Poznato je otprije da su štakori vrlo inteligentne i društvene životinje, koje vole igru te su vrlo uredni, a neuroznanstvenici sa Sveučilišta Humboldt željeli su doznati nešto više o njihovim igrama nakon što su čuli razne priče od veterinara i vlasnika štakora kao kućnih ljubimaca.
- Poznato je da se štakori vole i znaju igrati, a mi smo željeli doznati mogu li se uključiti u složenije igre poput skrivača, izjavio je neurobiolog Michael Brecht, autor istraživanja koje je objavljeno u časopisu Science, prenosi CNN.
Znanstvenici su se zatvorili u laboratorij sa štakorima i postavili nekoliko kutija na daljinsko upravljanje. S mišolikim glodavcima igrali su se skrivača, učili su ih kako da se sakriju, a potom ih i pronađu. U razdoblju od nekoliko tjedana, shvatili su da su štakori vrlo brzo shvatili kako da se sakriju, a čak su primijetili da štakori smišljaju vlastitu taktiku i strategiju za igru.
Nakon što bi ih znanstvenici otkrili, štakori bi se opet sakrili, pa čak i ako bi tada ostali bez nagrade. Umjesto hrane, štakori bi za nagradu dobili golicanje. Ovo je dokaz, smatraju znanstvenici, da su se štakori uživjeli u igru i nije im bila važna samo nagrada.
Iako su prilikom skrivanja bili vrlo tihi, znanstvenici otkrivaju da su cičali od sreće kada bi ih znanstvenici otkrili, pa smatraju da to pokazuje kako su shvatili pravila igre.
Rats can be taught to play hide and seek — and they squeal with joy when they win, scientists have found https://t.co/vQ2YT5R2Ey pic.twitter.com/j71AYWB4Wm
— CNN (@CNN) September 18, 2019
- Čini se da se baš dobro zabavljaju, rastrče se uokolo. Vrlo su bučni, ciče cijelo vrijeme jer su jako uzbuđeni, ali kada se sakriju jako su tihi, otkrio je.
Brecht je također objasnio kako su štakorima ponudili 'glupa' mjesta za skrivanje, poput prozirnih kutija, ali da su inteligentne životinje razvile vlastitu strategiju, pa su umjesto tih kutija izabrali neprozirne kutije, koja pružaju bolju zaštitu od neželjenih pogleda.
Istraživački tim potom je izučavao neurološku aktivnost u prefrontalnom korteksu mozga za vrijeme igre i uočili da nekoliko stanica na području mozga reagira na određene aspekte igre.
Brecht je uvjeren da bi studija mogla ponuditi dodatna objašnjenja o vezi između igre i kognitivnih sposobnosti.