Zoran Vakula ponovno rastura. Omiljeni meteorolog nedavno se vratio s godišnjeg odmora, osunčan i pun elana gledateljima HRT-a tumači kakvom se vremenu možemo nadati, a sve je osvojio kada je nedavno najavu velikog nevremena što je protutnjalo našom zemljom započeo riječju ‘Uf’. Pitamo ga kakav će nam biti kolovoz? Možemo li očekivati još toplotnih valova ili će na svoje doći oni koji ne vole vrućine?
- Ne znam hoće li još biti toplinskih valova koji mogu djelovati na zdravlje - o tome gdjekad odlučuje i poneka desetinka °C, ali mi se čini neprijepornim da će u većini Hrvatske još biti barem ponekog vrućeg dana. Također mi djeluje vrlo vjerojatno da će kolovoz nastaviti iznadprosječnim ‘stopama’ lipnja i srpnja, pri čemu je iznimno mala vjerojatnost ponavljanja onakvih razdoblja vrućine, kakve smo imali u nekoliko naleta ove godine.
Stoga ne vjerujem ni da će kolovoz biti onako ekstreman po temperaturi, mjestimice i manjku oborina kao lipanj, a nadam se i da neće biti tako kišovit - ni po broju kišnih dana ni po količini oborina - kao u mnogim mjestima srpanj.
Internetske prognoze predviđaju kako rujan neće obilovati suncem i toplinom kako priželjkuju svi oni koji tek tada odlaze na godišnji. Imate li, kao meteorolog, kakvu riječ utjehe za njih?
- Koje to internetske prognoze postoje za rujan? I još tako detaljne da daju i broj sunčanih sati?! One koje smatram barem malo korisnim - na temelju više od 20 godina iskustva u meteorologiji i dugoročnom prognoziranju - i koje pratim, imaju prognozu najvjerojatnije srednje mjesečne temperature zraka i njezino odstupanje od prosjeka, kao i razne vjerojatnosti da ta prognoza bude među ekstremnim vrijednostima, te slične prognoze i izračune za količinu oborine, tlak zraka i još neke meteo-elemente.
Kada se sve to analizira najveća je vjerojatnost da rujan u većini Hrvatske bude prosječno topao. I to je to! I puno i malo. No svakako pouzdanije od nekih prognoza po danima za desetke, pa i stotinu dana unaprijed, a i takve se prognoze nalaze na internetu. Tko ih detaljnije i češće prati lako može primijetiti koliko su promjenljive i nepouzdane. Uostalom, i znanstvenici koji rade na dugoročnim prognozama, i to ne prognozirajući po danima, nego po mjesecima - jako su oprezni kod ocjene valjanosti dugoročnih prognoza.
Koliko je uopće pametno slijepo vjerovati dugoročnijim prognozama, koje u npr. srpnju predviđaju kakvo će nam vrijeme biti u rujnu?
- Slijepo vjerovati svakako nije dobro. A nije dobro ni zanemarivati spomenute vjerojatnosti u prognozama, ne samo dugoročnima, nego i za kraće razdoblje. Riječ je o prognozama koje daju vjerojatnost pojave nekog događaja. Ljudi često olako shvaćaju prognozu očekujući 100 posto ostvarenje. Kada bi ona bila 100 posto ostvarena ne bi bila prognoza nego dijagnoza. No, unatoč toj nesavršenosti, prognoze imaju svoju vrijednost.
Vesele me, i nakon 20-ak godina gotovo svakodnevnog rada, mnogobrojni pozivi za vremensku prognozu, što znači da ljudi prepoznaju njezinu važnost - od onoga što sutra odjenuti - štikle ili čizmice, kratke rukave ili jaknu, pa do toga kakvo će biti sljedeće ljeto, zima, kada je najpovoljnije vrijeme za godišnji odmor, ali i uložiti sredstva u navodnjavanje, dodatnu zaštitu i drugo... A u ona zlatna doba hrvatskog građevinarstva imao sam čak i pitanja poput:
‘Oprostite, kakva će biti sljedeća zima. Znate, ja vam uvozim cement, pa ako će sljedeća zima biti blaga kao prošla, uvest ću više jer će se moći više graditi. I zaraditi’.
Naši čitatelji davno su vas proglasili najomiljenijim našim prognostičarom. Pritišće li vas ponekad teret slave i kako se nosite s time?
- Pokušavam ostati ‘normalan’. Hm, iako je možda čak i riječ ‘ostati’ ovdje problematična. Uostalom, kao i mnogi drugi, i ja samo radim svoj posao. A kao i svaki, i ovaj ima pozitivne i negativne strane. Do sada sam i jedne i druge uspješno podnosio, a nadam se da ću i u buduće. Kritike su uvijek dobro došle, ne samo pozitivne - ako su iskrene, jer od lažnih nema dugoročne koristi, nego i negativne, jer čovjeku daju spoznaju o raznolikosti mišljenja, pogleda, logike, mogućim promjenama i prilagođavanjima.
Jeste li ikad požalili što ste meteorologiju odabrali za svoje zanimanje? I, o kojem ste drugom zanimanju u mladosti razmišljali?
- Do sada nisam požalio, a nadam se i da neću… Kad se prisjetim mladosti razmišljanja su bila kojekakva - učitelj, policajac, novinar, prodavač tiskovina, ugostitelj, čak i ‘prokleti tajni agent’, kako pjevaju ‘Prljavci’… No, svakako nisam zamišljao ovakvu karijeru, posebice ne na HRT-u. Kao studentu s prebivalištem stotinjak kilometara od Zagreba cilj mi je bio što prije diplomirati i zaposliti se, bez posebnih planova gdje - te smanjiti roditeljski trošak mojeg studiranja i stanovanja.
Za samu meteorologiju odlučio sam se tek tijekom treće godine, a početkom četvrte sam imao ponude za posao tehničara na zračnim lukama u Dubrovniku i Zagrebu. No, bojao sam se da ću, ako počnem raditi, kasniti s ispitima i diplomom. Pravi plan za posao imao sam tek u proljeće četvrte godine, kada mi je Tomislav Vučetić, tadašnji ravnatelj DHMZ-a, sada pokojni, ponudio posao u DHMZ-u. Obećao sam položiti sve ispite do listopada, te početi raditi u DHMZ-u kao tehničar i paralelno pripremati diplomski.
Diplomirao sam u siječnju 1995. i počeo raditi kao meteorolog u Sektoru za vremenske prognoze i analize, čiji sam načelnik postao 10 godina kasnije. Znatno prije nego što sam maštao. Već 1996. godine postao sam suradnik HRT-a, u proljeće radija, na ljeto i televizije, i sve do 2013. godine radio paralelno i u DHMZ-u i u HRT-u. U međuvremenu su stizale ponude i s drugih televizija, čak i nekih izvan Hrvatske, ali sam do sada ostao vjeran HRT-u.
A baš zahvaljujući radu na HRT-u nisam bio prepušten samom sebi nego su me od početka, točnije, i prije nego što sam se počeo javljati na Hrvatski radio, zatim i pojavljivati na Hrvatskoj televiziji, educirali fonetičari Službe za jezik i govor HRT-a. Inače, javne sam nastupe imao još u osnovnoj i srednjoj školi, kao recitator, konferansijer i povremeni radijski izvjestitelj-novinar iz Pitomače za Radio Đurđevac i Radio Viroviticu.
Ušli ste i u pjesme. Opjevali su vas Ante Cash i Saša Antić, Miroslav Škoro, Davor Radolfi... Što ste prvo pomislili kad ste doznali da postajete lik iz pjesama?
- Premda su još 1998. godine ‘Prljavci’ stavili moj glas iz prognoze za Kroniku dana Hrvatskog radija u intro ispred ‘Hrvatskih velikana’ na CD-u ‘Dani ponosa i slave’, pa me kasnije Škoro spominjao u ‘Južina bluesu’, a i govorio sam prognozu za pomorce u Radolfijevoj pjesmi ‘Od Paga do Palagruže’, ono što je učinio Ante Cash u suradnji sa Sašom Antićem bilo je uistinu iznenađujuće.
O samim stihovima dalo bi se raspravljati, ali pozitivna energija kojom zrači pjesma je neprijeporna. I premda spominje samo Vakulu, smatram je svojevrsnom pohvalom rada i važnosti svih meteorologa. A naravno, kada sam 1. travnja dobio e-pismo od Ante Casha s idejom za pjesmu i ponudom za sudjelovanje u spotu - pomislio sam da je šala. Nije bila!
Svoje prognoze dajete stručno, edukativno, ali i zanimljivo. Neki dan ste jaku oluju što se obrušila na Hrvatsku najavili s ‘uf’, čime ste, dakako, pridobili dodatnu pažnju gledatelja. Jeste li taj ‘uf’ smislili na licu mjesta ili ste, dok ste pripremali prognozu, razmišljali o tome kako dodatno upozoriti ljude na loše vrijeme što se sprema?
- Ideja mi je došla spontano, tijekom uobičajene, gotovo svakodnevne pripreme teksta za internetsku stranicu HRT-a, koju se trudim pripremati i obogaćivati dodatnim sadržajem kako bi bila što razumljivija, korisnija i ‘vidljivija’. U današnjem svijetu informacija, osim stručnosti i edukativnosti čini mi se nužna i zanimljivost. Neka vrsta ‘info-tainmenta’. No, u tome je nužan dodatan oprez i umjerenost jer se lako može ‘zalutati’ u nestručnost.
Je li ljetni godišnji odmor već za vama, ili je tek pred vama?
- Dio godišnjeg odmora sam iskoristio, a dio ću tek. S obitelji i prijateljima proveli smo divne dane na našem Jadranu, a nadam se da će i drugi dio odmora biti dobar.
Kako bi za vas trebao izgledati idealni godišnji odmor?
- Šetanje, odmaranje, uživanje u prirodi, miru, tišini... U Zagrebu je toga sve manje...
Rođeni ste u Našicama, odrastali ste u Pitomači i Virovitici. Po čemu ste tipičan Slavonac?
- Ispravak netočnog navoda, kao u sabornici: rođen sam u Virovitici jer se bolnica u Našicama obnavljala. Do pete godine sam s roditeljima živio u Našicama, zatim u Pitomači, gdje sam išao u osnovnu školu, i kasnije putovao u srednju školu u Viroviticu - bio ‘đak-putnik’ ili ‘vlakaš’, kako je to opisao pokojni Drago Britvić. Tipičan Slavonac sam po roditeljima, a nekada sam bio i po krvnoj slici.
Koliko vas vaša obitelj doživljava kao onog koji zna kakvo će vrijeme biti? Pitaju li vas Lavanda i Luna kakvu odjeću da ponesu kada se spremaju na neki događaj?
- Da. Ali i to ima pozitivnih i negativnih strana.
Jednom ste kazali da ste privatno ‘dosadan tip’, premda nipošto tako ne djelujete. Na što ste pritom mislili, zbog čega ste zaključili da ste dosadni?
- E to je najbolje pitati moju suprugu Lavandu i kćer Lunu. Onaj koji je sa mnom prvi put ili samo rijetko, i još kratko vrijeme, i još ako me dovoljno ne pozna, vjerojatno o meni misli puno bolje od nekih koji me podnose svakodnevno, pa čak i samo često.
Mnogi i danas sa simpatijama pamte vaše nastupe u ‘Plesu sa zvijezdama’. Ima li šanse da vas jednom možda ugledamo i u showu ‘Zvijezde pjevaju’?
- Svoje sam otplesao! I ispao kada je to bilo najbolje, jer bih se kasnije osramotio više nego što sam napravio plešući sambu… A za pjevanje nisam.