- Moje je ime Krešimir Mikić, ili samo Krešo Mikić. Profesor sam i filmofil. Predajem, ili sam predavao na mnogim domaćim i stranim fakultetima. Akademija dramskih umjetnosti, Filozofski fakultet, Učiteljski fakultet, Studijo dizajna, Fakultet političkih znanosti, Vern.
Kažu da sam najbolji profesor na svijetu. Stoga moje vrijeme za odlazak u neki drugi svijet još nije došlo, znam to u sebi. Još ima puno znanja, iskustva, savjeta, razgovora koje moram obaviti, podijeliti, ostaviti mlađima, studentima, prijateljima, strancima.
Naime, ja sam jako bolestan i ovim putem skupljam novac za po život bitnu operaciju u Americi. Bolest koja me iznimno umorila je leukemija, a jedini način da je prebolim je transplantacija koštane srži u Zdravstvenom centru Sveučilišta u Kaliforniji u Los Angelesu.
Nekoliko dragih prijateljima već mi je pomoglo, no nedostaje mi još 14.000 eura koje moram skupiti kako ne bih morao odgoditi neizbježnu operaciju. Od obitelji nemam više nikoga, zato i ovisim o pomoći prijatelja, ali i potpunih stranaca.
Na mom Facebook profilu možete čitati i pratiti o mojoj životnoj bitci, ali možete mi se i javiti. Hvala neizmjerno. Krešo - objavio je cijenjeni profesor Mikić osobno, a uslijedila je reakcija njegovih studenata koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
profesor Krešimir Mikić snimljen na svečanom otvorenju 17. Dana hrvatskog filma u Zagrebu 2008. godine
Naime, u njihovo i ime filmofila javila nam se Vida Žagar kako bi zamolila za pomoć pri skupljanju donacija za liječenje prof. dr. sc. Krešimira Mikića.
- Prof. Mikić boluje od leukemije - na sreću, postoji liječenje koje mu može pomoći, ali moramo brzo reagirati jer donor je dostupan samo do 27. studenoga. Do sad je skupljeno više od 200.000 dolara od strane njegovih kolega u Americi i Europi, ali nažalost, to još uvijek nije dovoljno - prof. Mikiću treba još 13.500 eura - kaže Vida.
No ono što dira ravno u srce upravo su riječi kojima studenti opisuju svog voljenog profesora - u nastavku ih prenosimo u cijelosti:
- Neke ljude teško je predstaviti riječima. Kaže se da slika govori više od tisuću riječi, no niti jedna slika ne bi bila dovoljna da izrazi sve čime se filmofil i profesor Krešimir Mikić istaknuo u svojemu radu i edukaciji u području filma i fotografije. Njegovu ljubav prema onome što radi možda je najbolje prenijeti njegovim riječima:
"Film mi je hobi, a ujedno i profesija, što mi je nemoguće odijeliti. Film je moja ljubav i moj život, što nije ni fraza, a ni patetika. Jednostavno, ja film živim. Mnogi će reći da je živjeti film možda predosadno ili prenaporno. Meni nije. Volim ga na isti način kao i u djetinjstvu. Bitno je jedino u toj ljubavi i odanosti filmu pronaći sljedbenike".
Profesor Mikić završio je tri fakulteta - Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu: Filmsko i televizijsko snimanje (1976.), Filozofski fakultet u Zagrebu: Komparativna književnost (1985.) i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, Specijalistički studij novinarstva: Novinarstvo (1976).
Područje njegovog rada su medijska pedagogija i mediji, posebice film, televizija, fotografija, filmsko snimanje i multimedija. Nagrađen je nagradom Ivan Filipović za područje visokog školstva. Djelovao je do 1. lipnja 2009. godine kao predsjednik Europske udruge medijskih pedagoga sa sjedištem u Münchenu. Ujedno je i potpredsjednik Svjetskog instituta za medije i djecu u Hollywoodu. Član je brojnih stručnih tijela i organizacija u zemlji (član vijeća HDFK-a i dr.), a od 2006. godine i američke Akademije za filmsku umjetnost i znanost.
Prijedlog za njegovo članstvo u Akademiji došao je iz Njemačke. U prosincu 2007. izabran je za stalnog gostujućeg profesora na UCLA, Los Angeles. Godine 2008. uručen mu je počasni doktorat sveučilišta u Los Angelesu u domeni filma i televizije te medijske pedagogije.
Ono što spominjemo s velikim zadovoljstvom jest da je profesora Mikića 2017. godine holivudska komisija proglasila najboljim profesorom filma u svijetu.
Sve ovo informacije su koje možete pronaći na internetu, no ono što nigdje nećete saznati jest kako je biti student profesora Mikića. Kad sjednete u predavaonicu s osobom koja je pogledala (i o tome vodi dokumentaciju) više od 60.000 samo dugometražnih igranih filmova, na prvu ćete zasigurno osjetiti određeno strahopoštovanje. Očekujete da će se osoba koja toliko zna postaviti visoko iznad vas, gledati vas iz ptičje perspektive, nadate se da neće postaviti pitanje o nekom filmu iz '20-ih.
No onda prođe prvih pet minuta i malo ste zbunjeni. Gledate, slušate i ubrzo shvatite da pred vama sjedi jedna iskrena i topla osoba koja će dati sve od sebe da vam dokaže kako je film prekrasan. Svo to enormno znanje koje čuva neće zadržati za sebe, nego će dijeliti i na vas prenijeti svaku iskru strasti prema sedmoj umjetnosti. Upijate sve što možete, s tremom nosite svoje radove na predavanja i čekate njegove kritike. Zatim, kad prođe samo jedan semestar, okrenete se iza sebe i pogledate svoj napredak.
Više nijedna filmska večer ili odlazak u kino nisu isti. Sad vam je otvorena jedna potpuno druga dimenzija, vi shvaćate, čitate, analizirate. Ponosni ste na sebe, ne zato što ste napravili najbolje djelo svih vremena - jer niste (i ne budete još barem 20 godina), nego zato što ste u sebi prepoznali tu strast. To je ono što Krešo (jer on želi da ga tako zovemo) postigne - zaljubi vas u film - napisala je Vida Žagar u ime studenata filma.
Profesoru Krešimiru Mikiću možete pomoći klikom OVDJE