AKTIVAN I U POZNOJ DOBI

VIDEO: SUPERDEDA ANTUN (83) NAJSTARIJI JE HRVATSKI MARATONAC 'Mladi mi dobacuju kad treniram, ali ja uz podršku supruge sve mogu - dok god mi kuha'

Davor Pongračić / CROPIX

 

- Zovem se Antun Reicher. Imam 83 godine. Pretprošlu nedjelju istrčao sam svoj prvi (zagrebački) maraton u pet sati i osam minuta. Bio sam drugi u dobnoj skupini 70 plus, prije mene je na cilj došao trkač 70-godišnjak iz Italije koji u nogama već ima 27 istrčanih maratona, pa nije za usporedbu - započinje razgovor umirovljeni inženjer strojarstva iz Zagreba, koji je radni vijek proveo u Končaru.

Trčanje je počeo trenirati 2013. godine, a to ga je šest godina kasnije dovelo do prvog istrčanog maratona. Počeo je, kaže, hodanjem koje je bilo dio rehabilitacije poslije dvije operacije, a onda je krenuo - kilometar po kilometar, pa od mosta do mosta...

Prvu trku istrčao je 2017. godine, i to 11,5 kilometara u jedan sat i devet minuta, što je bilo oko 6:04 minuta po kilometru. Uslijedila je i druga trka od 15,7 kilometara te ju je istrčao za jedan sat i 32 minute, popravio je tada tempo na 5:52 minute po kilometru. - 2018. godine odlučio sam se istrčati prvi polumaraton, što sam i učinio, u dva sata i sedam minuta, također zagrebački polumaraton - nabraja Reicher svoja vremena iz glave.

Zagreb, 181019.
Nasip.
Antun Reicher koji je u 83. godini poceo trcati maratone i njegov trener Goran Muric.
Foto: Davor Pongracic / CROPIX
Davor Pongračić / CROPIX
 

Dalje i brže

Trenirao je do tada, kaže, samostalno, bez stručnog vodstva, trčao je “po osjećaju”, ali uvijek je težio da to bude - dalje i brže.

- Poslije tog polumaratona, koji sam odradio bez problema, bio sam euforičan, ponijelo me, pa sam i pretjerao. U dva mjeseca odradio sam 650 kilometara trčanja, i uz to puno brdskih dionica, sve dok mi se u zimu nije dogodila povreda. Klecnulo mi je koljeno, morao sam usporiti, krenuo sam na rehabilitaciju - kaže Reicher, koji se u tom trenutku odlučio ipak potražiti stručnu pomoć, kako fizioterapeuta, tako i trenera. - Ekipa iz Poliklinike Ligament i dr. Stjepko Bučan pomogli su mi s rehabilitacijom, ali i s ljudske strane pružili su mi veliku podršku - govori Reicher.

Ideja o maratonu u njemu je, kaže, došla postepeno.

- Osjećao sam strahopoštovanje prema maratonu jer ni elitni trkači maratone ne odrađuju bez ikakvih problema, ipak se radi o 42 kilometara trčanja - govori Reicher koji se tada poželio posavjetovati s trenerom kako bi napredovao i u brzini.

 

- Nazvao me jedan dan na telefon, predstavio se i rekao da bi trebao savjete oko pripreme za maraton. Ništa neobično. No, kad mi je rekao koje je godište (1936.), prvo sam pomislio da nisam dobro čuo, pa je ponovio, i onda sam mislio da me netko zeza - prisjetio se njihova prvog razgovora trener trčanja i trkač Goran Murić iz Atletskog kluba Forca. Kako bi se uvjerio da je osoba rođena 1936. godine zaista godinu dana ranije istrčala zagrebački polumaraton, otišao je na internet provjeriti službene rezultate u kojima se u pravilu navodi i godište trkača. - Uvjerio sam se da je zaista godinu dana ranije Antun Reicher, rođen 1936. godine, istrčao polumaraton, i tako je otpočelo naše druženje - priča Murić.

Murić je i sam trkač, 2012. godine bio je prvak Hrvatske u maratonu, dok je najbolji rezultat ostvario 2015., kad ga je istrčao za dva sata i 34 minute. I sam je ove godine trčao zagrebački maraton te ga je završio za dva sata i 43 minute. Murić se, inače, trčanjem bavi cijeli život, a u atletici se natjecao od svoje 15. godine. Profesor je kineziologije, a posljednjih godina vodi školu trčanja, kroz koju je dosad prošlo više od 1000 trkačica i trkača. Čak više od 300 ih je pod njegovim vodstvom istrčalo polumaraton, a Atletski klub Forca trenutno ima 130 maratonaca i maratonki.

Davor Pongračić / CROPIX
 

Kontrola misli

- Kad je Goran završio svoj maraton, došao me bodriti, to mi je puno pomoglo, posebno zadnja tri kilometra. Do 33 kilometra nisam osjećao nikakve probleme. Isprva sam polumaraton trčao s grupom iz kluba, koja je završila u klubu proljetnu školicu, a kad su oni završili polumaraton, ostatak trke sam uglavnom trčao sam. Ali na tom 33. kilometru uhvatio me grč, stao sam, sabrao se i krenuo dalje - prisjeća se Reicher, koji kaže da tijekom trčanja uglavnom razmišlja pozitivno, i to o trčanju, a ako mu se “ušulja” koja negativna misao, nje se ekspresno rješava.

Oduvijek se bavio sportom, igrao je rukomet, nogomet, vozio bicikl, a prije nego što je počeo s trčanjem, godine je provodio na trim stazi s ekipom rekreativaca. Znao je s njima odraditi treninge na stepenicama. - Viđao sam ga na tim stepenicama i prije nego što nam se pridružio u klubu - prisjeća se Murić te dodaje:

- Kad je došao u klub, dao sam mu program koji sam naravno prilagodio njegovim godinama, spremi, fizičkoj kondiciji. I sve je bilo uredu, sve je odrađivao po planu, dok nisam vidio da on na treninge dolazi trčeći i tada sam shvatio da zapravo radi duplo više od programiranog treninga.

Bolja verzija sebe

Reicher se smije, i sada (tjedan dana nakon maratona) ima “zabranu” trčanja, odmor. To mu, kaže, teško pada, pa tijekom fotografiranja jedva čeka da potrči. Kaže da je uvijek imao natjecateljski duh, ambiciju, da je želio biti bolja verzija samog sebe.

- Ali nisam baš išao glavom kroz zid. Jedan dan na nasipu neki tip mi je dobacio nešto u stilu da zašto se trudim, da koliko imam godina, i projurio kraj mene. Pogodilo me to, ali nije me zaustavilo. Ljudi u pravilu različito reagiraju na moje trčanje, no najvažnije mi je da imam podršku obitelji. Pa treba mi netko oprati svu tu odjeću za treninge, skuhati - dodaje u šali Reicher. Kaže da je što se tiče kilograma dosta pao s težinom, ranije je imao 80-tak kilograma, a sada je na oko 68.

- Mi se kod kuće zdravo hranimo, supruga kuha, jedemo puno povrća, bijelog mesa... - priča Reicher. Trener Murić kaže da je trenutno u klubu Reicher najstariji trkač i da mu nije poznato postoji li u Hrvatskoj netko tko je u tim godinama istrčao prvi maraton.

- I u svjetskim razmjerima je to uspjeh - dodaje Murić. U toj životnoj dobi, priča Murić, kod programiranja treninga treba paziti na to da se uvijek ostavi dosta vremena za regeneraciju, koja je u tim godinama ipak sporija.

- Odmor je važan dio svakog programa, ali naravno i trčanje - dodaje Murić, koji dnevno odrađuje po dva treninga, ali Reicheru je ipak propisao jedan dnevno.

- Kad sam trčao samostalno, trčao sam svaki dan, različite dionice, ali sada se ta kilometraža povećava sukladno programu, odnosno tempira s obzirom na predstojeću trku - kaže Reicher te dodaje da mu je sljedeća trka za manje od mjesec dana, polumaraton Ivan Starek.

Više na Jutarnjem...


Tagovi

Izdvajamo