Bio je kod njega ovih dana u zatvoru jedan njegov dobar prijatelj. I ja ga namjeravam obići sada kad sam doznao da mu je pritvor produžen. Mislio sam da će ga pustiti iz zatvora početkom kolovoza, pa sam odgađao posjet. A sad moram obaviti cijelu proceduru: moram otići prvo do zagrebačkog Zrinjevca, da mi tamo odobre posjet i zakažu datum posjeta. Pa onda put Remetinca... Nije to ni tako komplicirano i neizvedivo, nego ja sve to odlažem jer me rastužuje već sama pomisao na Rajka iza rešetaka. Razgovarao sam s prijateljem koji ga je posjetio, pitao sam ga kako je to izgledalo. Uglavnom, Rajko i on su u zatvoru razgovarali tako da je između njih bilo debelo staklo. Razgovor su vodili putem telefona, kao u filmovima, a iza Rajka je cijelo vrijeme stajao policajac - priča nam jedan prijatelj slavnog glazbenika Rajka Dujmića, koji je svoj šezdeset peti rođendan, 7. kolovoza, dočekao u istražnom zatvoru zbog kaznenog djela na štetu supruge Snježane.
Ona ga je početkom srpnja prijavila jer ju je u njihovu zagrebačkom stanu udario te joj prijetio, nakon čega su glazbenika odveli u postaju, a njoj su liječnici evidentirali hematom na licu. Rajko je tvrdio da se ničega ne sjeća jer je bio jako pijan, a nakon svega mu je određen istražni zatvor zbog opasnosti od ponavljanja djela te mu je u međuvremenu produljen do 1. listopada. Tužiteljstvo za njega traži strogu sankciju - devet mjeseci bezuvjetnog zatvora i devet mjeseci uvjetno s četverogodišnjom rokom kušnje, a predložena je i mjera obveznog liječenja od ovisnosti.
Rajko Dujmić sa suprugom
- Rajko se, rekao mi je prijatelj koji ga je posjetio, ni sada ne sjeća da je udario Snježanu. Zna da je bio pijan, žao mu je da je na ženu digao ruku, ali rekao je: ‘Stari, ja se toga stvarno ne sjećam’. Rekao je da se sada dobro osjeća. Nema prigovore na zatvorske uvjete. Kako provodi vrijeme? Kaže da dosta čita i da gleda televiziju. U novinama je pisalo da teško hoda i da jedva govori. No, prijatelj mi kaže da je hodao normalno, a da govori sasvim razgovijetno, možda samo nešto usporenije nego inače - priča nam naš izvor, koji ističe da ga srce boli zbog toga što je Rajko, naš jedini eurovizijski pobjednik (1989. godine, podsjetimo, Riva je osvojila Eurosong s njegovom pjesmom “Rock me, baby”) i dobitnik Porina za životno djelo rođendan, umjesto okružen notama, uz glasovir, dočekao u zatvorskoj ćeliji.
Ljutnja prijatelja
- Moj branjenik se u zatvoru dobro drži, vrlo je čvrsta osoba, svjestan situacije i problema u kojima se našao. Nema opravdanja za agresiju, no nije sve crno-bijelo kako se prezentira u javnosti - rekla je za Jutarnji list Dujmićeva odvjetnica Sandra Hančić, naglasivši kako će idući tjedan podnijeti odgovor na optužnicu i pričekati zakazivanje termina sjednice optužnog vijeća.
- Mene srce isto boli, ali on mora odgovarati za ono što je napravio. Mora! Bio ti pijan, drogiran, lud... Pa gdje ćeš ići ženu udarati? Da bilo koji kreten podigne ruku na moju kćer, sam bih mu presudio! I bilo bi me baš briga sjeća li se on toga ili ne - oštar je dugogodišnji Rajkov suradnik, koji ga, bez obzira na gorčinu, kako kaže, i dalje voli.
- Volim ga, ali sam i ljut na njega! Bog mu je dao sve, a on je sve te darove bacio! Rajko je, nema nikakve sumnje, Mozart hrvatske pop-glazbe! On jednom rukom na klaviru svira jednu melodiju, drugom rukom radi aranžman, a usput razgovara s tobom. Nitko to osim njega ne može. Uz to je apsolutni sluhist, a sve to božje darove je glupo i nepromišljeno bacio niz zahodsku školjku, a netko drugi sada pušta vodu - srdito govori Dujmićev dugogodišnji suradnik, kojeg pitamo kada je prvi put primijetio tamnu stranu genijalnog glazbenika.
- Znamo se, valjda, trideset godina i on je, mislim, već tada, na samom početku našeg poznanstva, koje je kasnije postalo pravo prijateljstvo, bio ovisnik. Počelo je s alkoholom. Uvijek je volio popiti, čak je govorio kako mu je alkohol dobar stimulans za stvaranje glazbe. A onda su mu s vremenom, očito je, zatrebali jači stimulansi, pa je posegnuo i za drogom - priča nam glazbenik, kojeg pitamo je li Dujmić ikad pod stimulativnim sredstvima radio ispade.
- Ništa posebno o čemu bi se sada moglo pričati. Dobro, u tonskom se studiju već znalo: Rajko bi sjedio za klavirom, gledao negdje u prazno i govorio kako mu je hladno. Onda bi rekao da mora u toalet, u kojem bi se u pravilu dugo zadržao. Vratio bi se kao nov čovjek, sa sjajem u očima, pun inspiracije. Barem je tako bilo u početku. Droga je tada, ako je suditi prema onom što sam ja vidio, na površinu izvlačila njegovu vedriju stranu. Znao se šaliti tako da stavi krpu na glavu, da počne pričati viceve... No, s vremenom sam znao primjećivati kako mu oči sve češće suze te da pretjerano često stavlja kapi u nos - prisjeća se naš sugovornik vremena s kraja osamdesetih godina.
- Priča je počela već davno prije toga. Krenulo je lagano i teško je sada reći kada je točno i zašto krenulo. Jednom mi je Rajko rekao da je drogu prvi put probao kada je imao samo sedamnaest godina. Mislim da je to napravio naprosto zato što je bio znatiželjan, s tim da u ovom slučaju, eto, znatiželja nije ubila mačku, nego je godinama ubijala našeg Rajka - priča drugi glazbenik o tragičnoj sudbini poznatog glazbenika koji je baš svaku životnu situaciju znao pretočiti u pjesmu.
Rajko Dujmić, Mišo Kovač, Zrinko Tutić
Emocionalni udarci
Rajko Dujmić rođen je kao sin jedinac u Zagrebu 7. kolovoza 1954. godine. Njegova majka, Austrijanka Carlotta Streibelwierer - za koju je dječak, kojeg su zbog visine u kvartu i kasnije u školi svi zvali Lima, bio iznimno vezan - bila je domaćica, a njegov otac Stjepan pomorski kapetan. Rajka je od malih nogu zanimala samo glazba, a jednom je ispričao da je prvi instrument, usnu harmoniku, svirao kada je imao samo godinu dana.
- Od najranije mladosti moj način komuniciranja bio je zvuk - rekao je u jednom intervjuu glazbenik koji je violinu svirao od svoje četvrte godine. Svoju prvu pjesmu, “Smij se”, napisao je kada je imao 13 godina. Prvi bend osnovao je ni godinu dana kasnije, a prvu gažu, s nepunih četrnaest godina, imao je u Intim baru u kojem se izvodio striptiz, u Sesvetama. Poput većine glazbenika, promijenio je mnogo bendova: svirao je kao mladić u orkestru Marijana Škrgatića, Zlatnim akordima, grupi Klan... U Nove fosile ušao je 1976. godine, kao 22-godišnjak, i za taj je bend napisao neke od najljepših pjesama poput “Sanjaj me”, “Milena”, “Saša”, “Šuti moj dječače plavi”... Gdje je pošlo po zlu?
- Dogodilo mu se to da je doživio niz emotivnih udaraca u samo par godina. Prvo je 1985. umro Slobodan Momčilović Moka, pet godina kasnije preminuo je njegov veliki prijatelj i suradnik Momčilo Popadić Pop, pa je Đurđica Barlović otišla 1992., a potom je umrla i Rajkova majka. Sve mu se to nanizalo, a ja mislim da je Rajka, nakon svih tih gubitaka, izuzetno pogodila smrt njegove majke 1993. godine. Nikako se nije mogao pomiriti s tim da nje više nema, da više nikada neće moći čuti njen glas... Naravno, svi smo mi vezani uz naše roditelje, većina nas teško prihvaća rastanak od njih, no Rajko je kao osoba uvijek bio poseban. On je jedna unikatna, tankoćutna duša, pa je, kao takav, iznimno emotivno krhak. Naposljetku, ta krhkost ga je, smatram, i slomila. Pretvorila se u bolest. Ja Rajka ne doživljavam kao nasilnika koji je udarao ženu. Ja mislim da je on bolestan čovjek. Jako bolestan. Mislim da to više nije stvar njegove ovisnosti. Ovisnost nekako - jako teško, ali ipak nekako - možeš dovesti u red. No, dušu je puno teže izliječiti - kaže nam Rajkov prijatelj koji je, nažalost, s Dujmićem imao prilike biti i u njegovim “lošim” fazama.
- To je bio horor. On je znao nepovezano pričati. Rasplakati se u pola rečenice. Nestajati po zahodima. Kad si s njim razgovarao u takvom stanju, imao si osjećaj kao da se nalaziš u filmu ‘Let iznad kukavičjeg gnijezda’. Čovjek ispred tebe vrišti, plače... Nema koncentraciju. Nije to od jučer, nikako nije. Zbog čega ga njegovi najbliži nisu poslali na liječenje? Pa bio je on više puta na liječenju, nedavno sedam mjeseci u bolnici na Rabu. Vratio se, neko je vrijeme bilo dobro, a onda, evo, ovo - govori Dujmićev prijatelj.
O teškim situacijama koje je proživjela sa svojim suprugom prije četiri godine, kada je Dujmić prvi put završio u zatvoru na 30 dana, javnosti se otvorila i njegova supruga Snježana, koju je tada u pijanom stanju zgrabio za vrat i pokušao izbaciti iz stana. Tada je zadobila ozljede iznad lijevog oka i podljev na nadlaktici, a uzvratila mu je ugrizom po šaci.
- Mučno mi je govoriti što se toga dana dogodilo jer ljudi to neće moći razumjeti, baš kao što i ja ne mogu shvatiti tuđu svađu. Nažalost, slične se situacije događaju u drugim brakovima, pa tako, recimo, i ja imam jednu smirenu prijateljicu koju ne mogu zamisliti kako u afektu razbija tanjure, a priznala mi je da je u svom braku upravo u toj fazi. Između Rajka i mene 7. rujna 2015. svađe nije niti bilo, zvijezde su se jednostavno tako poklopile. Da smo se izvikali, možda se ne bi dogodilo ono što je uslijedilo, doista više nemam pojma. U panici sam povikala susjedima da zovu policiju, a sve kako bih izbjegla daljnji sukob. Vjerojatno bih tako reagirala da se ponovno nađem u istoj situaciji - ispričala je Snježana Dujmić u rujnu 2015. za Jutarnji list.
S obzirom na pjevačevu obranu šutnjom te da nije bilo očevidaca obračuna, sud tada nije mogao utvrditi stvarni tijek događaja, tko je koga prvi napao. Rajko je u ovom slučaju oslobođen nakon tri godine suđenja jer je supruga koristila blagodat nesvjedočenja. I u ovom novom slučaju obiteljskog nasilja Dujmićevoj će supruzi, ako do suđenja dođe, opet biti ponuđena ta opcija - da ne svjedoči protiv partnera.
Podsjetimo, Dujmićeva je supruga nakon prvog fizičkog napada također rekla kako je njezina muža jako pogodio razlaz s Novim fosilima jer bend se od glazbenika koji je za njih napisao najviše pjesama 2014. godine oprostio medijskim priopćenjem:
“Zbog teške Dujmićeve bolesti odlučili smo trenutačno prestati s radom grupe. Naime, poznato je da Rajko već tridesetak godina vodi bitku s ovisnošću, zbog koje smo se razišli 1991. nakon što je odbio odlazak na liječenje”, složili su se Sanja Doležal, Marinko Colnago i Vladimir Kočiš Zec u priopćenju. Dodali su da su zbog ugleda i digniteta grupe te predivnih pjesama čiji je Dujmić autor godinama čuvali ugled grupe. No, rekli su, shvatili su da dalje ne ide kad Dujmić uoči tada zakazanih koncerata nije pristao potpisati ugovor kojim se obvezuje da će dogovorene nastupe odraditi ponašajući se “primjereno i dolično, u trijeznom i od droge čistom stanju”. Nakon što se on na to nije htio ili mogao obvezati, Sanja, Marinko i Zec definitivno se razilaze s Rajkom, a puca i dugogodišnje prijateljstvo.
Rajko Dujmić, Vladimir Kočić Zec, Nenad Saric Brada, Sanja Doležal, Marinko Colnago.
Prisilna hospitalizacija
- Nažalost, Rajkovo je stanje takvo da nakon prisilne hospitalizacije u bolnici Vrapče ne može ispuniti dogovorene obveze. Žao nam je zbog toga. I dalje ćemo ga podupirati u nastojanjima da se oporavi i ozdravi - rekli su tada članovi zagrebačkog benda.
Dujmić im je odgovorio, također putem novina. “Znam da nisam svetac, znam da sam im znao zagorčavati život. No, sve te koncerte, otkako su otišli Đurđica Barlović, Slobodan Momčilović Moka i Nenad Šarić, trebalo je izdržati. U bendu mi govore da sam bolestan, da nisam normalan. A zašto onda pjevaju moje pjesme?” pitao se Dujmić, na kojeg, pričali su članovi Novih fosila, više naprosto nisu mogli računati. Zbog njegova su ponašanja, govorili su, često trebali plaćati bonuse organizatorima koncerta. Rajko na dogovoreni koncert ne bi došao, na drugom je falšao za klavijaturama...
Dobri zagrebački dečko
Nakon razlaza s Novim fosilima Dujmić je nastavio raditi na svojoj glazbi. Sa suprugom Snježanom, s kojom bi ove godine trebao proslaviti 29. godišnjicu braka, mnogo je vremena provodio u njihovoj kući u Gorskom kotaru, gdje je, pričao je, uživao u svježem zraku i netaknutoj prirodi. Snježana i Rajko upoznali su se 1982. godine na Jadranu, u doba kada je on bio na vrhuncu slave s Novim fosilima, a ona je kao maturantica došla nakon jednog koncerta tražiti autogram za svoju mamu. Ubrzo su postali svjesni da su jedno u drugome pronašli životnu ljubav. Iza Rajka je tada već bila završena priča s profesoricom gitare Vesnom Srećković, njegovom mladenačkom ljubavi koja mu je prije trideset i šest godina rodila sina Tina, a koja se naposljetku, nakon prestanka ljubavne priče s Rajkom, zaljubila u njegova dobrog prijatelja, pokojnog glazbenika Matu Došena, s kojim se preselila u Španjolsku...
- Sve je to život koji je, poput svakog života, praćen lijepim i ružnim stvarima. No, Rajko, kao iskonski umjetnik, nije znao kako se nositi s brojnim ružnijim stvarima u svojem životu. Izlaz je pronalazio u bijegu, u opijatima, a oni su njegovu mirnu, veselu prirodu pretvorili u zvijer. Mi svi koji ga volimo, molimo za njega, navijamo za njega. Svi želimo da se jednog dana vrati pun kreativne snage, da to opet bude onaj naš Lima, dobri zagrebački dečko koji ima bogomdan talent da život pretoči u najljepše note. To je Rajko kojeg pamtimo, to je Rajko kojeg volimo - kažu prijatelji Rajka Dujmića.
Mladen Grdović i Rajko Dujmić