Da gluhi ljudi uistinu mogu sve, osim čuti, dokazuje slučaj Daniela Muse, mladića iz Zagreba koji je, potpunoj gluhoći unatoč, uz profesoricu i violinisticu Renatu Novoselec naučio svirati violinu u samo dva mjeseca, što je zapravo teško izvesti i čujućima, kako ih gluhi nazivaju.
Novoselec je kroz godine posvećenog rada i interesa osmislila jedinstvenu metodologiju učenja violine u svijetu, posvećenu gluhoj i nagluhoj djeci i osobama, kao i djeci te osobama s različitim vrstama invaliditeta s kojima radi u terapijske svrhe.
- Renata je imala ideju za projekt “Violina za sve” unutar kojeg bi gluhe osobe učila svirati violinu. Tražila je osobu koja bi pristala probati tako nešto te se javila u Savez, a ja sam odmah rekao - zašto ne? - započinje priču Daniel, student Antropologije te Kulturne antropologije i etnologije, član debatnog kluba i prvi gluhi sudionik na jednom debatnom natjecanju u Hrvatskoj, pa naglašava kako je violina kraljevski instrument koji je vrlo teško naučiti svirati. On se, međutim, odmah osjetio izazvan i tako je Renata pronašla savršenog kandidata za provođenje svoje jedinstvene metodologije.
Vježbao svaki dan
Predano je vježbao svaki dan, bez slušnog aparata, bez oznaka na violini i - uspio. Himnu Vijeća Europe te Europske unije, Odu radosti, danas svira bez greške. Prvi je i jedini gluhi violinist na cijelom svijetu, a priprema i ostale skladbe, koje također uči svirati. Domaći i strani profesori violine koji su čuli Danielovu izvedbu Ode radosti u nevjerici su primili vijest kako je čovjek gluh, rekavši kako svira iznimno čisto.
Violinist Martin Draušnik, profesor na Muzičkoj akademiji i koncertni majstor Zagrebačke filharmonije, nakon slušanja Danielove izvedbe nije mogao vjerovati da gluha osoba svira violinu, i to tehnički ispravno s pravom postavom. Daniel i Renata su kroz univerzalni jezik nota, zapravo, omogućili novu formu komunikacije između gluhih i čujućih osoba koje rijetko razumiju znakovni jezik.
Fascinantnoj vještini unatoč, Daniel zadržava skromnost.
- Ja sam samo bio znatiželjan. Razumio sam da mojim prijateljima koji čuju glazba znači puno u životu i htio sam vidjeti u čemu je stvar. Zapravo je loše da sam u 21. stoljeću ja prvi gluhi violinist. Sve oko nas napreduje, svijet se mijenja, ali ništa po pitanju gluhih i glazbe. Želio sam to pokušati promijeniti, ali mogu reći da nije dobro biti prvi u nečemu jer je to također veliki teret - kaže te dodaje kako društvo ima ružnu naviku glorificirati gluhe ili slijepe osobe koje uspijevaju u “normalnim stvarima”, umjesto da ih na to od starta potiče.
- Zbog predrasuda društva nije mi prije palo na pamet da i ja mogu svirati glazbene instrumente - ističe.
Renata Novoselec nije imala predrasuda. Govori kako ju je okupirala misao o tome da gluhe osobe mogu svirati, a ne mogu li uopće. Svoju životnu i glazbenu djelatnost posvetila je inventivnostima na području glazbene umjetnosti, a prije se usavršavala kod najprestižnijih profesora violine.
Nakon završenog studija violine na Euro Academy of Music and Arts na Malti, u klasi prof. Jamesa Grecha, proširila je aktivnost na dizajniranje gudala za violinu, violončelo, violu i kontrabas u suradnji s vodećim svjetskim umjetnicima poput Garyja Karra (kontrabas) i Shlome Mintza (violina).
Njezina gudala danas su visoko cijenjena i u svijetu su poznata pod brandom Renata Gonski. Hrvatsko izdanje časopisa The Forbes definirao je Renata Gonski brand kao jedini hrvatski izvozni proizvod na području kulture, a londonski stručni časopis The Strad dodijelio joj je prestižnu titulu Product of the Month 2009. za dizajn gudala za kontrabas u suradnji s vodećim svjetskim solistom na kontrabasu, Garyjem Karrom.
Zahtjevna vještina
Veliki su to uspjesi na profesionalnoj sviračkoj razini, ali Novoselec je htjela napredovati i u ostalim poljima.
- Oduvijek sam malo drugačije doživljavala svijet i nije mi bilo dovoljno baviti se samo glazbom i sviranjem. Htjela sam ostaviti traga u svijetu, napraviti nešto uz sviranje i poticanje emocija na taj način. To sam i postigla kroz svoja istraživanja i rad, unutar kojih približavam glazbu ljudima za koje se smatra da u njoj ne mogu uživati ili je proizvoditi - napominje Renata. O iskustvu rada s Danielom ima samo riječi hvale, a upozorava i na činjenicu da se ipak radi o zahtjevnoj vještini koja se, očito, itekako može naučiti izvan normi i ustanovljenih načina rada.
- Kad dijete kreće učiti violinu u glazbenoj školi, ono prolazi kroz niz testova, mora imati brojne predispozicije da bismo ga uopće primili. To dijete je mlado i brzo uči, upija stvari. No, glazba u tom smislu postaje nekakav ekskluzivitet, a meni se oduvijek činilo da je misija mene, kao glazbenice, približiti glazbu svim ljudima. To me motiviralo da krenem istraživati mogućnosti glazbe i njezina učenja. Prvo sam dva umirovljenika koji nikada nisu bili aktivni u glazbi naučila svirati violinu, što je izniman pothvat s obzirom na to da je starijima to uistinu izazov jer je teško uskladiti mozak i prste u toj dobi, a zatim sam poželjela dalje istraživati i tako sam došla do gluhe djece u Centru za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj.
Ondje smo također učili svirati, imali smo priredbe, djeca su me jako zavoljela - otkriva Novoselec, inače predsjednica umjetničke udruge Europski art centar Jastrebarsko, koja okuplja vrhunske stručnjake koji sustavno razvijaju navedeni projekt, a bez njih, kaže, ništa ne bi bilo moguće. Iako je metodologija rada s gluhima njezin izum, stvar je u čitavom timu, ponavlja.
- Čudno se osjećam dok sviram - odgovara Daniel na pitanje o senzacijama koje osjeti svirajući kraljevski instrument. - Zanimljivo je znati da ja mogu imati sluha, a ne moram imati sluh. Što sam više svirao, shvaćao sam kako mogu slušati violinu kroz vibracije koje proizvodi. Kada stišćem i popuštam gudalo, osjetim razliku, osjetim glazbu. Ne znam shvaćaš li me. Nemam ti s čim usporediti ovu senzaciju. Kada bi bilo još gluhih koji ovako znaju svirati, mogao bih s njima razgovarati o tome pa bismo možda ustanovili neki model po kojemu bih ti mogao opisati taj osjećaj. Ali nema takvih ljudi i zato imam poruku za Renatinu struku: sram vas bilo - govori pomalo razočarano što je jedini slučaj gluhog violinista na svijetu.
- Kada sam krenula s ovime, svi su bili vrlo skeptični - nastavlja Renata. - Ljudima je bilo neobično da sam baš ja izmislila nešto što nitko nije i da to funkcionira. Neka vrata su se i zatvorila. Danas mi se čini kako se počinje prepoznavati važnost ovog projekta i izvan razine naše organizacije - kaže Renata koja je, osim gudala, proizvela i vlastitu violinu za koju govori kako je posebna.
- Akustika te violine je sasvim drugačija, to je primijetio i Daniel - napominje Renata, na što se violinist nadovezuje riječima kako je zvuk te violine mnogo finiji (Ne mogu to čuti, ali mogu osjetiti!). Stvar je u tome, kaže, da s Renatinim gudalom ne mora toliko stiskati žice. Već je i lagan stisak dovoljan da osjeti vibracije koje su za njega, zapravo, glazba.
Tajna metoda
Renata Novoselec, razumljivo, u ovoj fazi projekta ne želi mnogo govoriti o metodologiji rada s gluhim osobama koje uči svirati violinu. Ono o čemu želi govoriti jest - budućnost.
- Krajnji je cilj osnovati jedan institut gdje ću učiti i ostale profesore kako da rade s gluhim osobama te dalje razvijati čitavu ovu priču. Nadam se da bi do ovoga moglo doći unutar jedne godine. Trenutačno nam je najveća prepreka financijski aspekt priče. Treba nabaviti violine, gudala, u startu je ovo jedan vrlo skupa priča. Sada sve radimo na volonterskoj bazi, no ako želimo uozbiljiti stvar i približiti glazbu još brojnim ljudima osim Danielu, trebat će nam novac - kaže Novoselec te ističe kako im i sada brojni ljudi te institucije na neki način pomažu u projektu, od kojih posebno izdvaja Savez gluhih i nagluhih Grada Zagreba, kao i Studentski dom Stjepan Radić u čijim prostorijama vježbaju svirati.
Također ističe kako se znanstvenici iz raznih polja interesiraju za projekt i žele pomoći iz područja svojih struka i interesa. Sudeći po entuzijazmu, znanju i posvećenosti kojima barata ovaj tim, izgledno je da će na noge uspješno postaviti čitav jedan novi diskurs - na radost gluhih, kao i čujućih.