Iako se mnogima doima kao da su se ljudi još davno izdigli iznad utjecaja prirode, činjenica je da se evolucija čovjeka nikad nije zaustavila. Do značajnih promjena dolazi zapanjujućom brzinom, a učestalost pojedinih gena vidljivo se mijenja već unutar par generacija, pokazalo je najnovije u nizu sličnih istraživanja.
Kada bi uzeli Neandertalca i obukli ga u odijelo, mnogi ne bi ni primijetili da se radi o drugoj podvrsti čovjeka. Usporedo s Neandertalcima, evoluirali su i Homo sapiensi, vjeruje se prije oko 260.000 godina. Mnogi antropolozi misle da bi dijete rođeno prije 260.000 godina, odgojeno u modernoj obitelji, bilo gotovo identično svojim vršnjacima u svojim intelektualnim i fizičkim sposobnostima.
Lubanje ljudskih predaka
Isti smo već stotinama tisuća godina?
Ipak, iako su imali većinu odlika modernih ljudi - prvenstveno zapremninu mozga - Homo sapiensi proveli su više od 200.000 godina živeći u malim plemenskim zajednicama kao lovci i sakupljači. Do nagle je promjene došlo prije oko 50.000 godina, kada je započeo značajan razvoj kulture i tehnologije.
U tom periodu arheolozi pronalaze prve razlike u dizajnu alata - od udica za pecanje do košara - između različitih plemena. Pojavljuju se umjetnička djela, poput crteža u pećinama, a lovačke tehnike postaju sve sofisticiranije.
Nomadska plemena živjela su bez trajnih nastamba, kao lovci i sakupljači
Lovci-sakupljači koji su naselili Europu prije nekih 7-8.000 godina vrlo vjerojatno bi nam danas izgledali vrlo neobično - prema zadnjim analizama DNK ljudi iz tog perioda, imali su tamnu put i svjetloplave oči. No, njih su istisnuli smeđooki i svjetloputi poljoprivrednici koji su se u Europu doselili s Bliskog istoka.
Gen za pijenje mlijeka
Poljoprivrednici su sa sobom donijeli i gen za toleranciju na laktozu - koji im je omogućavao da cijeli život piju kravlje i kozje mlijeko. Starija plemena lovaca i sakupljača taj gen nisu imala.
Ljudska evolucija u tom je periodu počela znatno brže djelovati, pod pritiskom novih životnih okolnosti. Poljoprivrednici su jeli manje mesa, a više žitarica te im je bilo potrebno više vitamina D - koji su dobivali od sunca kroz svoju svjetliju put.
Gen za toleranciju laktoze omogućio je pijenje mlijeka tokom cijelog života, ne samo tokom djetinjstva
Velike evolucijske promjene - sposobnost letenja ili preseljenje organizama iz mora na kopno - trebaju milijune godina kako bi se razvile. No, promjene poput boje očiju ili puti događaju se već unutar nekoliko generacija.
Evolucijski pritisci
Evolucija djeluje putem prirodne selekcije - oni organizmi koji imaju više potomaka prenijet će više svojih gena na sljedeću generaciju. Svaka generacijska promjena primarno je reakcija na sadašnju situaciju - ako se cijelo pleme prestane hraniti mesom i nedostaje mu vitamina D, najzdraviji će biti oni čija svjetlija put omogućava veću proizvodnju vitamina D pod utjecajem sunca. Ako je ta prednost dovoljna da bi osigurala veći broj potomaka, sljedeća generacija već bi mogla imati više jedinki sa svjetlijom puti.
Kada su plemena iz nomadskog prešla u sedentarni način života, i kada su zajednice postajale sve veće, narasli su evolucijski pritisci na društvene adaptacije - bolje su prolazili oni koji su se bolje snalazili u sve većim naseljima.
Srpaste crvene krvne stanice genetski su poremećaj opasan po zdravlje... ali osobe koje su dobile taj gen od samo jednog roditelja znatno su otpornije na malariju, zbog čega je taj gen i danas raširen u nekim afričkim regijama
Danas evolucijski biolozi smatraju kako je brza evolucija odgovor na snažne evolucijske pritiske - predatore, vrućinu, hladnoću, parazite... No, da bi moglo doći do brze evolucije, potrebno je imati znatnu raznolikost u cijeloj populaciji. Geni za svjetlu put i toleranciju na laktozu brzo su se proširili jer su već bili prisutni.
Genski pomak
Danas su ljudi izloženi potpuno novim selekcijskim pritiscima, no znanstvenicima je izrazito teško procijeniti učinak pojedinih gena bez istraživanja koja traju više generacija. Kada neki gen podiže vjerojatnost razmnožavanja za mali postotak, on definitivno ima utjecaja, i bit će ga više u sljedećoj generaciji, no teško ga je individualno prepoznati jer će njegov učinak biti teško razlučiti od nasumičnog genskog pomaka. 'Neutralni' geni, oni koji nemaju utjecaj na šanse za reprodukciju, svejedno se šire u većem ili manjem postotku, kroz potpuno slučajan odabir.
U istraživanju koje je proveo evolucijski genetičar Joseph Pickrell s Njujorškog centra za genom, znanstvenici su proučili genome 60.000 ljudi iz sjeverne Kalifornije, te još 150.000 ljudi iz Ujedinjenog Kraljevstva, i otkrili povezanost između ranije smrti muškaraca i mutacije na receptorima za nikotin, zbog koje je znatno teže prestati pušiti.
Prisutnost verzije gena - alele - koja uzrokuje mutirane receptore otpadala je s generacijama među muškim stanovništvom Ujedinjenog Kraljevstva, dok je ostala jednako zastupljena kod žena i stanovnika sjeverne Kalifornije - grupama koje su brojale znatno manje pušača. Kako su se trendovi pušačkih navika mijenjali, pritisak na nestanak te alele je nestao, pa je ona jednako prisutna u najnovijoj generaciji kao i u onoj koja joj je prethodila.
Što ćemo postati?
Analiza istog uzorka genoma otkrila je kako su geni povezani s Alzheimerovom bolesti znatno manje prisutni u dugovječnijih ljudi, što je još jedna indikacija da prirodna selekcija preferira one koji ih nemaju.
Evolucijski genetičari uvjereni su da će otkriti još stotine gena na koje i danas djeluju evolucijski pritisci, a i sami pritisci će se mijenjati kako će se mijenjati naš okoliš i naše društvo.
Istraživanja su pokazala kako plavooki muškarci izrazito preferiraju plavooke žene - jedan od razloga zašto je recesivan gen za plave oči opstao. Radi se o samo jednom od brojnih primjera selekcije koje većina ljudi nije ni svjesna
Nemoguće je reći da evoluiramo prema nečemu, u nekom specifičnom smjeru. Evolucija je neprekidni proces iz kojeg je naivno misliti da smo izuzeti. Kada eliminiramo neke genetske bolesti ili njihove simptome, uklanjamo evolucijski pritisak s tih gena, ali to ne znači da na nas svakodnevno ne djeluju drugi evolucijski pritisci - od novih bolesti i klimatskih promjena, do društvenih promjena. Nevidljiva ruka prirode i dalje određuje budućnost ljudskog roda, a kako će izgledati buduće generacije za sada je nemoguće predvidjeti.