Bio je rujan 1898. godine, a na Elektrotehničkoj izložbi u Madison Square Gardenu u New Yorku vladalo je veliko uzbuđenje. Nikola Tesla namjeravao je predstaviti svoj novi izum, brod na daljinsko upravljanje. No, dan za koji se Čarobnjak, kako su američki novinari nazivali Teslu, dugo i naporno pripremao osvanuo je kišan i usred ratne neuroze. Američki kongres još je u travnju objavio rat Španjolskoj “zbog nečuvene torture nad prijateljskim kubanskim narodom”. Unatoč tome, čak 15.000 ljudi pohrlilo je na otvaranje izložbe u Madison Square Garden, gdje je Tesla, zahvaljujući 10.000 dolara dotacije bogatoga prijatelja Johna Haysa Hammonda, unajmio izložbeni prostor za tjedan dana. Nikola Tesla toga dana predstavio je 122 centimetara dugi brod robot, automat kontroliran radijem.
“To je prvi primjerak rase robota”, rekao je Tesla za svoj automat s kojim je upravljao bežično. Nitko nije tada shvatio da je to bio prvi obrazac buduće tehnike automatskog upravljanja bežičnim putem na daljinu koja je dovela do razvoja modernih daljinski upravljanih oružja i vozila, automatske industrije i robotike.
Pionirsko djelo
“Bio sam tamo sa svojim ocem, očaran svime, ali i posve nesvjestan da upravo prisustvujem svitanju prostorne navigacije koja će se razviti tek poslije, u nadolazećem stoljeću. Tesla nije rabio Morseove znakove. On je prenosio poruke na bilo kojem od poznatih jezika. Usprkos tome, koristio je vlastite šifrirane impulse pomoću Herzovih valova da bi izravno nadzirao svoje pionirsko djelo. Unosio bi naredbe posjetitelja, a prijemnik na plovilu automatski bi ih dekodirao da bi došlo do izvršenih traženih radnji”, zapisao je kapetan američke mornarice E. J. Quinby u sjećanju koje prenosi Margaret Cheney u knjizi “Tesla: čovjek izvan vremena”, jednoj od najboljih biografija ličkog genija. Teslin interes za automate potjecao je još iz djetinjstva kada je patio od noćnih mora koje je svladao razvijajući snagu volje. “Zatečen činjenicom da su te zastrašujuće vizije često posljedica nekog njemu poznatog vanjskog podražaja, Tesla je zaključio da su sve misli i emocije samo ishod djelovanja vanjskih čimbenika te da je ljudski organizam tek ‘stroj koji sam sebe pogoni, čijim kretnjama vladaju dojmovi primljeni preko oka’”, kaže Bernard Carlson, profesor povijesti znanosti i tehnologije na Sveučilištu Virginia u Charlottesvilleu i autor hvaljene knjige “Tesla: izumitelj električnog doba”.
U doba kada se počeo baviti telemehanikom i daljinskim upravljanjem Nikola Tesla bio je na vrhuncu svoje slave u New Yorku, kamo je kao 28-godišnji izumitelj doplovio 1884. godine na brodu Saturnia sa samo četiri centa u džepu. Odmah nakon dolaska u Ameriku počeo je raditi za Thomasa A. Edisona, 38-godišnjeg izumitelja koji je tada bio na vrhuncu svojeg stvaralaštva. Jedan od pionira elektrotehnike, Edison je bio i glavni pobornik korištenja istosmjerne struje. No, njihova suradnja nije dugo trajala: razočaran što ga je Edison izigrao jer nije dao obećanu nagradu za problem koji je riješio, Tesla ga je napustio nakon šest mjeseci.
Nakon odlaska od Edisona, Tesla je u proljeće 1885. godine utemeljio vlastitu tvrtku, Tesla Electric Light Company, no ona je ubrzo propala. Zatim je prionuo na razvoj svojih patenata izmjenične struje, u čemu mu je pomogao njegov tadašnji poslovni partner Charles Peck. U proljeće 1887. godine utemeljena je tvrtka Tesla Electric Company, a Nikola Tesla konačno je dobio dugo priželjkivani laboratorij na Petoj aveniji.
Radiotehnika
Uz pomoć Pecka, Tesla je 1888. godine svoja prava na patente izmjenične struje prodao George Westinghouseu, industrijalcu iz Pittsburgha. Na temelju toga 1896. godine sagrađena je hidrocentrala na Niagari da bi se zatim Teslin višefazni sustav izmjenične struje proširio diljem svijeta. Charles Peck umro je 1890. godine, baš kad je i Tesla svoju fokusiranost na elekrične motore zamijenio drugim interesima, uljučujući i onaj za radiovalove. “Ideja o konstruiranju automata koji bi potkrijepio moju teoriju davno mi je pala na pamet, ali sam na njoj počeo aktivno raditi tek 1893. godine, kada sam počeo istraživanja u radiotehnici. Tijekom dvije ili tri iduće godine konstruirao sam izvjestan broj automatskih mehanizama, kojima se upravljalo iz daljine, a prikazivao sam ih u svome laboratoriju”, zapisao je Tesla u svojoj autobiografiji “Moji pronalasci”.
Tematski park i muzej u rodnom mjestu u Smiljanu u Lici - Nikola Tesla
Dok je genijalni izumitelj bio u najvećem istraživačkom zanosu, jedne noći u ožujku 1895. godine izbio je požar u Teslinu laboratoriju na Petoj aveniji, u kojem su uništeni svi njegovi nacrti i bilješke, uključujući i one koje su se odnosile na nepoznate zrake koje će uskoro biti nazvane prema Wilhelmu Röntgenu. Ipak, zahvaljujući financijskoj podršci svojih mecena, Edwarda D. Adamsa i George Westinghousea, Nikola Tesla u proljeće 1897. godine bio je spreman za novi početak u ulici Houston. Tamo je počeo gradnju prvog broda na daljinsko upravljanje. Svoj je izum rado pokazivao posjetiteljima, uključujući bogataše poput J. P. Morgana i Williama K. Vanderbilta i Marka Twaina.
Plovilo
“Na podnožjima na stolu u središtu stajao je model propelerom pokretanog plovila, oko metar i dvadeset dugačkog i ponešto nesrazmjerno širokog i dubokog. Gospodin Tesla objasnio je da se radi tek o radnoj verziji... ‘Gledajte sad’, rekao je izumitelj i prišao stolu na drugom kraju prostorije gdje je ležala malena kutijica s prekidačima veličine petnaestak četvornih centimetara te odlučno okrenuo sklopku. Istog se časa maleni mjedeni propeler počeo bjesomučno vrtjeti. ‘Sad skrećem udesno’, rekao je i oštrim pokretom poluge skrenuo kormilom, dok ga je drugi pokret ponovno izravnao. Trećim signalom vijak se zaustavio i pokrenuo u suprotnom smjeru”, izvijestio je novinar New York Heralda.
Patentni zahtjev
U ljeto 1897. godine Nikola Tesla ispunio je patentni zahtjev za svoj brod robot. “Sjećam se kad sam kasnije posjetio jednog visokog državnog činovnika s namjerom da svoj izum ponudim državi, da je taj čovjek, kad sam mu ispričao što sam napravio, prasnuo u smijeh. Tada nitko nije pomišljao da postoji i najmanji izgled za realizaciju takvog uređaja”, zapisao je Tesla u svojim memoarima. Ipak, njegov je izum Američki patentni ured odobrio pod brojem 613.809 u studenome 1898. godine. Bilo je to dva mjeseca nakon uspješne prezentacije izuma na Elektrotehničkoj izložbi kojoj je prisustvovao i glavni ispitivač Patentnog ureda.
“Nijedan moj izum dotada nije izazvao takvu senzaciju”, prisjećao se Tesla u svojoj autobiografiji. Ono što posjetitelji Elektrotehničke izložbe nisu znali jest činjenica da je u patentnoj prijavi bila predviđena i mogućnost za razvoj torpednog broda bez ljudske posade, s motorima na baterijski pogon. Brod robot mogao je ponijeti šest torpeda od četiri metra, postavljena vertikalno u dva reda. U pregovorima s mornaricom oko izrade tih brodova Tesla je izračunao da bi svaki od njih stajao oko 50.000 dolara. Tvrdio je da bi nekoliko brodova robota, koji bi plovili kao podmornice, mogli već za jedan sat uništiti cijelu flotu.
I Twain bi, sinko
Teslin prijatelj Mark Twain, koji je u to doba bio na putu u Austriji, poslao mu je pismo da je njegov patent u Europi primljen s velikim zanimanjem. “Imaš li već austrijski i engleski patent za sav taj rušilački užas koji si izumio? I, ako ih imaš, bi li naveo cijenu, kako bih ja preuzeo koncesiju za njih i prodao ih? Jer upoznao sam i premijere obiju zemalja, a i premijera Njemačke, isto tako i Wilhelma II...”, napisao je u pismu Tesli u studenome 1898. godine Mark Twain. Teslin koncept, međutim, u američkim vojnim krugovima ocijenjen je kao jedan neostvariv san. K tome, izum broda robota izazvao je i sumnjičavost kod znanstvenika i stručnjaka koji su ga optuživali za senzacionalizam. No Tesla je bio duboko uvjeren u svoju koncepciju. Iako je obećao da će svoj model torpednog plovila izložiti na skorašnjoj Pariškoj izložbi i svim kretanjima upravljati iz ureda u New Yorku, brod je u svibnju 1899. godine pokazao članovima Trgovinske komore u Chicagu.
“Tijekom demonstracije ovog izuma pred publikom zahtijevao sam od posjetitelja da postavljaju pitanja, makar i najsloženija, i automat bi znakovima odgovarao na njih. U to doba takvo što se smatralo magijom, no sve je bilo krajnje jednostavno jer sam ja odgovarao preko uređaja”, zapisao je Tesla u “Mojim pronalascima”.
Nikola i Mark: Zašto je Tesla lagao da su mu Twainove knjige spasile život
Jedan od Teslinih prijatelja i poštovatelja bio je američki književnik Mark Twain (1835. - 1910.). U svojim memoarima Tesla tvrdi kako je prva djela Marka Twaina (pravim imenom Samuel Clemens) čitao kao mladić nakon što je 1873. godine završio školovanje u realnoj gimnaziji u Rakovcu kod Karlovca. Tesla je tada obolio od kolere, no pojavile su se i druge tegobe pa je bio na rubu smrti. Njegov oporavak trajao je devet mjeseci.
“Tek što sam završio školovanje u realnoj gimnaziji svladala me opasna bolest ili, bolje rečeno, više njih i moje je zdravstveno stanje postalo tako kritično da su i sami liječnici digli ruke od mene. U tom sam periodu mogao neprekidno čitati, nabavljao sam knjige iz javne biblioteke, koja je bila zapuštena, i bilo mi je povjereno da razvrstavam knjige i radim kataloge”, prisjećao se Tesla. Ustvrdio je da mu je jednog dana pod ruku nekoliko knjiga suvremene književnosti. “Toliko me zanijelo da sam sasvim zaboravio na svoje bezizlazno stanje: bila su to prva djela Marka Twaina kojima vjerojatno dugujem čudesan oporavak koji je zatim uslijedio. Dvadeset pet godina kasnije, kada sam upoznao gospodina Clemensa i kada smo postali prijatelji, ispričao sam mu svoje iskustvo. Sa zaprepaštenjem sam gledao velikog majstora smijeha kako plače”, ispričao je Tesla. Teslini biografi kasnije su se osvrtali na ovu priču te smatraju da je malo vjerojatno da je mladi Nikola u zabitom kutku Austro-Ugarske mogao čitati Twainova djela, pogotovo što on u to doba nije napisao nijednu od svojih poznatih knjiga. No, anegdota je dobro zvučala. Prijateljstvo ove dvojice velikana trajalo je do Twainove smrti 1910. godine. Najbolji spomenik njihova prijateljstva je glasovita fotografija Marka Twaina kako u Teslinu laboratoriju drži svjetiljku.