KRAJ SUNCA

EVO KAKO I KAD ĆE NAŠE SUNCE UMRIJETI Znanstvenici otkrili kako će eksplodirati naša najveća zvijezda i - Zemlji se ne piše dobro!

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 08.05.2018. u 17:00

The Calabash Nebula in an image released by NASA on February 3, 2017. The Calabash Nebula is an example of the death of a low-mass star. This image taken by the NASA/ESA Hubble Space Telescope shows the star transforming from a red giant to a planetary nebula, as it blows gas and dust out into the surrounding space. NASA/ESA/Handout via REUTERS ATTENTION EDITORS - THIS IMAGE WAS PROVIDED BY A THIRD PARTY - RC1BA1474580
NASA/ESA / REUTERS

Planetarna maglica Calabash snimljena u veljači 2017.

Znanstvenici vjeruju da su konačno otkrili što će se zapravo dogoditi kad Sunce umre, a taj scenarij za Zemlju ne izgleda nimalo dobro.

Stručnjaci se već dugo slažu oko toga da će naša najvažnija i najveća zvijezda umrijeti za oko 10 milijardi godina, no ranije nitko nije bio siguran kako bi se to moglo dogoditi. Sad međunarodni tim astronoma s Albertom Zijlstrom, profesorom sa Sveučilišta Manchester, vjeruje da su riješili i taj misterij i sve će završiti u planetarnoj maglici, piše Sky News.

Kad Sunce potroši sav vodik, pretvorit će se u crvenog diva i narasti 250 puta više od trenutne veličine što će nesumnjivo uništiti Zemlju, iako će nam planet već dulje vrijeme biti nenastanjen. Znanstvenici kažu da će na kraju ovog evolucijskog ciklusa ostati svjetleći prsten međuzvjezdane prašine i plinova.

Planetarne maglice čine 90% svih smrti zvijezda dok se od crvenih divova pretvaraju u bijele patuljke, no ranije nije bilo jasno je li naše Sunce dovoljno veliko da stvori maglicu. Do novih saznanja došli su koristeći nove modele obrade podataka.

Njihovo je istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Nature Astronomy. ‘Kad umre, zvijezda u svemir izbaci značajnu masu plina i prašine, poznatih kao plinoviti omotači. Oni mogu imati i polovicu mase same zvijezde. Tako se otkriva i jezgra zvijezde koja zapravo ostaje bez ‘goriva’ da bi na koncu umrla. Tek tad izbačeni omotač zahvaljujući jezgri zasja na sljedećih desetak tisuća godina. Za astronome je to kratak period. No, zbog toga su planetarne maglice vidljive. Neke su toliko sjajne da ih se može vidjeti s udaljenosti koje se mjere u desecima milijuna svjetlosnih godina’, rekao je Zijslra.

Izdvajamo