MIŠAK ZA JUTARNJI

Mišak: A što je sa znanstvenicima koji su na mojoj strani? Koji su od njih pravi, a koji krivi?

    AUTOR:
    • Sandra Bolanča

  • OBJAVLJENO:
  • 25.05.2010. u 19:13

Neja Markičević/CROPIX

Autor emisije 'Na rubu znanosti' odgovara kritičarima koji traže da se njegov projekt makne iz znanstvenog programa, tvrdeći da ‘truje ljude pseudoznanošću’

Pet stvari mogu reći u vezi s peticijom - kaže nam Krešimir Mišak, urednik i voditelj emisije “Na rubu znanosti” , nakon što je neke znanstvenike naljutila činjenica da je HRT, u redovnom izvješću upućenom Saboru, spomenutu emisiju svrstao u znanstveno-obrazovni program te su potpisali peticiju kojom navode da je riječ o pseudoznanstvenoj emisiji u kojoj, među ostalim, “gostuje David Icke, ‘spržen’ lik pun šašavih teorija”.

- Prvo, ona je ‘sindrom stada’, većina ljudi ju je potpisala po inerciji iako nema poseban stav o temi. Puno je dezinformacija, primjerice da se emisija bavi tarotom, što je laž, da govori o astrologiji, a od 250 epizoda samo se jedna bavila pregledom te discipline u povijesti. Drugo, iako sam tijekom osam godina obradio stotine tema, emisiju paušalno etiketiraju šarlatanskom, da se bavi šamanizmom i parapsihologijom, pri čemu, namjerno ili slučajno, zanemaruju da su o tim pojavama u emisiji govorili mnogi svjetski znanstvenici. A svijet je ipak malo veće mjesto! Treće, ako postoje sporne teze, onda treba dati prostora i za konkretnu argumentaciju.

Tada bi se vidjelo kako oko mnogih tema ne postoji znanstveni konsenzus! Četvrto, ‘viču’ da u emisiji nema znanstvenika. Kada im serviram argumente da je gostovalo više od 50 doktora znanosti, onda kažu ‘to nije garancija’. U ovoj je raspravi najglasnija struja prirodnih znanosti, a osim njih postoje i druge znanosti koje su zastupljene u emisiji. Peto, bilo bi zgodno sakupiti znanstvenike koji bi potpisali peticiju u prilog emisije, uzeti te dvije liste i dati im neka se među sobom dogovore koji su ‘pravi’, a koji ‘krivi’ znanstvenici - kaže Mišak i nastavlja: -

Znansteni protokoli

Ako se akademika i znanstvenika Vladimira Paara, koji je objavio najveći broj radova u inozemstvu, može proglasiti “opasnošću za hrvatsku znanost”, onda se apsolutno sve teme i teze mogu dovesti u pitanje.

Njegova se emisija bavi graničnim područjima ljudskog znanja, tako je oduvijek bilo i tu, kaže, ne vidi ništa sporno. Riječi i pojmovi su, drži Mišak, najčešći uzrok nesporazuma među ljudima. Tako je i s riječju znanost. Jedni je, tvrdi, doživljavaju kao znanstvenu metodu s pripadajućim protokolima (“znanstvenici koji su kod njega gostovali velik broj tema proveli su po takvim protokolima”). Drugi je, kaže, doživljavaju kao unaprijed zacrtano akademsko područje u kojemu su neke teme već odavno legitimne, a neke još nisu. Treći je, pak, doživljavaju kao alat za skupljanje znanja i istina o svijetu oko nas.

- Znanost je danas u velikoj mjeri određena što privatnim kapitalom, što prirodnom činjenicom da su i znanstvenici samo ljudi sa svojim programima i predrasudama - što dakako utječe na interpretaciju podataka. Po pitanju spoznaje svijeta oko nas znanost je vrlo ograničena. Evo primjera: neki od stotinjak potpisnika peticije vjerojatno imaju svoju djecu koju jako vole. Mogu li oni, međutim, to znanstveno dokazati? Ako se znanstvenim protokolima to ne može dokazati, znači li to onda da ih ne vole i da ta pojava ne postoji? Ako postoji, to potvrđuje da znanost nije dovoljna da sakupimo prava znanja o nama samima i svijetu oko nas. Već na polju parapsihologije postoje domišljati eksperimenti koji su istraživali i ta područja subjektivnih iskustava - obrazlaže Mišak.



Ljudi bi se iznenadili...

Znanost je, nastavlja taj novinar i glazbenik, samo jedna od metoda kojom se stiže do znanja.

- Tko pouzdano može reći da slika svijeta koju vidimo nije krnja i da ne živimo u kavezu ideja i predodžbi? Ljudi bi se iznenadili koliko malo tvrdih podataka stoji iza nekih najvećih teorija današnjice i koliko je u njima obrazaca preslikanih bez preispitivanja. Što reći na teorije o globalnom zatopljenju ili svinjskoj gripi kada ih pojedini ugledni svjetski znanstvenici otvoreno negiraju - iznosi Mišak.

Ako je, kaže, sporno da njegova emisija spada u znanstveno-obrazovni program, a u zabavni, kaže, ipak ne spada, onda predlaže da ga “dok ne iznađu treću nišu, uvrste u sportski program jer ionako navija za sportsko ponašanje”.

S Mišakom smo se zapravo našli na terasi samoborskog hotela jer mu je nedavno izišla nova knjiga knjiga “Sretan vam kraj svijeta - kakvog ste poznavali”, a veći dio razgovora ovako je izgledao:

- Joj, to je tak opširna tema da bi nam trebali sati i sati da to prijeđemo.

- Dobro, a vezano za ...?

- Jooj, nemre se to tak, u sat-dva. Davidu Ickeu je za djelić te teme trebalo devet sati. A znate zakaj? Zato kaj je brzo govorio!

- Dobro, a kako onda tumačite ...?

- Tek o tome bismo mogli cijeli dan ...

Ipak, knjiga je nastala. Punih osam godina nakon što ga je “urednik Domagoj lupnuo nogom u guzicu te je zaplovio svijetom nezamislivih mogućnosti”, Mišak je na šest stotina stranica sakupio razgovore s plejadom znanstvenika koji su pred njim prodefilirali. Knjiga nije običan zbroj intervjua, ona je, kaže, “samostalno djelo na temu transformacije svijesti”.

Plastično rečeno, bavi se rubnim pitanjima i autorima koje će znatiželjnici nazvati “lučonošama u sveopćem mraku”, skeptici “svijetom fantazije koji još treba dokazati”, a dogmatici vjerojatno “novovjekim glupizmom”. Budući da je riječ o zagonetnim temama koje je Mišak godinama iščitavao, pa bi bio grijeh iz prve ruke ga ne upitati vjeruje li u teorije zavjere, tko je srušio “Blizance”, jesmo li izmanipulirani moćnicima koji određuju cijenu nafte i govore da je sunce štetno, postoje li ozonske rupe i je li ih skrivio lak za kosu? U maniri novinara koji se određenim štivom dugo bavi, a nema vremena elaborirati ga, Mišak je zabrinuto provlačio prste kroz kosu i svako malo (simpatično) skakao iz stolca: “Nemre se to tak jednostavno”.

Već u predgovoru navodi da ćemo, propitamo li postojeće paradigme, spoznati da gotovo ništa oko nas nije onakvo kakvim se predstavlja.

- Krenimo od jednostavnih stvari koje su nam ispričali u školi. Ili nam nisu ispričali. Evo, nisu nam rekli da je svatko od nas prilično moćan. Nigdje nisam naišao na dokaze da je svijet nastao darvinističkom teorijom evolucije. Ona se, međutim, još drži na snazi jer ne postoji drugi odgovor unutar filozofskog naturalizma koji tvrdi da se sve na svijetu održava mehanički.



Leptirići u trbuhu

Neki ljudi vjeruju u teoriju evolucije, neki u Isusa, neki u globalno zatopljenje. Neki misle da su UV zrake štetne. Neki da je šamanizam šarlatanstvo i ne zanima ih da li u konvencionalnoj medicini, u kirurgiji koristimo šamanska znanja kao što je derivat otrova kurare koji opušta mišić i bez kojeg bi bilo nemoguće obaviti operaciju srca. Većina ljudi zapravo o većini stvari ne zna ništa. Svi uglavnom ponavljaju što su čuli. Michio Kushi rekao je povijesnu rečenicu ‘većina je u krivu’ - kaže Mišak.

Je li možda, znatiželjni smo, domaćim znanstvenicima zasmetalo to što u emisiju češće poziva strane autore? I u knjizi su, osim magistra fizike i inženjera elektrotehnike Davora Jadrijevića, ostali sugovornici redom strani autori.

- Riječ je o temama kojima se strani znanstvenici izvorno i intenzivno bave, dok većina ljudi s domaće scene prepričava njihov rad. Kod izbora sugovornika ravnam se osjećajem kojim se ravnaju svi umjetnici dok stvaraju - sve je to eksperiment. Ako je meni tema zanimljiva, ako imam ‘leptiriće u trbuhu’, zanimat će i gledatelje - tumači Mišak.

Godinama je u rubno-znanstvenim temama, ali mu, kaže, ne smeta kada uz njegovo ime vežu prefiks “pseudo”, niti ga uzrujavaju “nevjerni Tome” sa svojim ponekad neukusnim komentarima.

- Postoje skeptici. To je u redu. Skeptici su ljudi koji propitkuju, traže dokaze. Pravi skeptik sumnja u sve. Međutim, gori su dogmatici, ljudi rigidnih uvjerenja koji slijepo vjeruju u servirane službene informacije i gorljivo ih brane. Oni će zanemariti i ‘sitnicu’ da fizičari s tri doktorata iznose neke teze, ako se one ne poklapaju s upijenom dogmom. Da bi se razumio život oko nas, čovjek se ne smije prepustiti silnim umjetno stvorenim olujama koje, metodom tihog rata, ne ispaljuju tanad nego situacije.

Tko kaže da ova naša 3D matrica, za koju neki tvrde da je jedina, nije samo mreškanje vala u oceanu - drži Mišak.

Vjeruje li u postojanje bosanskih piramida? Vjeruje li u NLO?- Kada je prije dvije godine u Visoko došao egiptolog iz Kaira, odmah je rekao ‘ovo je piramida’. Međutim, nije pitanje vjerujem li ja ili ne brojnim podacima s kojima se u svom radu susrećem. NLO-i će letjeti vjerovao ja u njih ili ne. Zato mi je najdraži odgovor: ništa ti ja to ne vjerujem, ali oni ipak lete!

'Svom novom djelu želim da jednom završi u antikvarijatu'

Knjiga ‘Sretan vam kraj svijeta - kakvog ste poznavali’ mukotrpno je, kaže njezin autor, nastajala dvije i pol godine, ali je ne želi klasično promovirati. Ne može se, kaže, zamisliti da sjedi za stolom sa stolnjakom i govori u mikrofon o knjizi.

- Sve ima svoj put, tako će i ova knjiga doći do svojih čitatelja. Želim joj da jednog dana osvane na policama antikvarijata - kaže Mišak.

Knjizi je prethodilo osam godina serijala tijekom kojih je, smije se Mišak, otkrivao (novinarsku) toplu vodu. Prve tri godine emisija je, kaže, tek dobivala oblik. U početku je radio tvrđe teme, NLO, Atlantida, potom misticizam, futurizam, geekove, hakere ...

- Kada je prije pet godina kultni australski časopis Nexus imao konferenciju u Amsterdamu, sinulo mi je da odem na konferenciju i snimim ljude. Potom su razni jaki autori počeli dolaziti u Hrvatsku, s njima sam radio intervjue. Onda sam se ohrabrio da ih snimim preko satelita, kao na primjer Edgara Mitchella, šestog čovjeka koji je hodao po Mjesecu. Potom sam probio još jednu barijeru - što je valjda znao svatko na ovom svijetu osim mene - a to je da u studio možeš pozvati gosta s drugog kraja svijeta - smije se Mišak.

Naglašava da knjigom ne želi ni u što nikoga uvjeravati. Ona je, kaže, informativni rezime mnogih knjiga za koje bi nam trebale godine čitanja.

- Ovako sve ‘heretičke’ zamisli obuhvatite u jednom pogledu. To je prvi faktor sinergije - za čitatelja sam izvukao žito iz kukolja.

Drugi je što ne prepričavam tuđe radove. Iznesene teze tumače ljudi koji najbolje na svijetu poznaju to o čemu govore. Iako živimo u racionalnom svijetu koji traži dokaze, ova je knjiga napisana za znatiželjnike poput mene koji vole hodati svijetom puni začudnosti.

Uostalom, mi imamo slobodnu volju i uvijek možemo odbaciti informacije koje nam ne odgovaraju - kaže.

Izdvajamo