Prije 50 godina u Americi je objavljena jedna od najpoznatijih antropoloških knjiga “Yanomami: The Fierce People” američkog znanstvenika Napoleona Chagnona. Knjiga se bavi izoliranim indijanskim narodom Yanomami (Yanomamo), dosad je doživjela pet izdanja te je prodana u više od milijun primjeraka, što je čini jednom od najprodavanijih knjiga iz antropologije.
No, knjiga je izazvala brojne rasprave, a njezin je autor Napoleon Chagnon (80), profesor na Sveučilištu Missouri, bio meta kritika i optužbi za neetičnost u istraživanjima i poticanje nasilja među Yanomamijima.
Još je gora bila optužba da je zajedno s genetičarem Jamesom Neelom kriv za epidemiju ospica koja je te 1968. godine pokosila nekoliko stotina pripadnika toga naroda. Iako je oslobođen optužbi, Napoleona Chagnona i danas nazivaju “najkontroverznijim američkim antropologom”.
Tko su Yanomami?
Oko 35.000 pripadnika Yanomamija danas živi u oko 200-250 sela amazonske prašume na granici između Brazila i Venezuele. Žive kao lovci-sakupljači, a njihova se sela sastoje od kružnih koliba, tzv. shabano, raspoređenih oko središnjeg prostora.
To indijansko pleme u zapadnjačkoj se literaturi prvi put spominje 1750. godine u izvještaju jedne španjolske ekspedicije. No, tek 1950-ih Yanomami počinju učestalije komunicirati s došljacima sa Zapada, uglavnom misionarima, posebice iz reda salezijanaca Don Bosca.
Napoleon Chagnon prvi je put sreo Yanomamije u studenome 1964. godine kada je u amazonskoj prašumi radio doktorat o tom izoliranom indijanskom narodu. “Nikad nisam vidio toliko zelenih noseva. Bila je to posljedica praha halucinogene droge ebene”, ispričao je poslije Chagnon o svom prvom susretu s tajanstvenim narodom koji je istraživao više od 40 godina. Tijekom inicijalnog istraživanja Chagnon je proveo 17 mjeseci s Yanomamima.
Chagnonove ideje
Napoleon Chagnon se 1967. godine pridružio velikoj ekspediciji Jamesa V. Neela (1915. - 2000.) sa Sveučilišta Michigan, jednog od utemeljitelja medicinske genetike koji je slavu stekao genetičkim istraživanjima preživjelih nakon nuklearnog napada na Hiroshimu i Nagasaki. Neela su, također, zanimali Yanomami kao narod koji nije bio izložen radioaktivnom zračenju.
Tijekom te ekspedicije Chagnon i Neel su spoznali da Yanomami nemaju nikakav imunitet za ospice, poput indijanskih plemena iz doba kad su konkvistadori osvajali Južnu Ameriku. Chagnon je zatim s pokojnim Timothyjem Ashom, antropologom i filmskim snimateljem, o Yanomamima snimio više od 20 filmova.
Ti su ih filmovi lansirali kao atrakciju amazonske prašume: osim njihove svakodnevice, koju upotpunjuju bizarni rituali korištenja halucinogenih droga, snimke su često prikazivale i ratničke borbe među pripadnicima plemena. Te su borbe ponekad završavale u krvi i o Yanomamima je stvorena predodžba kao o ekstremno ratobornom plemenu. “Yanomami žive u stanju kroničnog ratovanja”, ustvrdio je Chagnon koji je o tom indijanskom narodu lansirao dvije teze.
Prvo, tvrdio je kako Yanomami cijene nasilje. Drugo, zaključio je kako je to nasilje rezultat mužjačkog nadmetanja za ženke. Chagnon je tvrdio kako je onaj pripadnik plemena koji je ubio više ljudi imao više žena i potomaka, što mu je priskrbilo darvinističku prednost u odnosu na muškarca koji nije bio tako ratoboran. Obje su ideje izazvale mnogo rasprava i kritika među kulturnim antropolozima.
“Darkness in El Dorado”
Američki istraživački novinar Patrick Tierney objavio je 2000. godine knjigu “Darkness in El Dorado: How Scientists and Journalists Devastated the Amazon” u kojoj je na 400 strana iznio teške optužbe protiv Napoleona Chagnona i Jamesa V. Neela.
Tierney je optužio Chagnona da je sudjelovao u Neelovim biološkim eksperimentima, potičući rituale i nasilje među pripadnicima plemena kako bi imao dobar materijal za filmove o Yanomamima. Nadalje, optužio je Chagnona da je tijekom svojih istraživanja grubo kršio ljudska prava Yanomamija jer je nasilje, na koje ih je navodno poticao, često završavalo krvavim plemenskim obračunima.
No, najgore se, prema Tierneyju, dogodilo 1968. godine kada je Chagnon navodno asistirao Jamesu Neelu u eksperimentu s neprikladnim i visokorizičnim cjepivom protiv ospica s ciljem da se provjeri kako male i izolirane populacije reagiraju u kontaktu s bolestima koje im se donesu izvana. Tierney je zaključio da je tijekom epidemije ospica umrlo više stotina Yanomamija. Izbio je golem skandal.
Što je pokazala istraga?
Američko antropološko udruženje (AAA) utemeljilo je 2001. godine posebno povjerenstvo kako bi se ispitalo što se događalo u amazonskoj prašumi kada su Chagnon i Neel boravili među Yanomamima. Nakon godinu i pol istrage povjerenstvo je kao neutemeljene odbacilo tvrdnje da su Neel i Chagnon krivi za epidemiju ospica.
Međutim, povjerenstvo je zaključilo da je Chagnon predstavio Yanomamije na štetan način te da je napravio propuste kod pribavljanja potrebnih dozvola za istraživanje indijanskog plemena. No, u ljeto 2005. godine Američko antropološko udruženje je poništilo taj zaključak i rehabilitiralo Chagnona.
Nakon desetljeća borbe za povratak reputacije Napoleon Chagnon je 2012. godine naposljetku postao i član Američke nacionalne akademije znanosti. “Napoleon Chagnon je pravo blago živućeg svijeta. Vjerojatno najveći antropolog današnjice...
No, počinio je neoprostiv grijeh, kardinalnu herezu u očima nekih iz društvenih znanosti: ozbiljno je shvatio Darwina”, izjavio je jednom prilikom Richard Dawkins koji Chagnona opisuje kao hrabrog čovjeka koji je mnogo puta riskirao život tijekom svojih istraživanja u Amazoni.
Prava istina o ospicama
Prije pet godina Napoleon Chagnon objavio je memoare “Noble Savages”: “My Life Among Two Dangerous Tribes - the Yanomamo and the Anthropologists” u kojima je opisao tragičnu epidemiju ospica među Yanomamima 1968. godine.
“Ospice su stigle do Yanomamija u Brazilu preko male kćeri nekog misonara koja se zarazila u gradu Manausu. Kako je razdoblje inkubacije dva tjedna, djevojčica se iz Manausa vratila zdrava, a zatim razboljela. O tome postoji dokumentacija i svi ozbiljni istražitelji to su uzeli u obzir”, ustvrdio je Chagnon. “Kako je tijekom ekspedicije 1967. godine Neel spoznao da Yanomami nemaju antitijela za ospice, nakon povratka na Sveučilište Michigan nagovorio je farmaceutsku kompaniju da mu gratis da 2000 doza cjepiva te drugu kompaniju da donira gama-globulin koji ublažava neugodne popratne pojave cijepljenja.
Vratili smo se 1968. godine isključivo iz humanitarnih razloga. Edmonton B jedno je od najsigurnijih cjepiva ikad napravljenih i optužbe protiv nas potpuno su neutemeljene i stoga odbačene”, napisao je Napoleon Chagnon u svojim memoarima.
U ljeto ove godine među Yanomamima je ponovno buknula epidemija ospica za koju se smatra da je krenula od brojnih rudara koji u amazonskoj prašumi tragaju za zlatom. Zaraženo je više od 500 pripadnika toga plemena pa su i brazilske i venezuelanske vlasti uputile medicinske timove u njihova sela. Nažalost, nekoliko desetaka Yanomamija preminulo je od posljedica najnovije epidemije ospica.