Je li britanski lingvist dr. Gerard Cheshire sa Sveučilišta Bristol naposljetku dešifrirao “Voynichev rukopis”, najzagonetniji zapis na svijetu?
Otkako je Cheshire nedavno u uglednom časopisu Romance Studies objavio svoj rad prema kojoj je Voynichev rukopis zapis sastavljen za aragonsku kraljicu Mariju od Kastilje (1401. - 1458.), vodi se žestoka akademska rasprava o valjanosti te teorije.
Simboli
Tajanstveni rukopis nosi ime po poljskom trgovcu, kolekcionaru i pustolovu Wilfridu Michaelu Voynichu (1865. - 1930.) koji ga je 1912. godine otkupio od isusovaca u Villi Mondragone u Italiji. Voynich je tijekom svojega života pokušao dekodirati tajanstveni rukopis za koji je vjerovao da je nastao na sjeveru Italije za vrijeme renesanse, ali bezuspješno. Dešifriranje zagonetnog manuskripta nije uspjelo ni vodećem svjetskim kriptografima, uključujući genijalnog Alana Turinga i stručnjake iz FBI-ja.
Stoga je Voynichev rukopis postao neka vrsta svetog grala kriptografije, a od 1969. godine nalazi se na Sveučilištu Yale u knjižnici Beinecke, rijetkih knjiga i rukopisa. Zapis se sastoji od 240 stranica, a nagađa se da ih je bilo minimalno 270. Iako na prvi pogled Voynichev rukopis izgleda sasvim čitljiv, tek nekoliko njegovih znakova podsjeća na one nama poznate, uključujući i simbole koji izgledaju kao brojevi. S obzirom na to da kriptografi i mnogi stručnjaci nisu bili u stanju pročitati tekst, podijelili su ga na šest različitih dijelova.
Teorija
Rukopis se prvi put spominje u 17. stoljeću. Kad je 2009. godine podvrgnut datiranju pomoću ugljika-14, otkriveno je da je nastao između 1404. i 1438. godine.
O sadržaju manuskripta izneseno je mnoštvo teorija, neki kažu da opisuje alkemijske pokuse Rogera Bacona, jednog od najpoznatijih alkemičara 13. stoljeća, a po drugima je to rasprava o eliksiru mladosti. Ima i onih koji smatraju da je Voynichev rukopis obična srednjovjekovna prevara.
No, Gerard Cheshire ima svoju teoriju prema kojoj su autorice rukopisa dominikanke koje su za kraljicu Mariju od Kastilje napisale “sažeti pregled informacija o liječenju travama, terapeutskim kupeljima i astrološkim znakovima” na protoromanskom (vulgarni latinski) jeziku, preteči talijanskog, portugalskog, francuskog i ostalih romanskih jezika.
Cheshire tvrdi da je rukopis dešifrirao za svega dva tjedna “kombinacijom lateralnog mišljenja i genijalnosti”. Iako objavljen u etabliranom časopisu, njegov je rad naišao na niz kritika.
Sveučilište Bristol poslalo je priopćenje da rad predstavlja Cheshireov osobni stav te ga je uklonilo sa svojih mrežnih stranica.
