši 22-godišnjaci piju, drogiraju se, slušaju turbo-folk, voze skupe terence preko 100 na sat... To su za njih neki sustavi vrijednosti koji im daju na važnosti. No, ponavljam, nije on kriv što je takav. To dolazi iz kuće, ali i iz sustava, a on je produkt tih dviju cjelina u kojima je moj Aleksandar žrtva – uvjerena je ova Osječanka, koja za Jutarnji list prvi put progovara i o trenutku kada se dogodila nesreća koja će joj oduzeti ljubav njezina života.
- Tri minute nakon što sam mu poslala onu poruku na koju mi nikada nije odgovorio, u našoj dnevnoj sobi čula sam udarac koji je bio tako jak da mi se činilo kao da je tenk udario u zgradu. Čula sam da netko nešto viče i znala sam da se dogodila neka nesreća. S obzirom na to da sam znala da je on išao prema kući, otišla sam u spavaću sobu u kojoj je naš sin Ian Lav netom prije zaspao, pogledala kroz prozor i vidjela ga da leži na cesti – zastajkuje i plače, hvata zrak i nastavlja u suzama.
Sena Krupić
- Vozio ga je nekoliko metara na haubi, a onda je samo pao na cestu i ostao ležati nekih 20-25 metara od pješačkog prijelaza. Kobni su bili udarci glavom prvo u šajbu, a onda i na beton. Ja sam odmah istrčala iz stana, netko je već pozvao Hitnu... On se trudio disati, ali nije bio kontaktibilan, krv mu je curila iz nosa i iz glave i generalno on je već tada otišao – priča nam Sena ne skrivajući tugu, suze, ali i ljutnju.
- Taj dečko se nije ni zaustavio i da mu nije otpala tablica, mislim da se nikad ne bi ni javili, ni on ni ostali koji su na ovaj ili onaj način povezani s tim zločinom, a koji su bili u tom automobilu.
Preteška ozljeda
Aleksandar Bogdanović poginuo je 20-ak metara od svoga doma. Formalno, preminuo je četiri dana poslije, na Božić, u KBC-u Osijek gdje su liječnici i medicinsko osoblje učinili sve što su mogli za njegov spas. Od slomljene bedrene kosti i zdjelice bi se oporavio, no ozljeda glave bila je preteška i na Božić je proglašena smrt mozga. Sena nije imala snage potpisati isključenje aparata i dozvolu za doniranje organa, pa je to učinila Acina sestra.
- Dok je ležao u krevetu, na aparatima, izgledao je kao da spava – opet je zaplakala.
- Mir još ne nalazim. Njegov odlazak u mom je životu ostavio ogromnu prazninu. On je otrgnut iz naših života. Znam da su njegovi organi nekoga spasili, ali teško u tome nalazim utjehu, no kada je već on morao glavom platiti ovaj apsurdni sustav, onda barem neka se nekome poboljša život. Još se ne mogu vratiti ni u naš stan, iako znam da bi on volio da smo Ian i ja tamo, no treba mi vremena i snage da krenem dalje bez njega – iskrena je naša sugovornica, koja se od Ace nije razdvajala od prvoga dana kada su se upoznali.
Bilo je to 27. 12. 2014. u kultnom osječkom kafiću Valentino.
- Došao je na piće po povratku iz Novog Sada gdje je bio na rođendanu svoje kćeri Mije (Aco iz prvoga braka ima kćeri Miju i Unu, op.p.). Pitao je tadašnju vlasnicu, onako zvrckast kakav je bio, tko je ova mala, a ona mu je odgovorila da je to neosvojiva tvrđava. Znači, trebalo mu je 15 minuta da me osvoji i od tada se nismo razdvajali sve do sada. Bio je jako veliki čovjek, kojemu je trebalo jako malo. Sve što je iza njega ostalo je pozitivno, toliko energije je davao ne samo meni, Ianu i svojoj obitelji, nego svima. Mislim da je njegov odlazak ostavio veliku prazninu u svim ljudima koji su ga znali – istaknula je Sena kojoj je najteže bilo naći riječi kako Acin odlazak objasniti njihovom Ianu Lavu, očevom mezimcu.
- Bili su nevjerojatno privrženi jedan drugome, puno vremena su provodili zajedno i imali su jedan poseban odnos. Kad se to dogodilo, sutradan sam Ianu rekla da je tata ostao u kazalištu na jednoj predstavi koja će trajati malo dulje. On je to privremeno prihvatio, ali nakon par dana pitao je do kada će ta predstava trajati i koliko puta mora prespavati da vidi tatu da mu pokaže neku svoju igračku – kaže.
- Tada sam mu rekla da moramo ići dan po dan, noć po noć, pa ćemo vidjeti... Išlo je to tako negdje dva tjedna, a onda je nakon jednog treninga gimnastike gledajući ostalu djecu sa svojim očevima upitao: “Pa, dobro, jel’ ta predstava gotova?” – opet zastaje na kratko i nastavlja.
Otišao na nebo
Tada sam mu rekla da je tata morao negdje dalje otići raditi tu predstavu tako da ga mi nećemo više viđati, jer je to jako dugačka predstava. Ali, on se nije dao. Tražio je odgovore, pa sam mu rekla da je tata otišao na oblake i zvjezdice i da sada tamo radi, da mu je bilo jako teško donijeti tu odluku. Na to mi je rekao da ga nazovem, a onda sam mu kazala da tamo nema mobitela i da se s njim ne možemo čuti, ali da možemo uzeti jednu zvjezdicu preko koje će moći tati postaviti pitanje, a on će naći načina da mu odgovori. Međutim, Iana ni to nije zadovoljilo. Tada je rekao da će on uzeti jednu zvjezdicu, a tata drugu i da će tako razgovarati. Nakon što sam mu rekla da se njim neće moći tako izravno čuti upitao me kako će onda moći, a ja sam mu kazala da postavi pitanje, a da će on već nekako poslati odgovor. Zadnje pitanje koje mi je postavio bilo je: “A, tko ga je tamo odveo?” Rekla sam mu da su anđeli došli po njega, da je i tati i meni bilo teško što je morao otići, ali da je jednostavno morao... – na trenutak zastaje i briše suze.
Sena Krupić
- Prihvatio je to do sljedećeg jutra, kada me upitao hoćemo li i mi jednog dana biti s tatom na tim zvjezdicama. Odgovorila sam mu da ćemo jednoga dana svi biti tamo i od tada mi više nije postavljao pitanja, no u nekim situacijama primjećujem tugu u njegovim očima, kao da shvaća da tatu više neće vidjeti. Ali, pronaći ćemo mi tu zvjezdicu...
Istraga o ovoj prometnoj nesreći još nije okončana, a vozaču je istražni zatvor produljen za dva mjeseca.