Privlačnost droga poput heroina i kokaina lako je objasniti jer te droge izravno utječu na dio mozga zadužen za osjećaj ugode. No privlačnost psihoaktivnih droga poput LSD-a i psilocibina (koji se može naći u tzv.'čarobnim gljivama') nije tako lako rastumačiti. Naime, nema jasnog razloga zašto je ljudima privlačno iskusiti promijenjeno stanje svijesti – što je najčešća posljedica uzimanja tih droga.
Pa opet, ljudi plaćaju prilične sume novca da bi to iskusili te čak riskiraju probleme sa zakonom i boravak u zatvoru. Zbog čega je to tako?
Odgovor na to pitanje možda leži u tome što je to na neki način prečac do religijskih i transcendentalnih iskustava koja su igrala važnu ulogu u evoluciji čovjeka, smatra profesor James Carney sa Sveučilišta Lancaster, a prenosi portal Science Alert.
Već neko vrijeme, antropolozi raspravljaju o tome jesu li religiozni ljudi skloniji međusobnoj suradnji od nereligioznih. Za male grupe ljudi, utjecaj religije je zanemariv ili čak negativan.
Međutim, kad su u pitanje veće grupe ljudi, čini se da religija igra vrlo značajnu ulogu u stvaranju veza među potpunim strancima.
Štoviše, neki znanstvenici sugeriraju da je osnivanje prvih gradova-država na Bliskom istoku prije kojih 12.000 godina postalo moguće upravo zahvaljujući vjerovanju u bogove, koji navodno nadgledaju sve ljudske aktivnosti i vode njihove poslove.
No zašto su religiozni ljudi skloniji suradnji? S jedne strane, vjerovanje u sveprisutnog nadglednika čini ljude manje sklonijima kršenju pravila radi postizanja osobne koristi. Taj je efekt prilično moćan. Jedno istraživanje je pokazalo je da čak i sama slika para očiju koje gledaju, ima takav učinak da ljudi u provedenom istraživanju, tri puta češće plate ponuđeno piće od onih koje oči nisu gledale.
S druge strane, religija ljude povezuje s nekom realnošću puno većom od njih samih: s grupom ljudi kojoj pripadaju, s idejom zagrobnog života ili idejom svemira kao jedinstvene cjeline.
To je važno jer na taj način ljudi pristaju surađivati čak i onda ta suradnja za njih nema neke neposredne pozitivne učinke. Ako vjerujemo da smo jedno s članovima našeg plemena, crkve ili svemira, lakše je prihvatiti da drugi preuzimaju zasluge za moj rad.
Vjerojatno ovaj drugi aspekt religijske suradnje objašnjava i privlačnost psihoaktivnih druga. Naime, simulirajući efekte religijske transcedentnosti, droge imitiraju ono stanje koje je kroz povijest igralo evolucijski vrijednu ulogu omogućavanja suradnje što je, između ostalog, rezultiralo i većim preživljavanjem potomaka.
Ovo ne znači da su ljudi evoluirali zato da bi uzimali psihoaktivne droge, već da njihovo uzimanje predstavlja trik kako bi se do tog transcedentnog stanja došlo na brži način.
Ako je ova teorija doista točna, koje su implikacije? Jedna bi mogla biti da uzimanje psihoaktivnih droga u osnovi nije različito od ritmičnog ponavljanja pjesama, posta, molitve i meditacije, odnosno onih aktivnosti koje obično vode k izmijenjenom stanju svijesti.
'Puristi bi se mogli usprotiviti uzimanju droge jer tom činu nedostaje duhovne discipline karakteristične za takav postupak. To jest točno, no kao kontraargument može se reći da i postupku kupovine automobila nedostaje praktične discipline proizvodnje motora s unutarnjim izgaranjem.
Osim toga, mnoge religije u svojim obredima koriste psihoaktivne supstance', kaže profesor Craney.
Druga implikacija je ta da psihoaktivne droge mogu imati pozitivnu ulogu popravljanju općeg mentalnog stanja. Istraživanja pokazuju da psihodelici imaju pozitivan učinak na ljude koji pate od depresije, a onima u terminalnoj fazi svoje bolesti pomažu da se suoče s neminovnim.
Iako nema garancije da će svi osjetiti pozitivne učinke, značajnom dijelu populacije koji pate od specifičnih stanja psihoaktivne supstance donose značajno olakšanje.
'Zabrana svih psihoaktivnih supstanci najvjerojatnije je kontraproduktivna. Baš kao što zabrana seksualnih aktivnosti ne zaustavlja seksualnu želju, stavljanje psihoaktivnih supstanci izvan zakona ne čini ništa da bi se zaustavila potreba za transcedentnim iskustvima. Bolji bi umjesto toga bio razuman zakonski okvir koji bi određenim skuopinama ljudi omogućavao korištenje psihoaktiva istovremeno minimalizirajući eventualnu štetu. Niti jedan zakonski sistem nije uspio promijeniti ljudsku prirodu, pa nema razloga misliti da će u slučaju zabrane psihoaktivnih droga bilo drugačije' zaključuje profesor Carney.