.jpg)
Andrej Kalač (23) jedan je u moru ljudi koji su trbuhom za kruhom otišli iz Hrvatske. Ovaj mladić je iz Rijeke, nekada je bio profesionalni rukometaš, ali u sveukupnoj neimaštini i slaboj perspektivi, Andrej je odlučio ostaviti život na Kvarneru i preseliti u Dublin. Kaže da mu je to bio najbolji potez u životu, iako u Dublinu nije sve idealno...
- Da se ovdje, u Rijeci, može dobro živjeti od posla i kad bi posla izvan sezone bilo, mislim da mladi ne bi odlazili iz države. Ja definitivno ne bih. Obožavam Rijeku, ovdje su mi prijatelji, tu sam odrastao, profesionalno igrao rukomet, ma sve moje mi je tu, a Dublin je tako siv, čak ni ne pada kiša, nego stalno nekako sipi i uvijek moraš nositi kišobran sa sobom... – priča 23-godišnji Andrej Kalač za Novi list.
Zanimljivo, Andrej se vratio u Rijeku gdje će ostati sve do kraja sezone. Gazda iz tvrtke u Dublinu mu je rekao da ga posao čeka sve do 10. rujna, a Kalač se usput zaposlio kao konobar u rodnom gradu.
- Ovo nije sezonski posao, plaća mi je šest tisuća kuna plus manča, imam slobodan dan, ali ipak ću se vratiti u Dublin, tamo mi je plaća 1.700 eura mjesečno, a sviđa mi se to što je dobivam tjedno.
Nezadovoljan životom i perspektivom u rodnom gradu, Andrej je prošlog ljeta odlučio otići na drugi kraj Europe. Kaže da je vidio jedan oglas preko kojeg je tvrtka iz Dublina tražila radnike za rad u skladištu i javio se na njega. Posao je dobio vrlo skoro, ali također od njega je brzo i odustao.
- U tom skladištu baš i nije bilo puno posla pa mi je zarada bila premala. Odlučio sam otići... U tom skladištu sam upoznao prijatelja koji je iz Koprivnice i obojica smo isprintala tridesetak životopisa. Ostavljao sam ih posvuda, po hotelima, kafićima, tvornicama, lijepio na trgovine... Već sljedećeg dana dobio sam tri ponude za posao.
Kaže da su mu posao čak nudili i iz jedne marketinške agencije, ali problem je bio da se plaćalo po učinku, a to Andreju nije odgovaralo. Na kraju se zaposlio u jednom restoranu gdje je radio kao roštilj-majstor.
- Dotad sam znao skuhati hrenovke, frigati jaja i eventualno za sebe ispeći šniclu, veze s kuhinjom nisam imao. Sve sam to iskreno rekao šefu, i on je rekao: 'Naučit ćeš'. Tjedan dana sam učio uz mentora i naučio, a već za tri mjeseca sam dobio prvu povišicu. Irci ljudima koji žele raditi sami nude napredak u karijeri i povišicu, to je kod nas gotovo nepojmljivo – kaže Andrej. Pripovijeda da u restoranu u kojemu radi u Dublinu radi njih četvero iz Hrvatske i nitko se nema namjeru vraćati u Hrvatsku.
Cijelu priču o Andreju Kalaču pročitajte na portalu Novog lista.