Kao “točka na i” jadranske scene “lovaca na nevrijeme”, skupina od osam mladića iz Senja osnovala je 2013. godine Storm Chasing Team Senj, pokrivši jedinu do tada nepokrivenu točku od Dubrovnika do Istre - svoj rodni grad te podvelebitski kanal negdje od Jablanca pa sve do Novog Vinodolskog i Crikvenice.
Redom, to su Mario Devčić (34), Karlo Uković (26), Harry Tomljanović (24), Lucijan Španić (36), Nino Salkić (23), Dinko Brozičević (36), Marko Fero (26) i Toni Popović (25), dečki različitih zanimanja, generacija i bračnih statusa kojima je zajedničko nekoliko stvari - ljubav prema fotografiji, olujama i svojem kraju. Senjski stormchaseri, naravno, prate vremensku prognozu, ustaju kada je neka na vidiku, ako treba i usred noći, koordiniraju se, dijele se u grupe, sjedaju u automobile i jure na prokušane pozicije, pokušavajući okinuti najbolje fotke olujnog neba, s munjama i svim ostalim što nevremena prati.
Munje i gromovi
Međutim, munje i gromovi samo su jedan segment onoga čime se ekipa iz senjskog Storm Chasing Teama bavi. Naime, Senj je, ipak, iza Hvara drugi najsunčaniji grad u Hrvatskoj. Razlog tome je ono po čemu je Senj i izvan hrvatskih okvira nadaleko poznat - čuvena senjska bura koja puše i do 250 dana u godini, tjerajući oblake i čineći ovdašnje zalaske sunca spektakularnima.
Kako bi obilježili 4 tisuće lajkova na svojoj Facebook stranici, dečki iz Storm Chasing Teama Senj objavili su u petak šaljivi video. Na filmiću, snimljenom na kuli Nehaj, pokušavaju popiti piće na buri. Autori su doslovno preko noći postali viralni hit. U prvih 24 sata, samo na njihovoj stranici video je imao 100 tisuća pregleda i podijelili su ga gotovo svi domaći, kao i nekolicina stranih news portala.
U nedjelju ujutro, kada smo se s njima našli u Senju, imali su samo na svojem webu više od 220 tisuća pregleda, a broj lajkova narastao im je preko pet tisuća. Ako se uračunaju i silni portali koji su video prenijeli, pogledalo ga je više od milijun ljudi, po svoj prilici i mnogo više.
Dok šećemo senjskim ulicama prolaznici ih pozdravljaju i govore im “svaka čast”. Dečki priznaju da nisu ni sanjali da bi se takvo nešto moglo dogoditi.
- Ideja nam je pala na pamet prije otprilike dvije godine. Htjeli smo napraviti skeč kako bismo zahvalili svima koji nas prate, a ujedno i pokazali s čime mi ovdje u Senju živimo praktički 365 dana u godini - govori Nino Salkić.
- Mi Senjani buru obožavamo. S burom se rađamo, ženimo, umiremo - dodaje Mario Devčić.
- Bura nam je upisana u DNK - nadopunjava ga Harry Tomljanović.
Uhvatili rekord
Udari bure u tom gradu, kažu, dosežu preko 200 kilometara na sat. Senjski lovci na nevrijeme kupili su anemometar koji ih bilježi, a najjači koji su “uhvatili” iznosio je 209 kilometara na sat. Ima ih, vele, i jačih, ali njihova “spravica” je preslaba da bi ih uhvatila, tako da su se javili na gradski natječaj kako bi nabavili novu, još bolju. Jednom su snimali svojeg člana kako leži na pijesku s anemometrom u ruci, a udar bure podigao ga je u zrak par centimetara i odnio dva metra dalje. Video je objavljen na njihovoj stranici.
- Otada, kada radimo takve stvari, koristimo konope. Sigurnost na prvome mjestu - smiju se.
Kažu da su, kada su počeli hvatati nevrijeme, izazivali čuđenje, posebice policije, koja ih je zaustavljala usred noći s pitanjem što rade vani. Sada, pak, svi u gradu za njih znaju. Jednom je policajac noću zaustavio jednog od njih kako po gradu vozi malo brže. Stormchaser je mislio da će dobiti kaznu i već se krenuo opravdavati, a policajac mu je samo rekao “pobigla ti je” i nasmijao se.
- Bura nikome iz Senja ne smeta. Ako je nema nekoliko dana, počinje nam faliti. Ali najgore je tijekom srpnja, kada puše takozvani sušac. To je suhi, topli vjetar s kojim imate osjećaj kao da stojite ispred fena. Iskreno, bez njega bih mogao - kaže Lucijan Španić, a ostali potvrdno klimaju glavama.
Kažu da je Senj jedini grad gdje orkanska bura bez prestanka zna puhati i po 20 dana za redom. To u zimskim mjesecima zna prouzročiti prirodne fenomene poput zaleđene rive, koja je prije nekoliko godina u Senj privlačila fotografe iz cijele Hrvatske.
- Bura je ovdje strogo lokalna. Zna puhati samo u Senju, a već u Svetom Jurju na jednoj, odnosno Sibinju na drugoj strani, kreće bonaca, ni daška vjetra - kaže Nino Salkić.
Ovdje nema gripe
Karlo Uković govori kako su brojni zdravstveni benefiti bure, jer Senjani se ne razbolijevaju od gripe, tu je zrak odličan za astmatičare. Zbog toga je u Senj čak iz Velike Britanije doselila jedna obitelj s dvoje djece s astmom.
- Mi Senjani se ne zatvaramo u kuće kada puše. Ljudi su po ulicama, u grupicama, druže se na uglovima. Tako se oduvijek živjelo. To je uvjetovalo i arhitekturu. Plitki krovovi, mali prozori, veći prozori na zaklonjenoj strani, razne mikrolokacije gdje je zavjetrina. U prošlosti su po gradu bili razapeti konopi za koje su se ljudi držali kada bi puhalo. Senjski su uskoci pomoću bure plovili prema mletačkim brodovima. Postoji čak legenda da su imali razapet konop od Senja do Krka - priča Nino Salkić.
Ekipa kaže da nastoje buru pozicionirati kao autentičan senjski brend i time popularizirati svoj grad. U Senj su zbog nje dolazile ekipe iz Austrije i Japana, svi su, vele stormchaseri, fascinirani tim vjetrom.
Senjani ga, kako pričaju, predosjećaju. Ribari, recimo, točno znaju kada će zapuhati, kada treba bježati s pučine, jer vjetar u takvim situacijama kreće vrlo brzo, za 20 - 30 minuta.
Mario Devčić, Harry Tomljanović, Nino Salkić, Lucijan Španić i Karlo Uković
- Jednom sam s ekipom iz Like bio na roštilju u jednoj uvali, išli smo barkom. Skočio sam u more i doplivao do plaže. Samo sam na sekundu osjetio dašak hladnog vjetra kako me “pogladio” po leđima i odmah im rekao: “Pakirajte se, idemo!” I, naravno, vrlo brzo je krenula bura, jedva smo se stigli na vrijeme vratiti - priča Mario Devčić.
U Senju se, pričaju, nogometne utakmice ne odgađaju zbog bure jer svi znaju kako se po takvom vjetru igra. Djecu o buri uče od malih nogu.
- Kaže se, kada ti puše u leđa, legni na nju, kada puše u prsa, nagni se - ističe Mario Devčić.
Momci najavljuju da će, kada dostignu 10 tisuća lajkova, snimiti novi, još spektakularniji video čiji sadržaj ne žele otkriti.