PRODORNI GENI

OVO ĆE BITI SLJEDEĆE ORUŽJE MASOVNOG UNIŠTENJA Moćna nova genetska tehnologija donosi i goleme rizike...

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 23.11.2015. u 11:13

Scharvik/iStock

Atomskoj bombi bilo je potrebno 10 godina kako bi od znanstvenog projekta postala stvarnost. Sljedeće oružje masovnog uništenja moglo bi biti kreirano puno brže

Tijekom panel diskusije koja se dogodila prošli tjedan u četvrtak u Washingtonu, specijalni agent FBI-a govorio je o rizicima moćne nove genetske tehnologije - 'prodornih gena', prenosi Quartz.

Tehnologija tzv. prodornih gena dopušta znanstvenicima da 'ukradu' evoluciju te da prošire novi gen kroz određenu populaciju nevjerojatnom brzinom. Premda se tehnologija razvija s miroljubivim namjenama, kao što je istrebljivanje komaraca kako bi se zaustavila malarija, može se koristiti i za zlo jer je jeftina i dovoljno jednostavna za usavršiti.

Inspirirano prirodom

Prodorni geni postojali su prirodi duže vrijeme. Uobičajeno organizam ima 50 posto šanse nasljediti bilo koji gen od svojih roditelja, no određeni geni mogu povećati svoje šanse da budu nasljeđeni. Geni to mogu postići umnožavajući se u roditeljevom genomu. Dugo vrijeme nitko nije znao duplicirati ovaj prirodni fenomen.

2003. godine, profesor evolucijske genetike u Londonu Austin Burt predložio je metodu za kopiranje gena, no tada nije postojao alat kojim bi se njegova metoda mogla provesti. Međutim, 2012. su godine američki istraživači razvili takav visoko precizni alat za modificiranje gena - CRISPR-Cas9, otvorivši time potpuno novo područje genetskih manipulacija. Do kraja 2014. godine istraživači u Harvardu razvili su prodorni gen u kvascu koji je bio nasljeđen 99 posto puta, umjesto 50. U ožujku su istraživači na kalifornijskom sveučilištu u San Diegu pokazali da prodorni geni mogu imati 97 postotnu nasljedivost u vinskim mušicama, puno složenijem organizmu od kvasca.

Rizik od zloupotrebe

Genetsko modificiranje uključuje zamjenjivanje jednog gena drugim - kako bi se na primjer komarcima dao gen za otpornost na malariju. Uobičajeno, komarac s tim genom ga ne prenese uvijek svojim potomcima. Dobro programirani prodorni gen teoretski bi mogao prenijeti verziju gena otpornu na parazit svim potomcima, a taj bi gen kasnije mogao 'pregaziti' neotpornu verziju, osiguravajući da otpornost nikada neće nestati.

Međutim, prodorni geni bi se mogli koristiti i za izgradnju zastrašujućeg biooružja. U teoriji, terorist ne bi morao napraviti velike količine smrtonosnog virusa i proširiti ga svijetom. Umjesto toga, mogao bi napravi šačicu komaraca s genom za proizvodnju otrova te ga putem prodornih gena proširiti populacijom.

Upravo se zbog ovakvih scenarija sada razgovara u regulaciji. Američka nacionalna akademija za znanost, nakon sastanka u četvrtak koji je bio posljednji od šest do sada organiziranih, želi proizvesti izvještaj do sljedećeg proljeća. UN-ov ured za biološko oružje također pobliže sagledava implikacije ovog novog otkrića.

Profesor iz Pittsburgha Amesh Adalja kaže da 'regulacija neće pomoći' u borbi protiv terorista, ako djeluju samostalno.

Ne tako brzo

Austin Burt, koji je predložio metodu za izradu prodornih gena 2003. godine kaže za Quartz da prijetnja prodornih gena nije tako velika, a i ne može nastupiti u tako kratkom roku kako se čini.

Prodorni geni funkcioniraju samo u vrstama koje se reproduciraju seksualnim putem. Znanstvenici su postali jako dobri u genetskom modificiranju mikroba, koji se koriste za izradu sintetičkih droga ili izradu strašnih bolesti. Međutim većina se mikroba reproducira aseksualno pa se putem prodornih geni ne mogu pretvoriti u brzo-razmnožavajuće 'superbube'.

Pokazalo se također da trenutni prodorni geni funkcioniraju samo jednu generaciju. Tijekom nekoliko generacija, prirodne mutacije mogle bi uništiti mehanizam za kopiranje. Uz to, samo nekoliko organizama poznajemo toliko dobro da bismo na njih mogli primjeniti prodorne gene. Bioteroristima bi potencijalno trebalo puno vremena da adaptiraju principe koji funkcioniraju na vinskim mušicama na komarce ili neko drugo živo biće.

Znanstvena zajednica bez obzira na to svejedno radi na projektima koji bi čovječanstvo zaštitilo od potencijalnih zlouoptreba prodornih gena. Znanstvenici su razvili dvije vrste prodornih gena za uništavanje već implementiranih prodornih gena, kao i jedan za 'razrjeđivanje' nasljeđivanja prodornog gena.

Izdvajamo