Ljudi koji su ronili do Titanica u posljednjih 15 godina tvrde kako olupina na dnu mora rapidno “nestaje”, javlja BBC.
Tijekom pet dosadašnjih zarona međunarodne skupine istraživača u mračne dubine Atlantika gdje na 3800 metara dubine leži potopljeni brod primijetili su kako su određeni dijelovi broda u jako dobrom stanju, no s druge strane, puno je toga iz same unutrašnjosti broda do sada već nestalo.
Najgore propadanje primijećeno je na bočnoj strani gdje su se nalazile časničke kabine. Povjesničar specijaliziran za Titanic Parks Stephenson rekao je da je nešto što je vidio tijekom ronjenja doista šokantno.
“Kapetanova kada za kupanje koja se jasno vidjela u olupini, jedna od najdražih slika među entuzijastima, sada više nije tamo”, rekao je.
Kompletna nadgradnja na palubi s kabinama rapidno propada, a to će se propadanje nastaviti, a pogled na unutarnje dijelove olupine uskoro će se potpuno izgubiti.
“Titanic se vraća prirodi“, dodao je.
Snažne oceanske struje, korozija od soli te bakterije koje razgrađuju željezo konstantno prijete olupini.
Titanic je već više od 100 godina na dnu mora, udaljen oko 600 kilometara od obale Newfoundlanda u Kanadi nakon tragičnog udara u santu leda na svom prvom putovanju iz Southamptona do New Yorka.
Na najvećem putničkom brodu svog vremena od 2200 osoba život je izgubilo njih 1500.
Ekspediciju do potopljenog Titanica izvela je ekipa ronilaca koja je nedavno izvela najdublji zaron ikad, do dna Marijanske brazde u Pacifiku, do dubine od 12.000 metara. Izveli su to uz pomoć specijalne mini-podmornice DSV Limiting Factor duge 4,6 metara i visoke 3,7 metara, koju je projektirala i izradila američka tvrtka Triton Submarines.
Kretanje oko olupine Titanica s dva odvojena glavna dijela udaljenih oko 600 metara pod morem bilo je vrlo teško, ali i izazovno.
Loše vrijeme na Atlantiku i jaka podvodna strujanja otežali su ronjenje.
Zalet u olupinu također je predstavljao značajan rizik za tim, no svi su zaroni snimljeni kako bi se izradio novi dokumentarni film.
Osim snimanja, znanstvenici ekspedicije bavili su se i stvorenjima koja su se nastanila na olupinu što je također vrlo intrigantna pojava jer dolje u crnim dubinama, unatoč temperaturama blizu smrzavanja i neizmjernom tlaku, napreduje život.
“Međutim, upravo je to i najveći faktor propadanja Titanica”, izjavila je znanstvenica ekspedicije Clare Fitzsimmons sa sveučilišta Newcastle.
"Na olupini se nalaze mikrobi koji proždiru željezo slabeći njegovu inicijalnu strukturu, a ti rustikli, stalaktiti hrđe koji vise s olupine toliko su krhki da se mogu pretvoriti u oblak prašine”, rekla je.
Znanstvenici sada proučavaju kako različite vrste metala erodiraju u dubokim atlantskim vodama, kako bi procijenili koliko je vremena ostalo olupini Titanica.
Komentirajući ekspediciju, Robert Blyth iz Nacionalnog pomorskog muzeja u Greenwichu rekao je da je važno sada se spustiti i dokumentirati olupinu kakva je u trenutnom stanju.
"Olupina je ostala jedini svjedok katastrofe na Titanicu", rekao je.
"Svi preživjeli do sada su već preminuli, tako da mislim da je važno upotrijebiti olupinu dok još uvijek ima što za svjedočiti o stravičnoj havariji veličanstvenog putničkog broda prije više od 100 godina".
Video pogledajte OVDJE.