Douglas Robertson je imao 18 godina kad je njegov otac Dougal, bivši mornarički poručnik, odlučio prodati obiteljsku farmu i kupiti 13 metara dugačku drvenu jedrilicu, te s najbližima oploviti svijet.
- Svaki je dan bio avantura, život je doista bio idiličan - rekao je Douglas o putovanju iz 1971. I doista, obitelj je uživala i sve je išlo glatko sve dok jato kitova ubojica nije napalo brod kod Galapagosa. Bili su prisiljeni napustiti brod koji tone i njih šestero je ostalo prepušteno vjetru i valovima na Pacifiku na tri metra dugačkom pomoćnom čamcu, piše BBC.
S obzirom da su hrane imali vrlo malo, morali su se snaći s onime što je more nudilo. Šesti dan nakon brodoloma uspjeli su uloviti kornjaču koja se pokazala kao ‘spas u zadnji čas’ i glavna namirnica ubuduće.
- Obrok bi se sastojao od kornjačinog mesa nakon čega bismo popili njezinu krv. Krv je teško piti jer se zgrušava. Obično bi kornjači pustili krv u šalicu i dodavali je jedan drugome. Malo podsjeća na crni puding koji inače jedemo za doručak - ispričao je Douglas. Kako je vrijeme prolazilo, i njihovi recepti s kornjačinim mesom postajali su sve inventivniji.
- Radili bismo juhu od kornjačinih jaja. I danima smo glodali kosti na krajevima kako bismo izvukli koštanu srž - opisao je.
Zahvaljujući ovoj vrsti gmaza, ali i naravno ostalim morskim plodovima kojih su se povremeno dokopali, obitelj je uspjela preživjeti čak više od šest tjedana plutajući Pacifikom. Nakon punih 38 dana spasio ih je japanski brod u prolazu.
- Nevjerojatno je kako je civilizacija zapravo tanka opna - ispod nje svi smo mi lovci, skupljači i inovatori - zaključio je Douglas.
Tragom ove priče o preživljavanju novinar BBC-ja pokušao je istražiti koja bi namirnica ljudima najviše koristila u slučaju apokalipse, odnosno bilo kakve katastrofe u kojoj bi nestali uobičajeni izvori hrane.
Kornjače doista nisu loš izvor hranjivih tvari, potvrdila je nutricionistica Jo Travers. Bogate su bjelančevinama, a nemaju puno masti te gotovo uopće nemaju ugljikohidrata. Meso im je bogato selenom, vitaminima B12, B1 i B2, željezom, kalijem i cinkom. Međutim, nedostaje im osnovnih omega-3 masnih kiselina, vitamina A i C, te vlakana. Tako na koncu možete oboljeti od skorbuta, naglašava Travers.
Stručnjaci koje je dalje novinar kontaktirao birali su svoje favorite među namirnicama za preživljavanje. Naveli su gljive, konzervirano meso, pizzu i krumpir, no nijedna od tih namirnica, naravno, ne bi čovjeka mogla održati na životu dulje vrijeme. Na gljivama, procjenjuju, mogli bi se živjeti oko četiri tjedna, a konzervirano meso bi brzo dovelo do probavnih smetnji jer mu nedostaje vitamina i minerala, te ne sadrži ni trunku vlakana. Pizza bi možda bila najbolji izbor, ali bi također dovela do brzog razvoja raznih bolesti ako bi prehrana ovisila samo o njoj dok bi krumpiri zbog nedostatka vitamina A vjerojatno doveli do - sljepoće.