Oca Vukovarke Ive Radić Kostić pred njezinim je očima 1991. odveo njihov dotadašnji susjed Jovan Radan. Iva se 28 godina poslije pred kamerama Provjerenog suočila s čovjekom koji je osumnjičen za ubojstvo civila i silovanja u Vukovaru, čovjekom kojeg je vidjela kako sjeda u automobil i u nepoznato odvodi njezinog tatu Miju Radića.
Radan je tada bio pripadnik srpske paravojne formacije.
"Zaustavljeni smo nedaleko od naše kuće. Rekli su da moramo ući u dvorište Veleprometa i pokazali gdje da se zaustavimo. Mene je već počela hvatati panika. Onda su nam rekli da on mora ići u Negoslavce na ispitivanje. Moj suprug. Ja sam pitala zašto mora ići, zašto ga tu ne ispitaju. Rekli su nam da će ga vozač odvesti u Negoslavce i da će on tamo biti ispitan", ispričala je Jelena Radić, supruga nestalog Mije Radića.
Ivine dječje oči tada u Jovanu Radanu nisu vidjele opasnog vojnika, već prijatelja njezina tate. Nema šanse da bi mu naudili, mislila je. Ipak, pogled tada nije mogla odvojiti od automobila.
"Pogledom nas je pratio. Auto je izišao, skrenuo desno i tada sam zadnji put vidjela svog oca živog. Pamtit ću to dok sam živa. Tu scenu neću nikada zaboraviti", rekla je Iva.
Sada se hrabro suočila s Jovanom.
"Bili ste mu prijatelj i onda ste ga odveli. Pred mojim očima ste ga odveli i od tada mu se gubi svaki trag", rekla mu je Iva. "Moga oca nema i on je imao samo mene. I bio je jako sretan kad je osnovao svoju obitelj. Ja sam sigurna da bi on mene tražio. Ja vas za ništa ne krivim, ja vas samo molim da mi kažete gdje ste ga odveli, kome ste ga ostavili, gdje da kopam", nastavila je.
"Pa nisam, ženska glavo, nisam vozio njegov auto, nikad ništa nisam radio", branio se Radan.
Što se točno dogodilo, pokušavala je uporno doznati nesretna kći.
"Moram pokopati svoga oca jer znate da nije nosio oružje, znate da nikome ništa nije mogao. Bio je Hrvat po nacionalnosti i oženjen za Srpkinju, a 1991. je otišao u Srbiju. Nije ga interesirao rat ni ratna događanja", rekla je Iva Radanu.
"Ne mogu da kažem ništa", odgovorio je.
"Ja mogu. Pa, zar vi ne biste to pamtili dok ste živi? To što ja pamtim i što pamti moja majka."
"Pamtim, ali za tako široke mase… Autobusi su se punili", rekao je Radan. "Ja bih pomogao, ja sam to tvojoj mami već sto puta rekao."
"Vi sad meni govorite kao da ja to nisam gledala kao što sad gledam u vas?" upitala ga je Iva. "Vozili ste naš auto, a dat će Bog, otići će se na poligraf."
"Ja odustati neću, ja ću svog oca sahraniti kako dolikuje", rekla je Iva Radanu na kraju njihova suočavanja.
Više pogledajte OVDJE.