Znanstvenici su otkrili kako postoji izravna veza između dugovječnosti i nasljedne hiperaktivne verzije enzima koji blokira starenje stanica.
Tim s Medicinskog koledža Albert Einstein u Sjedinjenim Državama ističe da takav oblik mutiranog gena imaju stogodišnjaci iz židovske zajednice Aškenazija.
Istraživanje na 86 vrlo starih ljudi pokazalo je da i oni i njihova djeca imaju visoke razine telomeraza koje štite DNK, a znanstvenici vjeruju kako bi se uskoro mogao proizvesti lijek koji će simulirati enzim.
Prema izvješću predstavljenom u časopisu Proceedings of National Academy of Sciences stručnjaci su proučavali zajednicu Aškenazija jer su oni blisko povezani pa je jednostavnije otkriti bolesti koje uzrokuju genske razlike. Uzeli su uzorke krvi 86 zdravih ljudi prosječne starosti oko 97 godina, 175 njihovih potomaka i kao kontrolnu skupinu 93 ljudi čiji su roditelji živjeli prosječno dugo.
Istražili su njihove telomere – kratke specijalizirane dijelove DNK koji se nalaze na krajevima kromosoma, a povezuju se s trajanjem života. Oni se obično uspoređuju s plastičnim završecima vezica na cipelama koje ih štite od raspadanja.
Sa svakom diobom stanice telomeri se skraćuju, a s njima i životni vijek stanice. Telomeraza, međutim, ima sposobnost obnove telomera.
Važnost telomera već je godinama poznata u znanosti, a prošli mjesec za radove na istraživanju njihove strukture i uloge u zaštiti kromosoma dodijeljena je i Nobelova nagrada za medicinu.
Yousin Suh, profesor medicine i genetike na koledžu, izjavio je kako rezultati govore da duljina telomera u kombinaciji s nekim varijantama gena telomeraze omogućuje ljudima da duže i zdravije žive. – Pokušat ćemo shvatiti mehanizam kojim te genske varijacije telomeraza održavaju dužinu telomera kod stogodišnjaka. Možda ćemo moći napraviti lijekove koji će oponašati telomeraze kojima su oni blagoslovljeni – rekao je Suh.