Ono što je u modi, to sam ja - neskromno, ali i opravdano nam kroz smijeh kaže Jadranka Bačić, akademska slikarica, jedna od najvažnijih žena u povijesti zagrebačkoga Tekstilno-tehnološkog fakulteta, koja je odgojila tisuće dizajnera, a već 50 godina strastvena je sakupljačica stvari: odjeće, igračaka, umjetnina, rukotvorina i svega ostaloga što u njoj “probudi strast za vizualnim”.
Ova 77-godišnjakinja ugostila nas je u svojem stanu na Britancu, smještenom na petom katu zgrade do kojega je dijeli ravno 131 stepenica. - Svaki dan se spuštam i penjem tri do pet puta. To je moja teretana - kaže nam vedro pa prije ulaska upozorava: - U neke prostorije mogu tek zakoračiti. Ma, nije to do previše stvari. U potkrovlju sam pa je krov nakoso, u tome je problem.
Njezin je stan prava riznica. Tri su prostorije u potpunosti ispunjene odjećom. Na pitanje zna li koliko ima odjevnih komada, samo se nasmije. - Ako vam se nešto sviđa, slobodno uzmite - kaže meni i kolegici.
Baš je prošli vikend, priča, dio svoje bogate kolekcije izdvojila za second hand reviju održanu u sklopu projekta Ilica Q’Art. U njezinoj oazi nema prazne površine. Iz raznih kutaka stana izvlači radove koje su joj poklonili njezini bivši studenti, relikvije, figurice, igračke, modne dodatke, stare fotografije. Jadranka Bačić istodobno je i djevojčica i mudra žena. Pokazuje nam kolekciju predmeta posvećenih Mickeyju i Minnie Mouse, a odmah potom i skupinu erotskih figurica.
Preteča trendova
Sjedamo pa počinje svoju životnu priču: - Najprije sam završila Školu za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, onda sam diplomirala likovni odgoj na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, pa slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Moja profesorica iz primijenjene je znala da šivam pa me pozvala na tada Tehnološki fakultet gdje je postojao predmet Estetsko oblikovanje odjeće. Tako sam došla tamo i ostala više od 40 godina.
Šivati je počela još s 13 ili 14 godina. - Počela sam iz čiste strasti u vrijeme kada se pojavio Dior. Bilo je tu raznih improvizacija. Nisam mogla naći materijal za kapute kakve sam htjela imati pa sam naopačke okretala muške modele. Imala sam svakakve takve ekshibicije, tko bi ih se više svih i sjetio - priča nam pa opravdava izjavu da je ono što je u modi - ona. - Uživala sam da moji studenti uče iz mojeg primjera. Jednom sam slučajno naopačke obukla prsluk pa su me studenti upozorili, na što sam ih ja pitala što mi nisu rekli ranije. Oni su mislili da je to bilo namjerno. Jednom sam tako i kaput bez postave obukla naopačke. Bilo je to prije sto godina. Danas je normalno vidjeti odjeću kojoj se vide šavovi. Baš sam preteča trendova - kaže i dodaje kako uživa u vizualnom, materija i boja su njezina hrana.
Ubrzo nakon što je došla na Tehnološki fakultet, shvatila je kako je nužno da ta ustanova dobije odjel koji će biti posvećen samo modi. Uskoro je postala jedna od osnivačica Zavoda za dizajn tekstila i odjeće.
Revije na Velesajmu
- Išla sam na Velesajam, bila sam u žiriju za modne revije na kojima su se predstavljale domaće tvornice. One su tehnički, konstruktorski i tehnološki sve radile izvrsno, ali su modeli bili strašno dosadni. Tu sam predložila da se na fakultetu počnemo baviti dizajnom. - priča nam.
Odgajali su, kaže, studente iz cijele Jugoslavije, koji su onda otišli po cijelom svijetu. - Dolazili su iz Srbije, Makedonije, Bosne, Slovenije. Kod njih su se tek poslije otvarali fakulteti sličnih smjerova. Mojih studenata danas ima i na Istoku i na Zapadu. Jedna djevojka u Švicarskoj radi šešire, jedna Slovenka posvetila se cipelama i torbama, a jedan je moj student čak počeo dizajnirati bicikle. Ja vam, inače, ne pamtim baš imena, ali to me ne brine. Izmišljam pa si tako razvijam kreativnost - smije se Jadranka Bačić pa se prisjeća nekih svojih studenata, nazivajući ih svojom djecom. - Kod mene vam je bila kći Husa iz Parnog valjka. ELFS-i su isto moji dečki. Na popisu njezinih studenata, od kojih je stotinama bila mentorica za završne i diplomske radove, nalaze se i brojni protagonisti današnje hrvatske modne scene: Ivan Alduk, Ivica Skoko, Ivica Klarić, Matija Čop, Saša Joka, Katarina Zaninović, Ruža Horvat, Robert Sever, Tomislav Bahorić, Zoran Mrvoš, Adriana Subotić...
Strast za bojom
Uvijek ih je htjela potaknuti da razmišljaju izvan okvira. Kako ima strast za materijalom i bojom, pred svoje je učenike stavljala neobične zadatke.
- Na placu bih uzela plastiku u kojoj se drži voće ili karton i to im davala kao materijal. Ako nauče dobro slagati jednu vrstu materijala, onda će znati što učiniti i kada se općenito budu bavili materijom, bez obzira na to o kojem je materijalu i tehnici riječ - ističe.
Da njezin rad sa studentima nije ostao samo na predavanjima, pokazuje i njezina asistentica Andrea Pavetić koja je 2010. napravila i izložbu o svojoj profesorici. - Došla je kod mene u stan pa vidjela da sve predmete slažem po posebnoj sistematici: temi, boji, teksturi. Volim boje i materije, volim ih dirati, slagati i gledati. Ponekad mi dođe ideja pa ustanem iz kreveta da bih premjestila neki predmet - priča nam Jadranka Bačić.
Velik dio svojih predmeta kupila je na sajmištu stare robe. - Prije sam išla baš na Hrelić, a sada samo siđem ispod mosta prema Jakuševcu. Svaki tjedan već 40 ili 50 godina. Prodavači već znaju što volim pa viču za mnom da imaju nešto za mene. Najviše volim kričave boje i samt. Uživam kombinirati komplementarne kontraste boja, crvenu i zelenu. Plava nikako nije za mene. Uvijek kupujem povoljne stvari, više bih dala samo za krznene kapute. Nije to, naravno, pravo krzno. Ali, obožavam sve što je dlakavo, imam takve odjeće svih dužina i boja. Jedino još nisam našla žutu bundu, a takve su sada u modi, kao ni zelenu, koju jako volim - kaže nam pa dodaje da nikada ne kupuje novu odjeću, a ne smeta joj ni ako nešto što nosi nije cijelo. - Ušila bih gumb ako fali, ali ne da mi se. Radije stavim zihericu - objašnjava. Zadovoljna je činjenicom da se sve više ljudi okrenulo kupnji rabljene robe i second hand shopovima. - Jedino mi nije drago jer više nisam toliko originalna - smije se. - Ma, kompozicija uvijek može biti unikatna, bez obzira na to je li nešto novo ili staro. Zanimljivo je sve to promatrati. Recimo, otkad je moda postala masovna, puno je slične ili iste odjeće pa je interesantno kako se modeli mogu detaljem promijeniti u neki individualni izraz. Razmišljaš koju ćeš staviti maramu, šešir, neku drugačiju jaknu. To potiče na kreativnost - smatra. Od svoje je gomile odjeće, kaže, “sve odnosila”. - Nekada nasumično izvučem neku bluzu ili haljinu, pa što izvučem to i obučem - kaže nam. Od gomile odjeće svih zamislivih uzoraka, tekstura i stilova sigurno mora biti nekoliko predmeta koje bi izdvojila kao najdraže. - Ma, to je nemoguće reći! Svaki mi je drag. To vam je kao s dečkima: vidite novog i sviđa vam se, ali onda dođe novi pa vam se on svidi više - mudro zaključuje.
Dobri duh TTF-a: Protagonisti današnje modne scene bili su njezini studenti
Aleksandar Šekuljica, ELFS
- Profesorica Bačić bila je kvalitetna profesorica i zabavna osoba. Kada bi nam bilo dosadno, igrali bismo se vozeći drvenog leptira koji klepeće krilima po hodnicima fakulteta. To su momenti koji ti učine fakultet ljepšim i onda kad misliš da ništa nema smisla. Takve ti sitne ludosti uljepšaju dan, mjesec, pa i cijelu godinu na faksu. Često je sretnem u gradu i obavezno stanemo popričati.
Ivan Alduk
- Treba biti iskren i reći da vas neki ljudi oblikuju i zauvijek ih pamtite, dok neki prođu kroz vaš život i uopće ne ostave trag. Ista je stvar i s profesorima, nekima se ne sjećamo ni imena, dok nam se neki, kao što je Jadranka Bačić, duboko usijeku u sjećanje. Svojim stavom, filozofijom, načinom predavanja i održavanja odnosa sa studentima uvijek je bila pozitivac i mentor za vrhunske savjete. Uvijek živopisna, dovlačila bi hrpe repromaterijala iz raznih krajeva i kutaka gdje bi pronašla nešto korisno i zanimljivo te tako iz studenata izvlačila onu dječju zaigranost. A tu zaigranost nikad ne smijete izgubiti ako ste dizajner, kreativac. Doista dobri duh TTF-a, koji je odgojio generacije dizajnera i značajno oblikovao današnju modnu scenu.