Jo Cameron iz Whitebridgea na obali Loch Nessa, pored škotskog grada Invernessa, shvati da se opekla samo kad osjeti miris svog spaljenog mesa. Ona je, naime, jedna od dvije osobe na svijetu za koje se zna da imaju rijetku genetsku mutaciju zbog koje doslovno ne osjeća nikakvu bol. Također, Jo Cameron ne osjeća anksioznost ili strah.
Što je još zanimljivije, uopće nije bila svjesna te svoje posebne osobine sve do svoje 65. godine, kada su joj liječnici nakon ozbiljne operacije nudili lijekove protiv bolova, a ona je to uljudno odbila jer ih nikada u životu nije uzimala. Kad nakon operacije doista nije osjećala bol, njezin anesteziolog dr. Srivastava ju je poslao genetičarima specijaliziranim za bolove na londonskom sveučilištu (UCL) i sveučilištu u Oxfordu.
I doista, testiranja su utvrdila njezinu rijetku genetsku mutaciju. Tek tada je shvatila da nije samo "nevjerojatno zdrava", kako je vjerovala cijeloga svog života. "Bila sam tek jedna sretna duša koja nije shvaćala da sam po nečemu različita", kazala je za BBC.
Nije osjetila čak ni bol tijekom porođaja, prisjetila se: "Bilo je samo čudno, ali nije me boljelo. Čak je bilo prilično ugodno".
No, i sama zna da je njezina specifična osobina ne čini superjunakinjom iz stripa, već shvaća da je važno moći osjetiti bol. "Postojanje boli ima svoj razlog, upozorava te. Bilo bi lijepo imati upozorenje kad nešto nije u redu - tako nisam znala da mi je otišao kuk dok ga doista više nije bilo i fizički nisam više mogla hodati sa svojim artritisom."
Liječnici vjeruju da bi Jo mogla imati sposobnost bržeg zacjeljivanja nego što je to normalno. Također, zbog svoje kombinacije gena sklona je opraštanju i manje je anksiozna. "To se zove sretni gen ili opraštajući gen. Išla sam ljudima na živce zbog toga što sam sretna i ne zamjeram cijelog svog života, a sada imam i opravdanje za to."
Jo je nedavno doživjela sudar automobilom, ali je to nije uzrujalo nimalo jer, kako kaže "nema adrenalina". Tako je ona odmah nakon sudara ostala potpuno mirna, dok se vozač drugog automobila "sav tresao". "Meni se ne dogodi ta reakcija... Nije to hrabrost, nego se meni strah jednostavno ne događa", ispričala je za BBC.
Znanstvenici kažu da je moguće da postoji više ljudi poput nje. Proučavanje njenog slučaja, nadaju se, moglo bi pomoći u otkrivanju novih lijekova za ublažavanje postoperativnih bolova i brže zacjeljivanje rana. Na svijetu se svake godine 330 milijuna ljudi podvrgne operaciji, a svaki drugi trpi umjerenu do tešku bol, unatoč lijekovima protiv boli.