'MAMA' DORE

VELIKI MEMOARSKI INTERVJU S KSENIJOM URLIČIĆ Otkrila nam je priče iza kulisa Eurosonga: S Karanom sam se loše slagala, a imao je tako lijepu pjesmu...

    AUTOR:
    • Klara Rožman

  • OBJAVLJENO:
  • 13.02.2019. u 23:00

CROPIX

Goran Karan (lijevo), Ksenija Urličić (u sredini) i Maja Blagdan (desno)

Nekadašnja moćna urednica Zabavnog programa HRT-a napokon otkriva priče iza scene europskog glazbenog natjecanja

- Sjajno je da se Dora vratila. Ja ni sada ne razumijem zašto je Dora, koja je uvijek bila jedan od najgledanijih i medijski najbolje praćenih HRT-ovih projekata, uopće morala na neko vrijeme otići, ali recimo da to sada kad je Dora opet tu možda više nije toliko važno.

Savršena Doris 

Sada je važno da u subotu u Opatiji izaberemo pjesmu koja će nas najbolje predstavljati u Izraelu, pa apeliram na ljude da, dok daju svoj glas najboljoj pjesmi, misle na to kako će nas ta pjesma predstavljati na Eurosongu - kaže Ksenija Urličić, nekadašnja moćna urednica Zabavnog programa HRT-a i šefica naše eurovizijske delegacije u vrijeme dok je Hrvatska na Eurosongu osvajala visoka mjesta. Za koga će svoj glas dati “mama” Dore?

- Ne znam jer nisam imala prilike preslušati pjesme i vidjeti energiju izvođača koji će ih otpjevati. Većinu pjevača koji u subotu nastupaju na Dori ja nikada u životu nisam vidjela, ali to je u redu, sve dok je iza tih mladih talenata profesionalni glazbeni tim. Što se skladbi tiče, premda mi je jedan zet (Kazimir Bačić) ravnatelj HRT-a, a drugi (Željen Klašterka) šef Dore, vjerujte, ja ću pjesme prvi put čuti tek u subotu. Moji su zetovi neumoljivi, rade po pravilima i premda Klašterka zna da me jako zanima poslušati pjesme, nije mi pustio niti jedan jedini ton - ističe Ksenija Urličić koja smatra da jako moramo paziti na to kakvu ćemo pjesmu poslati u Izrael ako tamo želimo polučiti neki rezultat.

Karanova kosa

- Ja nikad nisam krila da sam lobirala za Hrvatsku. No, da bi se s uspjehom lobiralo, morate imati i dobru pjesmu, što znači da bi trebalo usmjeriti članove žirija, napomenuti im koja bi pjesma mogla dobro proći na Eurosongu. Poznavajući mog zeta, on to nipošto neće napraviti - kritična je bivša šefica naše eurovizijske delegacije koja je tijekom pohoda na Eurosong imala prilike dobro upoznati mnoge naše glazbene predstavnike.

 

S kim se najbolje slagala?

- Najbolje i najlakše bilo je na Eurosong ići s Tončijem Huljićem. On je genijalan skladatelj, vražji čovjek koji vizionarski piše pjesme za Eurosong. Namjenski je za Izrael prije 20 godina napisao sjajnu ‘Mariju Magdalenu’ koju je maestralno izvela Doris Dragović, lijepa žena, koja fenomenalno barata engleskim jezikom, koja je svojom elokvencijom u Izraelu osvojila sve medije. Tonči je ove godine napisao pjesmu ‘Tower of Babilon’ za koju na osnovi naslova mislim da je također namjenski rađena za Eurosong.

Nadam se da će ove godine Hrvatska u Izraelu pobijediti i da će se nakon dva desetljeća obistiniti proročanstvo gatare koja nam je iz kave prorekla pobjedu - govori Ksenija Urličić koja, priznaje, još ima gorak okus zbog toga što su nam tada pobjedu “oteli” Šveđani koji su nas htjeli diskvalificirati tvrdeći da smo, mimo pravila, na matricu pjesme stavili muški zbor. Umjesto diskvalifikacije, oduzeli su nam bodove pa je Hrvatska te godine završila na četvrtome mjestu.

- Hrvatska je u to vrijeme bila jak igrač na Eurosongu, od naših skladbi i izvođača se puno očekivalo i malo tko je znao da sam ja s nekima bila gotovo na ratnoj nozi - otkriva Ksenija Urličić koja se, priznaje, loše slagala s Goranom Karanom.

- A imao je tako lijepu pjesmu, koju sam ja pjevala jer sam te godine bila posljednji put na čelu naše delegacije za Eurosong. Stihove ‘Ostani, ovu noć kad svi ti prijete...’ shvaćala sam osobno dok sam ratovala s Karanom koji je onu svoju krasnu kosu na nastupu želio skupiti u rep. Grozno! Zamjerala sam mu i to što je, umjesto da se pojavljuje na dogovorenim domjencima, u Švedskoj odlazio na sastanke s ljudima iz Hare Krishne - prisjeća se Ksenija koja je zbog Eurosonga bila i “modna dizajnerica”.

- Taj dio počela sam odmah s grupom Put koja je 1993. godine željela na Eurosong otići u vojničkim čizmama i uniformama. Tek kad sam im zaprijetila da će ih na Eurosongu u tom slučaju zamijeniti neki drugi izvođač, pristali su odjenuti prekrasne kostime pastelnih boja.

Modno sam uređivala i trenutak u kojem Danijela Martinović u pjesmi ‘Neka mi ne svane’ skida crnu pelerinu i ostaje u bijeloj opravi. Jer, nije svejedno u kojem će dijelu pjesme to izvesti.

Nisam najsretnija bila ni s onom haljinom-kombineom Maje Blagdan, ali sam bila presretna njezinom izvedbom Tutićeve pjesme ‘Sveta ljubav’.

Onaj Majin vrisak pamtim i danas, lani kad nas je na Eurosongu predstavljala Franka Batelić priželjkivala sam da poput Maje u pjesmi negdje tako pusti glas. No, rijetki to mogu - kaže Ksenija Urličić.

Lobiranje 

Što se Eurosonga tiče, najviše žali da se Tony Cetinski s pjesmom “Nek ti bude ljubav sva” natjecao 1994. godine.

- Završio je na 16. mjestu i nije bio sretan zbog toga. Ni ja nisam bila sretna, a danas znam da bi sve bilo drugačije da je nastupio pet godina kasnije. Jer, 1994. smo imali sjajnog izvođača i prekrasnu pjesmu, ali ja tada nisam imala dovoljno iskustva i znanja. Da nam se Tony s tom pjesmom dogodio nekoliko godina kasnije, ja bih ga lobiranjem sigurno gurnula među prvih pet na Eurosongu - zaključuje Ksenija Urličić.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo