SUDAR SVJETOVA

MISTERIJ PLANETE KOJA JE GOTOVO RAZORILA ZEMLJU Tragovi Teje riješili su zagonetku nastanka Mjeseca

NASA

MARYLAND - Nastanak Zemljinog pratioca, Mjeseca, stoljećima je bio obavijen velom misterije. Od samih početaka moderne astronomije znanstvenici su predložili brojne hipoteze: da se velik planet nekako podijelio na Zemlju i Mjesec, da je Mjesec bio lutajući planetoid kojeg je zarobila Zemljina gravitacija, da su Zemlja i Mjesec nastali istovremeno kada se sabio protoplanetarni disk...

No najzanimljivija od svih teorija mogla bi biti i najtočnija, a dodatno ju je potvrdilo novo istraživanje provedeno na Sveučilištu Maryland: teorija da se u Zemlju u davnoj prošlosti zabio planet Teja, veličine Marsa, te da je Mjesec nastao od krhotina te stravične kataklizme.

Usporedba veličine: Teja je bila veličine Marsa (Foto: NASA)

Bilo je to u vrijeme početka oblikovanja Sunčevog sustava. Niti Zemlja niti Teja tada još nisu bili planeti, prema današnjoj definiciji pojma ‘planet’ - jer su dijelili zajedničku orbitu.

Teja se najvjerojatnije nalazila na jednoj od Lagrangeovih točaka u Zemljinoj orbiti - L4 ili L5 - pod kutem od 60° u odnosu na Zemlju, gledano sa Sunca. Iako bi to bila stabilna orbita, gravitacijske peturbacije Venere i Jupitera pogurnule su Teju iz stabilnog položaja, i poslale ju na kurs sudara sa Zemljom.

Udar je bio silan, koliko samo sudar dva planeta može biti. Nevjerojatnom srećom, udar nije bio čeoni - da je bio, umjesto Zemlje i Mjeseca danas bi se između Venere i Jupitera nalazio pojas asteroida umjesto ijednog planeta.

Mjesec je, tvrde znanstvenici, nastao od materijala izbačenog u svemir nakon sudara (Foto: NASA)

Prema najnovijim mjerenjima koncentracije rijetkog izotopa volframa u Zemljinom plaštu i Mjesečevoj površini, sudar Zemlje i Teje najvjerojatnije je izbio plašteve obje planete u svemir, dok su se jezgre spojile, što objašnjava zašto danas Zemlja ima disproporcionalno veliku jezgru u usporedbi s drugim planetima.

Prema teoriji koju su potvrdila najnovija mjerenja, materijal koji je bio izbačen u svemir temeljito se izmiješao do točke gdje više nije bilo moguće razaznati što je pripadalo Teji, a što Zemlji. Dio tog materijala pao je na Zemlju i postao novi plašt, a dio se sabijao milijunima godina dok na kraju nije postao Mjesec kakvog ga danas poznajemo.

Izdvajamo