VRUĆINA I OLUJE

OGROMNE ZRAČNE MASE DOSLOVCE SU ZAGLAVILE, VJETROVI IH VIŠE NISU U STANJU POGURATI Što zapravo stoji iza ekstremnog vremena koje nas sve češće pogađa

AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 20.08.2018. u 20:28

  • Profimedia, Reuters, CROPIX

    Ljetni vremenski obrasci u Europi, Sjevernoj Americi i dijelovima Azije najvjerojatnije će se produljiti, pokazala je nova klimatska studija koja ujedno objašnjava zašto zagrijavanje Arktika čini toplinske valove na drugim područjima duljima i opasnijima, piše Guardian.

    Rastuće temperature na Sjevernom polu usporile su cirkulaciju velikih zračnih masa i vjetrove, pokazuje posljednja studija, što znači da su fronte niskog i visokog tlaka zraka 'zaglavile' i vrijeme je manje sposobno regulirati se.

    Autori ovog istraživanja, objavljenog u ponedjeljak u časopisu Nature Communications, upozoravaju da bi to moglo dovesti do 'vrlo opasnih ekstrema', koji se pojavljuju kad se neuobičajeno visoke temperature zadrže dulji period te pretvaraju sunčane dane u toplinske valove, kiše u poplave i povećavaju opasnost od šumskih požara.

    'Ovo ljeto imali smo vrlo intenzivne toplinske valove. To će se nastaviti, pogotovo na području Europske unije, SAD-a, Rusije i Kine', rekao je jedan od autora studije, Dim Coumou, s Instituta za klimatska istraživanja u Potsdamu.

    'Kratkotrajni toplinski valovi mogu biti ugodni, no oni dugotrajni imat će velik utjecaj na društvo. Utjecat će i na poljoprivredu, a urod mnogih kultura već je bitno smanjen. Toplinski valovi mogu imati i vrlo negativan učinak na ljudsko zdravlje.'

    Usporavanje cirkulacije zraka već dugo brine klimatologe, iako su se mnogo više bavili zimskim vremenskim obrascima. Nova studija usredotočuje se na ljetno razdoblje gdje već sad postoji ogromna količina dokaza da planetarni sustavi vjetrova - i oni u nižim i oni u višim dijelovima atmosfere - gube svoju sposobnost da mijenjaju vrijeme.

    Jedan od uzroka je slabljenje temperaturne razlike između Arktika i ekvatora kao rezultat stakleničkih plinova koje je proizveo čovjek. Daleki sjever se zagrijava od dva do četiri puta brže od globalnog prosjeka, što znači da se smanjuje razlika u temperaturi u odnosu na središnji Zemljin pojas. Kako se temperature izjednačavaju, vjetar ne može nagomilati dovoljno energije i brzine da pogura tlačni sistem između Arktika i ekvatora.

    Rezultat je manje vjetra i vlažnog zraka s mora koji bi olakšao toplinski val kad se nad tlom akumulira temperatura i veća vjerojatnost da će se oluje koje se formiraju nad morem probiti u unutrašnjost.

    Prošle godine, uragan Harvey imao je tako razoran učinak na Texas jer se neuobičajeno dugo vremena zadržao nad kopnom gdje je izvlačio vlagu iz tla da bi je na kraju ispustio u formi najvećeg potopa ikad zabilježenog u Americi. Znanstvenici su već prije ustanovili da uragani usporavaju i nose sa sobom više kiše.

    Jedna druga studija, objavljena u časopisu Scientific Reports, pokazala je da su 'zarobljene' planetarne zračne struje - fenomen poznat kao amplificirani kvazi-stacionarni valovi - značajno doprinijele širenju ogromnih šumskih požara u Alberti u Kanadi 2016. za koje je trebalo dva mjeseca da ih se ugasi što je u konačnici koštalo 4,7 milijardi kanadskih dolara.

    'Naravno, to nije bio jedini uzrok požara, no značajno je pomogao da se vatra proširi i toliko traje', rekao je autor studije Vladimir Petoukhov s Instituta u Potsdamu.

    'Naša analiza otkrila je da su u svakom događaju tog tipa u ovoj regiji, još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, vrlo važnu ulogu odigrale planetarne zračne struje.'

    Naglasio je i kako će daljnje proučavanje ovog fenomena pomoći da se požari unaprijed predvide.

    Međutim, znanstvenici su zabrinuti da će usporavanje zračnih struja proizvesti dodatna iznenađenja te pojačati neke druge elemente klimatskih promjena.

    'Samo zatopljenje prilično dobro razumijemo i objašnjeno je u klimatskim modelima, no znanstvenici sada nastoje razumjeti i neke nelinearne pojave, npr. kako razni elementi klimatskih promjena međusobno djeluju i kakvi su povratni procesi. Te nelinearne pojave mogu značajno promijeniti vremenske prilike u nekoj regiji', kaže Coumou.

    I znanstvenici koji nisu bili uključeni u izradu ove studije, naglasili su koliko je rizično poremetiti prirodne vremenske obrasce.

    'Ono što se dogodi na Arktiku, neće ostati na Arktiku. Ako poremetimo ravnotežu energije planeta, narušavamo i razliku u temperaturi između Arktika i ekvatora', kaže Chris Rapley, profesor klimatskih znanosti s University Collegea u Londonu.

    'Posljedice već možemo osjetiti. One su vrlo nagle i razorne i to će se samo pogoršavati. Nalazimo se na putu čije konačno odredište ne izgleda dobro.'

    Izdvajamo