Međunarodno udruženje za lunarni obzervatorij (ILOA) nedavno je pokrenulo plan izgradnje radio-teleskopa na južnom polu Mjeseca.
U suradnji sa privatnom tvrtkom Moon Express, ILOA bi mogla postaviti teleskop na mjesec do 2018. godine, a cijena projekta procjenjuje se na oko 100 milijuna dolara.
- Ono što nas gura naprijed je želja da čovječanstvo postane vrsta koja živi na više svjetova, rekao je osnivač ILOA-e, Steve Durst.
Primarni cilj misije je bolje razumijevanje svemira, proučavanjem radio-valova teleskom postavljenim na Mjesecu, no sekundarni cilj je potraga za izvanzemaljskim životom.
Radio-astronomi tragali su za znakovima izvanzemaljskog života još od 1959. godine, kada su znanstvenici Giuseppe Cocconi i Philip Morrison razvili metodologiju i teoriju iza potrage za radio-valovima koji potječu od inteligentnog života drugdje u svemiru.
Moderne telekomunikacije proizvode veliku količinu elektromagnetskog zračenja koje ometa signale zaprimljene u zemaljskim radio-teleskopima. Postavljanje teleskopa na Mjesec značilo bi rješavanje sve većeg problema u radio-astronomiji, jer je Mjesec u cijelost zaštićen od ‘zagađenja’ sveprisutnim radio-valovima na zemlji.
Projekt SETI, kako se naziva potraga za izvanzemaljskim životom, svoj je vrhunac doživio u drugoj polovici prošlog stoljeća. Danas, brojni entuzijasti mogu pomoći u potrazi za umjetnim izvorima radio-valova putem računalnih i mobilnih aplikacija koje pomažu u interpretaciji ogromne količine sirovih podataka dostupnih zemaljskim teleskopima.
No, danas sve veći broj znanstvenika sumnja u mogućnost pronalaska inteligentnog vanzemaljskog života putem radio-valova.
Premda su Cocconi i Morrison i u svojem originalnom tekstu naglasili kako je potencijalno najučinkovitija metoda međuzvjezdane komunikacije slanje uskih, usmjerenih radio-valova, radio-astronomi dugo su tragali za bilo kakvim oblikom radio-valova, u nadi da će uhvatiti djeliće telekomunikacijskih signala drugih civilizacija, danas je sve jasnije da razvijenim civilizacijama signali namijenjeni za lokalnu upotrebu ne ‘cure’ u svemir.
Ljudska civilizacija već je prošla svoj vrhunac odašiljanja signala u svemir - danas se većina telekomunikacija oslanja na optičke kablove, satelitske signale i GSM frekvencije, koje je teško ili nemoguće detektirati iz udaljenog svemira. Za pretpostaviti je da bi svaka tehnološka civilizacija prošla kroz slične faze.
Jedina mogućnost preostaje uhvatiti signale koji su namjerno poslani u našem smjeru, no i tu postoji problem.
Brojni znanstvenici, među kojima prednjači američki pisac i futurist David Brin, upozoravaju kako je opasno odašiljati signale koji otkrivaju našu lokaciju i trenutno stanje tehnološkog razvoja, s obzirom da ne znamo tko bi ih mogao primiti.
Naivno je, tvrdi Brin, vjerovati da će svaka izvanzemaljska civilizacija biti blagonaklona i dobroćudna. Ako je ljudska kultura i evolucija ikakva indikacija, velike su šanse da ćemo druge rase i civilizacije doživljavati kao neprijatelje, ili barem kao konkurenciju.
Ukoliko i druge civilizacije razmišljaju kao i Brin, iznimno su male šanse da će do nas ikada doprijeti ikakvi radio signali.
Ipak, kako su Cocconi i Morrison napisali 1959., teško je procijeniti šanse za otkrivanje vanzemaljskih signala, no ako ih uopće ne tražimo, šanse su jednake nuli.