HRVATSKI STATISTI

UNOSAN HOBI HRVATA U STRANIM PRODUKCIJAMA 'U Igru prijestolja sam ubacio i prijatelja. Nisu mi te beštije i vatre po volji, ali lova je odlična'

    AUTOR:
    • Tena Šarčević,
    • Vid Barić

  • OBJAVLJENO:
  • 17.04.2019. u 20:40

CROPIX

Angelina Arbanas, Antun Brzak i Mladen Smoljo

 

Bit će ovo rekordna godina po broju stranih produkcija u Hrvatskoj. Dolaze svi, Netflix, HBO, Amazon i veliki hollywoodski studiji, a tražit će i domaće statiste. A to je  zahtjevan  posao jer osobe koje traže filmski producenti često moraju biti specifičnog izgleda ili imati neku posebnu vještinu. Baš kao u Rijeci gdje je Amazon prošli vikend tražio patuljke, ljude neobičnih lica i slične. Zahtjevni projekti zahtijevaju izniman trud, priča nam Rea Matas, casting direktorica u Supercastingu, tvrtki specijaliziranoj za pronalazak takvih ljudi.

- Nedavno smo, recimo, na zadarskom području radili na snimanju za talijanskog oscarovca i  trebali smo 15-ak punkera. Redatelj je imao visoke kriterije, htio je autentičnost, ljude koji imaju piercinge, lude frizure i tetovaže. Nije nam se prijavio dovoljan broj ljudi, pa nismo imali izbora nego otići u street casting - prisjeća se Matas. Ljudi su, priča, bili prilično nepovjerljivi kad bi im prišli s ponudom za statiranje.

- Znala sam jednu djevojku koja je dobro poznavala Zadar i koja me onda odvela na mjesta na koja izlazi alternativnija ekipa pa smo uspjeli pronaći sve punkere - prisjeća se. Za isti je film redatelj za jednu ulogu tražio i glumicu koja je, ni više ni manje, morala imati velik nos.

- Na kraju smo pronašli ženu koja čak nije iz Hrvatske. Nos joj se zaista ističe na licu, što joj jako lijepo stoji, vrlo je markantna žena- priča nam Rea.

S obzirom na ogroman broj stranih produkcija koje nam dolaze na Jadran, razgovarali smo s troje statista koji su zbog svojih fizičkih posebnosti uvijek kod njih- našli posao.

Antun Brzak (27), reklame, filmovi i kazalište: Zašto ne bih iskoristio to što sam nižeg rasta?
CROPIX
 

Kad čujete izreku “Nije beg cicija”, u glavi sigurno vidite Antuna Brzaka, koji je utjelovio “bega” iz pamtljive Simpine reklame. Antun je zvijezda čak desetak reklama za tu telekomunikacijsku tvrtku, koje je snimio u posljednje četiri godine. Ovaj 27-godišnji student ekonomije i bivši plivač slučajno je ušao u glumački biznis - na preporuku poznanika javio se na oglas i tako dobio prvu ulogu, nakon koje su se ostale samo nizale, pa je s vremenom njegovo lice gotovo postalo sinonim za Simpu.

- Nikada nisam razmišljao o glumi, no nisam imao tremu od kamere ili javnog govora, tako da sam rado prihvatio angažman, a sve mi se činilo prilično izvedivim od samog početka - počinje Antun. Veliki mu je gušt raditi reklame jer se radi s “vrhunskom ekipom i odličnim redateljima”. - Puno se priča o tome jesu li redatelji komplicirani, no ja sam od njih dobio najveću slobodu da na svoj način odradim scenu u kojoj se pojavljujem, da napravim onako kako je meni prirodnije i lakše nešto reći ili gestikulirati - priča o Daliboru Mataniću i Bruni Ankoviću, autorima Simpinih promotivnih videa.

Njegovo se lice lako pamti, pa ga, kaže, redovito prepoznaju na ulici.

- Uvijek ću odvojiti vrijeme za ljude koji me prepoznaju iako moram reći da mi je prilično smiješno kada me pitaju za autogram. Još razumijem kada se žele fotkati, ali za ovo ne mogu vjerovati. Ali, naravno, ako nekoga to veseli, potpisat ću se. Bilo je raznih situacija, na Interliberu sam, recimo, zapeo među 120 klinaca iz trećeg i četvrtog razreda, a svatko od njih je htio sliku. Svatko ju je i dobio, što me stajalo dva sata mojeg vremena, ali nema veze. Sve je to u opisu posla. A i bilo bi mi žao da neko dijete ostane tužno - kaže nam Antun.

Osim poznatih reklama, glumio je i u jednom spotu, a nedavno i u filmu njemačko-američke produkcije “Klub raspjevanih mesara”, u ulozi statista. - Radnja je smještena u vrijeme između dva svjetska rata, a prati njemačke iseljenike u SAD-u. Snimalo se 60-ak dana krajem prošle godine, u Blatu i oko Siska. Bilo je prilično hladno, pa su dojmovi pomiješani - prisjeća se. - Mogu reći da su mi draži manji projekti. U ovako velikim produkcijama pazi se na najmanje detalje, čak i u širokim kadrovima, pa se jedna scena može snimati pet ili 15 sati, zbog čega se katkad dogodi da cijelo snimanje kasni i po nekoliko dana - objašnjava Antun.

Imao je čast zaigrati i u zagrebačkom HNK, u operi “Trubadur” u režiji Arnauda Bernarda.

- Na sreću, ne pjevam na sceni - smije se. - Ljudi su me pitali imam li tremu pred nastup u HNK, ali nije je bilo. Imao sam samo veliki respekt prema tom projektu jer se ipak radi o najvećoj kazališnoj kući u Hrvatskoj. Bilo mi je bitno da dođem na vrijeme apsolutno na svaku probu, da na svakoj dam sve od sebe, da na svakoj izvedbi briljiram i, ako se slučajno dogodi neki kiks, ispravno reagiram - kaže.

U predstavi je najprije trebao glumiti samo Napoleona koji dolazi dati orden svojem vojniku, no nakon nekoliko probi redatelj ga je pitao želi li prihvatiti još jednu ulogu, onu Lucifera. - Redatelj me prvo ‘snimio’, pa nakon nekoliko dana pozvao u stranu da me pita želim li još jednu ulogu, no zapravo nitko tko gleda predstavu nije mogao ni shvatiti da sam i to ja jer nosim veliki kostim koze - priča.

Ekipa s kojom radi obično je, kaže, na početku oprezna s njim.

 - Skaču na svaki moj pokret, no s vremenom se opuste. Naučili su kako funkcioniram i da se neću naljutiti ni na što. Činjenica da sam nižeg rasta, samo mi je pomogla. Volim reći da ste vi svi serijska proizvodnja, a ja sam ‘limited edition’. I zašto ne bih u svakom trenutku iskoristio prednosti koje mi je život tu pružio - priča Antun, pa dodaje da jako uživa u glumi.  (Tena Šarčević)

Mladen Smoljo (66), filmovi, serije i spotovi: U “Igru prijestolja” sam ubacio i prijatelja. Nisu mi te beštije i vatre po volji, ali lova je odlična
Privatni arhiv
 

Ako imate produkciju i snimali ste kakav projekt južno od Makarske, sva je prilika da ste susreli Mladena Smolju. Ovaj splitski gospodin u mirovini, naime, više ne može niti izbrojati silne televizijske i filmske projekte na kojima je bio zaposlen kao statist.

- Ja statiste nazivam stablima - govori kroz smijeh. - Dođeš, staneš di ti se reče, malo mrdneš, nasmiješ se ili budeš ozbiljan, ovisi o projektu. Naši slabije plaćaju, znaš, nemaju oni neke budžete. Bude to od 120 do 150 kuna dnevno. Ako se traži puno statista, ako je neka masivna scena, onda honorar pada jer ga treba rasporediti na sve te ljude. Nekad si cijeli dan na setu, nekad dva sata, nekad pet. Sve ovisi od projekta do projekta. Strane produkcije plaćaju više, što jest jest, tu ide i do 350 kuna dnevno, a plaćaju ponekad i probe kostima. Također, ako si na setu preko 12 sati dnevno, idu i prekovremeni.

Hrana i piće su uvijek uključeni, a nekad jedeš isto kao i glavni glumci. Sve ovisi o produkciji. Na ‘Igrama prijestolja’ smo imali odličan švedski stol za doručak, a isto je običaj da te na set uvijek vozi vozač koji te skupi na adresi - otkriva Smoljo koji u svom portfelju ima i velike projekte poput spomenute megapopularne “Igre prijestolja”, koju je snimao u Dubrovniku, Klisu, Šibeniku... Bio je, govori, i na Visu, gdje je sudjelovao u snimanju mjuzikla “Mamma mia”.

Upravo nedavno je odradio i njemačku miniseriju “Zločini na Jadranu” (“Tu sam bio prodavač na peškariji!”), a pojavio se i u američkoj “McMafiji”. Od domaće produkcije ističe film “Bella Biondina”, zatim film o Anti Gotovini “General”, seriju o Tinu Ujeviću te brojne reklame u kojima je, kaže, znao imati i govorne uloge. Također, statirao je u muzičkim spotovima Leta 3, Madre Badesse Tončija Huljića, Siniše Vuce...

- Imao sam i prigodnu ulogu statista u ‘Igri prijestolja’. Bacali su me mrtvoga s križa! Bio sam vezan na križu, kao razapet, a vojnici su me skinuli i bacili u jedna stara kolica. Dvadeset sekundi sam se pojavio u seriji. To je iznimno, jer inače se pojaviš kao statist sekundu, sekundu i pol najviše, ako se uopće pojaviš, jer znaš kako to ide, oni znaju rezati scene i tako - prepričava Smoljo doživljaje sa seta jedne od najzapaženijih serija u povijesti. Dakako da smo ga upitali je li i sam fan “Igre prijestolja”.

- Nisam, ne volim baš te aždaje, vatre... Ali svakako uvijek izrežem svoj dio s interneta i ubacim ga u svoju arhivu na kompjuter - pojašnjava Smoljo koji je i sam svoj menadžer.

- Ja sam se za statiranje zainteresirao prije 8 godina, kada sam čuo oglas na radiju. Žena me nagovorila da se prijavim, skratim si dane u mirovini i popravim kućni budžet. Ja sam radio cijeli život kao brodomonter, nisam nikada bio u tom điru, ali sam se prijavio i svidjelo mi se provoditi vrijeme na setu. Nije to sad neka zarada, ne može se od toga živjeti, ali dobro dođe. Da mi je netko rekao prije 30 godina da ću se pojavljivati u filmovima, ne bih mu vjerovao - prisjeća se.

Kako dolazi do projekata?

- Vidi, kada sam ja počeo raditi s kompjuterom prije deset godina, udriš ‘casting’ tamo u Googleu i nađeš sve agencije, onda im se javiš pa te stave u bazu. Tako sam i ja napravio, bilo je lako, većina ih ima digitalnu prijavu. Sada sam u svim domaćim bazama tako da me često zovu, ne mogu se požaliti - otkriva ovaj splitski umirovljenik koji je u kasnim danima otkrio svoju ljubav prema filmskim projektima.

A u iste je, govori, ubacio i svojega školskog prijatelja Krunoslava Jelovca.

- Bili smo na jednoj večeri za pedeset godina upisa u osnovnu školu. Našli se mi tako i mene su mnogi prepoznali iz reklama. Tu sam pozvao Krunu da se pridruži na ‘Igri prijestolja’. Svidio se producentima, odgovarao im je njegov stas, njegovo lice, i skupa smo statirali. Zajedno smo otada radili na mnogim projektima. Evo baš nedavno smo glumili dvije izbjeglice koje igraju šah u filmu o Anti Gotovini. Bio je tu i Goran Višnjić, on je glumio, a mi smo igrali šah u pozadini. Treba sačekati film, da vidimo hoće li ta scena biti uključena - završio je Smoljo.  (Vid Barić)

Angelina Arbanas (64), reklame i spotovi: Diners me uzeo za reklamu jer sličim Diane Keaton, plaća se od 80 kuna do 6 tisuća kuna
 

Gospođa Angelina Arbanas (64) zvijezda je brojnih reklama. Ona je žena s viklerima s velikih plakata Croatia osiguranja. U Iskonovoj reklami Angelina stoji u liftu u koji ulazi i jedna mlada žena pa kaže: “Peti kat”, obraćajući se kontrolnoj ploči. Angelina je pogleda, pa pritisne tipku za peti kat. U Dinersovoj promociji utjelovila je Diane Keaton, koja je, doduše, sporedni lik reklame i ležerno sjedi za ručkom u jednoj sceni. U “We Love Zagreb”, promotivnom filmu zagrebačke turističke zajednice, glumi kumicu koja prodaje sir, a taj je spot čak i nagrađen drugim mjestom na Festivalu turističkog filma u Berlinu. A to je samo mali dio angažmana gospođe Angeline.

- Statiranjem sam se počela baviti prije otprilike dvije godine. Uvijek sam viđala neke poznate face na reklamama i serijama, pa sam se zapitala kako su oni došli do tih uloga. Ubacila sam se u grupu na Facebooku i tako je sve počelo - priča nam umirovljenica. Jednom kad uđeš u bazu podataka neke agencije, oni te po potrebi i ponovno zovu da snimaš. - To je najljepše, kada samo nazovu i kažu da si izabran po fotografijama u arhivi. A ponekad i odeš na casting, pa imaš ili nemaš sreće - kaže gospođa Angelina. Vidjela je da se uskoro snima nešto kod Splita, pa će se vjerojatno prijaviti, a usput i otići u posjet rodbini, smije se pa nastavlja:

- Nemam loših iskustava i sve mi je velika igra. Pet sati sam hodala s viklerima na glavi i još sam sat vremena morala praviti grimase na licu, ali bilo mi je odlično - priča. Vrlo je zadovoljna i radnim uvjetima i kaže da može pohvaliti sve agencije s kojima je radila. - Ponekad reklame snimamo pola sata, a ponekad i po dva do tri dana. Jedna cijena se plaća do šest sati, druga do 12, a treća za noćni rad. Sve ovisi o tome koliko ste u kadru i imate li zadatak. Minimalno ćete zaraditi 80 kuna, a najviše što sam čula za reklamu je šest tisuća kuna - kaže nam. (Tena Šarčević)

Izdvajamo