'NIKADA VIŠE ČAŠU NEĆU TAKNUTI'

ŽENA OTKRILA ŠTO SE U NJEZINOM ŽIVOTU PROMIJENILO KADA JE PRESTALA PITI Čim je otkrila zašto je posezala za čašom, lakše se od nje odviknula

Beautiful caucasian woman shopping groceries at supermarket., Image: 316348594, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy

Keri Wiginton prošle je godine u rujnu bez puno pompe iskapila svoju posljednju čašu vodke s limetom, ali nije htjela da to itko zna. To joj naime nije bio prvi pokušaj odvikavanja od alkohola. Nijedan prethodni joj nije uspio. Nekada bi bez pića izdržala par dana. Nekad nekoliko tjedana. Kada se tog rujna ostavila čaše nije znala koliko će izdržati. Računala je da bi mogla izgurati mjesec dana. Možda.

"Tih se trideset dana međutim pretvorilo u godinu dana", napisala je Wiginton u ispovijesti za The Washington Post. "Premda mi nedostaje trenutna relaksacija koja dolazi s ulaskom alkohola u moj krv, ne nedostaju mi posljedice njegovog ulaska - povremeni mamurluci, nestabilan san i osjećaj tuge kod buđenja. Shvatila sam da sam svaki dan pila. Nekad jedno piće nekad više od jednom. Premda mi to nije kvarilo ni život ni zdravlje, htjela sam doznati što bi bilo kad bi prestala."

Wiginton objašnjava da ju je alkohol od tog trenutka naočigled pratio u sobu. Pićem bi je nudili kada bi otišla kod frizera, alkohol se pio u svim serijama koje je gledala, a profili koje je pratila na društvenim mrežama bili su prepuni fotografija koktela i veselja. "Besplatni alkohol se nudio na poslovnim okupljanjima i dječjim rođendanima. Čak je i moja teretana imala šank", rekla je Wiginton, inače bivša novinarka Chicago Tribunea i Tampa Bay Timesa.

Novinarka smatra da joj je u njezinoj namjeri da se otrijezni najviše pomogao boravak u malom gradu u američkoj saveznoj državi Kolorado. Tamo je pravila društvu mužu koji u Kolorado preselio na akademsku godinu i koji nikada nije bio ljubitelj alkohola. "Kako su moji prijatelji bili u Chicagu, bilo mi je lakše izbjeći sva okupljanja na kojima sam inače pila", objasnila je Wiginton.

Novinarka kaže da joj je najteže bilo tijekom prva dva dana te da je prestala žudjeti za alkoholom tek nakon tri mjeseca. Nakon devet je mjeseci prestala razmišljati o alkoholu. "Alkoholom sam se gasila, signal da je vrijeme da se opustim. Ta je poveznica bila ugravirana u moj mozak. Potrajalo je, međutim izbjegavanje alkohola kada god bi osjetila stres mi je pomoglo da se odviknem od posezanja za čašom", rekla je.

Wiginton kaže da joj je društveni život prvih nekoliko mjeseci patio jer je izbjegavala mjesta gdje se točio alkohol. Kada je to riješila, okrenula se prepoznavanju drugih okidača koji su je tjerali na konzumaciju alkohola. "Puno sam stvari radila uz piće - čitala sam, kuhala i čistila. Da bi zamijenila staru naviku, morala sam pronaći novu. Kako sam sklona anksioznosti, počela sam meditirati svaki puta kada bi osjetila da sam napeta. Također, umjesto alkohola sam pila kavu i biljni čaj. Začudo, moja čežnja za pićem je polako jenjavala."

Bez čaše prije spavanja, Wigintonino se jutarnje raspoloženje odmah popravilo i premda kaže da se nije budila kao najsretnija osoba na svijetu, nije joj više sve bilo tako sivo. "Anksioznosti se nisam u potpunosti riješila, međutim otkrila sam da mi je lakše pričekati da prođe, nego posezati za instant rješenjima poput alkohola", dodala je novinarka. "Također, najednom sam otkrila da imam puno više vremena za sebe, vremena koje sam prije trošila na konzumaciju alkohola i razmišljanju o alkoholu. Počela sam vježbati, planinarila sam, čitala sam više knjiga, naučila sam praviti kruh, puno sam jela sama skuhala, a i naučila sam se šišati", otkriva.

Wiginton kaže da joj se i kvaliteta sna popravila. "Tek kada sam prestala piti sam otkrila što znači dugačak duboki san. Uz to, više se nisam budila usred noći, što se često događalo kada sam pila", napisala je novinarka.

Kako većina njezinih prijatelja pije, Wiginton je prije ili kasnije morala odgovoriti na pitanje zašto je prestala piti. "Kada god bi naručila nešto bezalkoholno, bili su zbunjeni i zabrinuti. Ovisno o tome s kim sam bila u društvu, odgovarala sam iskreno ili brutalno iskreno. Rekla bi im da mi je alkohol remetio san i kvario ten, da me činio tužnom, da sam htjela vježbati, uštedjeti novac i dati odmora jetri", otkrila je.

"Ako im to nije bilo dovoljno rekla bi im da sam osjetila da imam nezdrav odnos s alkoholom te da mi je on otežavao da se suočim sa svojim osjećajima. To nisam puno puta morala reći jer su im drugi odgovori često bili dovoljni. Neke je moje trijezno stanje uznemiravalo. Htjeli su znati kada opet planiram početi piti."

Wiginton kaže da više nikada neće piti. "Znam da alkohol šteti fizičkom zdravlju, međutim ja ću nastaviti apstinirati zbog svog mentalnog zdravlja. To što neću piti mi neće osloboditi anksioznosti i depresije, međutim nikad se nisam osjećala tako dobro kao što sam se to osjećala tijekom protekle godine."

Izdvajamo