Od žene za kojom je žudio cijeli svoj život ostale su mu tek dvije uspomene, vjenčani prsten i fotografija. Majka Leona Lomaxa bila je bjelkinja iz Velike Britanije koja je njegova oca, afroameričkog vojnika Američke vojske upoznala tijekom Drugog svjetskog rata, dok je bio smješten u zračnoj bazi u Essexu.
Leon se rodio u prosincu 1945., a odmah po rođenju njegova neudana majka ostavila ga je u sirotištu. Ostala mu je u blijedom sjećanju i čini mu se da se sjeća njihova posljednjeg susreta. Sjeća se da je stajao u kutu svoga krevetića i grčevito plakao.
Leon Lomax danas ima 73 godine i još uvijek ga proganja činjenica da ga je majka napustila. Deetljećima se pitao je li ga namjerno smjestila u dom ili su je okolnosti na to primorale.
- Samo bih želio znati njezine razloge, uvijek sam razmišljao o tome da u pronađem, izjavio je za CNN iz svoga doma u Ohiju.
Sudbina Leon Lomax nije jedina. Povjesničarka Lucy Bland procjenjuje da je oko 2000 djece mješovite rase u Velikoj Britaniji proizašlo iz ljubavnih veza Britanki i tamnoputih američkih vojnika u razdoblju između 1943. i 1946. godine. Američka vojska nije dopuštala svojim vojnicima ženidbu za Britanke bjelkinje pa su bebe rođene iz takvih veza dobile epitet 'nezakonite'.
Mnoge majke nisu se mogle nositi sa društvenom stigmom koja je nosila sa sobom rođenje vanbračnog djeteta mješovite rase, pa su takvu djecu davale u dom.
- Vjeruje se da je više od trećine takve djece smještena u dječje domove, tvrdi Bland koja sudbine nekoliko djece opisala u knjizi 'Britanske smeđe bebe'. (termin su skovali američki mediji 40-tih godina')
Bland je intervjuirala ukupno 45 tih beba, odnosno odraslih ljudi, a Leon Lomax je jedini kojega je kasnije posvojio njegov otac. Kaplar Oscar Lomax bio je oženjen kada je upoznao Maud, Leonovu majku, ali nakon što se vratio u Sjedinjene Države nakon svršetka rata, potražio je Leona i 1949. godine dječak se kao trogodišnjak preselio biološkom ocu.
Leonova pomajka Betty svoje je osjećaje opisala za Pittsburgh Chronicle.
- Moje srce je skakalo od uzbuđenja. Njegove malene ručice bile su tako mekane. Izgovorio je moje ime.
No to nije bio početak sretnog obiteljskog života za Leona. Njegova pomajka iznenada je umrla kada mu je bilo 8 godini, a otac ga je poslao da živi sa tetkama i stričevima. Ističe kako je uvijek osjećao da mu nešto nedostaje.
Leon je puno godina kasnije ušao u trag majci Maud, ali bilo je prekasno. Umrla je dvije godine prije nego što ju je pronašao. Mogao je tek posjetiti njezin grob i to mu je slomilo srce.
U to vrijeme američki vojnici koji su služili vojsku u Britaniji, morali su se ponašati u skladu sa segregacijskim zakonima, koji su ih prisiljavali da koriste zasebne vagone u vlakovima, javne WC-e, odvojene restorane, pa su tako odlazili u pubove i na plesnjake samo za crnce. Mnoge britanske bjelkinje nisu se obazirale na to i rado su zalazile u pubove među crnce. Tamo su i upoznavale vojnike afroameričkog porijekla.
- Kada bi tamnoputi vojnici izrazili želju da ožene neku Britanku bijele rase i zatražili dopuštenje od nadređenih, koji su redom bili bijelci, bez iznimke su dobivali odbijenicu, tvrdi Lucy Bland, profesorica socijalne i kulturalne povijesti pri Sveučilištu Anglia Ruskin u Cambridgeu. Takve veze u to vrijeme bile su nečuvene.
Lucy Bland zabilježila je slučaj jednog vojnika koji je želio ženiti svoju trudnu djevojku. Dobio je od svog zapovjednika odgovor nakon kojega mu vjerojatno nije palo na pamet učiniti takav potez.
- Ako to učiniš bit ćeš optužen za silovanje, a kazna za silovanje je smrt, bio je odgovor koji je dobio.
Oko 20 djece bilo je smješteno u dom Holnicote u blizini Mineheada u Somersetu, gdje su bili do pete godine. Nakon toga su ih davali na posvajanje, u udomiteljske obitelji ili ih slali u domove za stariju djecu.
Deborah Prior i Carol Edwards (obje 74) ima lijepa sjećanja na razdoblje provedeno u domu Holnicote.
- Svaki dan bilo je ljeto, bili smo kao velika sretna obitelj, iako odgajatelji nikada nisu znali ukrotiti našu kosu., ispričale su Carol i Deborah.
Ističu kako je njihova potraga za identitetom bila na kušnji tek kada su se našle daleko od okruženja u kojemu su odrastale.
Deborah su posvojili bračni par Sid i Queenie koji nisu imali djece.
- BIla sam po prvi put u života jako, jako uplašena. Nisam imala pojma kamo idem i što radim. Bila sam jedino tamnoputo dijete u gradu i nitko me nije pripremio na to.
Carol nikada nije bila posvojena, selila se iz jednoga doma u drugi.
- Živjela sam u svijetu bijelaca, sve mi je bilo čudno, ispričača je.
Nakon višegodišnje potrage, Deborah je uspjela naći majku. No susrela se s njom samo na kratko i to pod uvjetom da joj ne otkrije svoj identiet. Susret je dogovorila njezina polusestra.
Učiteljica koja je nakon rata postala udovica, već je imala dvoje djece kada je ostala trudna, a kada je upoznala Deborah rekla je: 'Izgledaš mi poznato'.
Te tri male riječi bile su dovoljne Deborah da povjeruje kako je njezina majka shvatila tko je ona. Nikada nije saznala tko je njezin otac.
Za razliku od njih Dave Greene (74) znao je tko je i koliko je voljen.
Njegova majka Joan Bagwell imala je samo 18 godina kada je upoznala Davida Greeena., fotografa u američkoj vojsci. On ju je pozvao na ples i započela je jedna velika ljubavna priča.
- Unatoč svim problemima, imali su vrlo čvrstu vezu, kaže Dave ističuči da je par doživljavao brojne rasističke uvrede i maltretiranja. Njezini roditelji primili su ga u svoj dom i lijepo se s njim ophodili, ali na jednu stvar nisu željeli pristati. Da se njihova kćer preseli u Sjedinjene Države.
Kada je on otišao u SAD, dopisivali su se, a ona se željela preseliti k njemu.
- Kada sam bio malo stariji shvatio sam da ona nije dobila sva njegova pisma, jer ih je baka skrivala, nije željela da ona ode i uda se za crnca. Otac joj je slao novce i nagovarao ju da se preseli, ispričao je.
Joan se nije željela odreći Davea.
- Bila je izuzetno snažna žena, nikada nije dala da netko ružno o meni govori.
Joan se na koncu udala za nekog lokalca koji je Davea prihvatio kao svoje dijete i uvijek ga je branio od rasističkih uvreda.
Kada mu je bilo 12 godina, Dave i njegova majka dobili su čestitku za Valentinovo od njegova oca. Nekoliko godina njih dvojica su se dopisivali, sve dok nisu izgubili kontakt zbog promjene adrese.
Puno godina kasnije, Dave je uspio doći do broja telefona svoga oca i stupiti s njim u kontakt. Tada su razgovarali dva sata, toliko blisko, baš kao da se nikada nisu ni rastali, a mjesec dana kasnije Dave je otputovao u New York da upozna oca.
Otac mu je umro 2009., majka godinu dana kasnije, a Dave misli da ga majka nikada nije preboljela.
Dave je bio jedan od rijetkih 'smeđih beba' koje su imale sreće poznavati oba svoja roditelja.