Stipu Golca (79) nitko do sada nije stavio u novine, čemu smo se u njegovoj galeriji usred Gospića jednako čudili i mi i on. Možda je za to bila ključna odluka da većinu svojeg života provede u rodnoj Lici i možda ona nije bila najmudrija, ako je analizira kakav financijski ili marketinški stručnjak, no ako ćete pitati umjetnika, čovjeku je mjesto tamo gdje je sretan. A Stipe je i umjetnik i mudrijaš. Štoviše, i službeno je najmudriji Ličanin. On je u životu sročio više od 11.000 mudrih izreka. Aforizme piše pola stoljeća, od 1966. godine, i do sada ih je ukoričio u 14 knjiga.
Osim toga, uspio je završiti likovnu akademiju i naslikati više od 1000 slika, odraditi 43 godine kao prosvjetni radnik, kao redoviti sveučilišni profesor bio je u dva mandata dekan Visoke učiteljske škole u Gospiću, izdao je priručnik za odgajatelje, nastavnike i studente, ostvario više od 70 samostalnih i nekoliko skupnih izložbi diljem Hrvatske i inozemstva, objavio na desetke tekstova s područja kulture, umjetnosti, odgoja i obrazovanja, višestruko je nagrađivan za svoj rad. I sve je to desetljećima prolazilo ispod medijskog radara. Ili mu novinari nisu pokucali na vrata jer, kako kaže jedan njegov aforizam, “samo raspiruju vatru, pa ih se treba čuvati” te stoga nisu mogli naći zajednički jezik.
- Provincija se ne nalazi u mjestu stanovanja, već u čovjeku. Ne patim od veličine. Možda bih u velikom gradu imao više prilika, ali tamo nema Velebita - govori umjetnik o svojoj velikoj inspiraciji. Oni koji ga dobro znaju, primjerice prof. Grga Rupčić, reći će da je organski srastao s Likom koja ga obogaćuje neiscrpnim vrelom motiva, a on je zauzvrat oplemenjuje svojom paletom.
Ajme, ćaća
Rođen je u sirotinjskoj obitelj, a sa 12 godina pao je pod vlak koji mu je otkinuo desnu nogu u potkoljenici. Ostavilo je to traga na njemu, morao se u svemu truditi više od svojih vršnjaka, što je stvorilo novi problem, postao je dosta kritičan prema svemu što ga okružuje. Iz toga se rodila i potreba za mudrim izrekama, da piše tjerao ga je čisti revolt, priča nam umjetnik u prizemlju svoje kuće u gospićkoj Bilajskoj ulici, koje je prenamijenio u galeriju. Slike su posvuda, jer zidova je premalo za mnogobrojna djela, uglavnom u velikim formatima. Ne može se ni na toalet, a da vas ne gledaju ekspresionistički izraženi kameni cvjetovi s Velebita.
Stipini aforizmi
Kad varate, varajte da vam se narod ne smije.
Bivši mućak danas je jaje.
Dok ljubiš, ne računaj. Dok računaš, ne ljubi.
Najlakše je sjesti i plakati, pokušajte s nečim težim.
Blago političarima, svaka greška skupo im se plaća.
Nama lošije bolje ide. U tome imamo golemo iskustvo.
Prazne glave najbolje zvone. Slušate li političare?
Žali nam se Stipe da već dvije godine nije prodao nijednu sliku, a knjige odavno niti ne pokušava prodati, već ih dijeli. Zna da ljudi nemaju novca, a ne želi da mu stoje neotvorene. Tako žive lički umjetnici, ali nema ni veze, rekao bi Stipe u svojem “Priručniku za život”: “Služiš li novcu, bit ćeš bogat sluga”. Ili bolje rečeno, “pjesnik je bogati siromah, njemu je i to dosta”.
Ruku na srce, svijet u kojem živi ionako mu se ne sviđa previše, recimo, smatra da će ga internet uništiti, da će s internetom svijet zauvijek nestati, a prije toga će ga preuzeti strojevi. Zato se ne libi kritizirati, reagirati, upozoravati. Najnoviji dokaz čudovišnog i iskrivljenog svijeta vidi u brazilskom nogometašu Neymaru.
- Čujte, je li normalno da on dobije 240 milijuna eura da igra nogomet? Kakav je to svijet u kojem on živi i koji mi dijelimo s njim? - pita nas Stipe, govoreći da će Neymarov primjer obraditi u svojoj 15. knjizi aforizama koja će se zvati “Moja duša, vaši otkucaji”.
Ipak, ni internet ni Neymar ne mogu se mjeriti s prezirom koji Stipe osjeća prema političarima, svih boja i predznaka.
- Jeste ih oprali? - pitamo ga.
- A-uf - kimne glavom Stipe potvrdno i zadovoljno.
- Nisam štedio nikoga, ali iza svake svoje riječi stojim. Evo slučaja, bilo je to na predstavljanju moje predzadnje knjige. Bili su izbori. Najednom došli mi na promociju Dado Milinović, tada župan Kolić i gradonačelnik Krmpotić. A ljudi znaju da sam antipolitičan. Mislim si ja, jebem ti sunce, što sad, mislit će ljudi da sam se spanđa’ s njima. Mislim si ja, doći će oni meni, pa krenem s aforizmima o političarima. Sin mi sjedio do njih, pa se uhvatio za glavu, ajme, ćaća, što radiš? - smije se Stipe, pa čita iz svoje knjige jedan na tu temu: “U moru gluposti najbolje plivaju političari”, a gospićkima je posvetio sljedeći: “Da su više sposobni, manje bi se hvalili”.
- Pa što vam je Dado rekao? - pitamo ga.
- Ma Dado bi najradije da me nema - smije se Stipe. Veli Stipe tako da su “političari i tajkuni bliska rodbina”, a “kriminalci i odvjetnici jedni drugima su od velike pomoći”, jer “pravo je ispisano u debelim knjigama, a pravda u tankim”.
Hvala, doviđenja
Nastajanje aforizma u njegovoj glavi je proces. Nešto ga revoltira i on to stavi na papir, a onda o tome razmišlja. To je najsloženija faza.
- Nekad uspije, a nekad ne. Ako se iz deset zapisa izrode dva aforizma, to je super, zadovoljan sam. Moram imati neki povod, može me inspirirati svaka riječ, izjava političara.
Za njega je mudrost najveća vrlina, a do nje se ne može doći prečacem, vrlo se teško stječe, a jedan od preduvjeta za nju je životno iskustvo, ili kako bi Stipe sročio: “Mudar vidi daleko, a pametan samo ispred sebe. Budala misli da vidi bolje od obojice”.
Nikad nije nalazio uzore u poznatim filozofima, želio je biti originalan i autohton, zato se njegovim knjigama našlo podosta ličkih mudrosti. Najdraža mu je ova: “Ličko polje na bujadi spava”, s kojom je htio ilustrirati koliko je njegova Lika neiskorištena, a ima i jednu kojom je prokomentirao snažni val iseljavanja: “U svijetu gluposti pametni pakiraju kofere”.
Jedno izdanje posvećeno je samo školi, učenicima i nastavnicima, a knjigu koju je nazvao “Molitvenik za malog čovjeka” posvetio je običnim ljudima, koje, dalo bi se to zaključiti po njegovom cjelokupnom opusu, svojim mudrim izrekama brani od svih vrsti nepravdi kojima su izloženi.
Posebno mjesto u ovoj njegovoj strasti ima supruga Slavica, koja njegove bilješke unosi u računalo. Jednu od knjiga posvetio je njoj, napisavši u predgovoru sljedeće: “Za sve što sam u životu stekao zahvaljujem Bogu, Slavici i svojoj malenkosti. Da mi nije bilo supruge Slavice, ne znam kako bih putovao kroz život”.
- Spomenite mi Slavicu u novinama, zaslužila je svaku riječ koju napišete - kaže Stipe.
A jednako kao Slavicu možda voli još samo Liku kojoj se stalno vraćamo u našem razgovoru.
- Uf, Liku volim više nego Trumpa - ispali Stipe. (A ima jednu mudroliju koja kaže: Ne lupetaj, nisi Trump.)
Za svjetske vođe kaže da su svi odreda luđaci, ali da to nije ništa slučajno ni posebno, jer su takvi bili i kroz povijest, a nisu mu previše dragi ni domaći političari.
- Svi su mi dolazili ovdje i molili me da se učlanim u njihove stranke. Svima sam rekao: hvala, doviđenja. Iako, u početku sam mislio biti HDZ-ovac. A kada sam vidio što se radi i kako se krade, odustao sam i nije mi više tako nešto palo na pamet - kaže Stipe Golac.