Mani Gotovac preminula je u utorak nakon teške bolesti, na svoj 80. rođendan. Bila je poznata hrvatska teatrologinja, kazališna kritičarka i prva intendantica u povijesti hrvatskog glumišta. Cijeli svoj radni vijek posvetila je kazalištu.
Rođena je 12. studenoga 1939. godine u Splitu kao Julija Birimiša.
Prošlog mjeseca predstavljena je njezina posljednja knjiga 'Rastanci' koju je pisala dvije godine. Mani ju je posvetila Seneki, svojem drugom suprugu Željku Senečiću, istaknutom filmskom scenografu, slikaru, piscu i redatelju koji je umro početkom 2018. godine.
Mani Gotovac je osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju završila u Splitu. Diplomirala je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu Komparativnu književnost i teatrologiju.
U studentskim danima bavila se novinarstvom, a kazališne kritike i kasnije je objavljivala u brojnim časopisima i tjednicima.
Od 1985. do 1992. godine bila je predsjednica Društva kritičara i teatrologa Hrvatske. Radila je i kao urednica u Dramskom programu Hrvatskog radija.
Bila je članica brojnih stručnih žirija te izbornica hrvatskih i međunarodnih festivala. Na mnogim predstavama koje su izvođene na Splitskom ljetu, Dubrovačkim ljetnim igrama te u mnogim hrvatskim kazalištima radila je kao dramaturginja, umjetnička savjetnica, suradnica i suautorica.
Kroz svoju bogatu kazališnu karijeru bila je mnogo puta ravnateljica, voditeljica, selektorica i prva intendantica u povijesti hrvatskog kazališta, piše portal Biografija.
Mani Gotovac je 1997. godine odlikovana redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Začetnica je međunarodnog festivala Riječkih ljetnih noći.
Kompozitora Petra Gotovca je upoznala kada je imala 21 godinu, udala se za njega i počela javno djelovati. Nakon 14 godina braka se razvela i pri tom zadržala prezime Gotovac zbog kćeri Katje.
S drugim suprugom Željkom Senečićem u braku je provela 25 godina. Doživjeli su strašnu tragediju, kćer Ana im je umrla s pet godina od inoperabilnog tumora.
Osim o kazalištu, u drugoj knjizi 'Fališ mi' pisala je o gubitku kćeri.
"Petak, 3. veljače. Dajte joj morfij. Zar ne vidite da je boli? Svi su se smirili. Cico je prišao Ani i počeo slušati otkucaje srca. 'Ti znaš mama da ja imam veliko malo slce'. U 18 sati i 30 minuta Cico je prekrio njezino lice pelenom.
- Je li čista pelena? - pitala je Đive od mora. Cico je izveo Đivu iz sobe i vodio je nekim bezbrojnim uskim hodnicima i sobama i nešto joj je govorio, a ona ništa nije razumijevala. Nije ni primjetila kad su joj dali injekciju za umirenje", piše Mani.
Priznala je da jedno vrijeme, dok je bila intendantica splitskog HNK-a (1998.-2002.) utjehu pronalazila u alkoholu kako bi se odagnala političkim pritiscima kojima je bila izložena.
"Splitska intendatura je možda najtamnija strana mojeg života. Ja sam se tada spašavala alkoholom, nisam mogla izdržati pritiske, posebno iz politike", rekla je Mani Gotovac.
U knjizi 'Ma koji život, ma koji teatar' jedno poglavlje posvetila upravo svojoj intendaturi u splitskom HNK-u naslovivši ga: 'Splite, dušo moja, zašto me snebivaš'.
"Za mene je kazalište stvarnost, put ka istini, a i moj je život put ka istini", rekla je ova iznimna žena.