Rezultati istraživanja japanskih znanstvenika objavljeni u stručnome časopisu "Nature Geoscience" upućuju na to da bi se snažni potresi mogli povezati s Mjesečevim mijenama.
Znanstvenici cijelog svijeta već dugo raspravljaju o tome pitanju i čini se da su pronašli odgovor proučavajući izmjenu plime i oseke u seizmički aktivnim područjima.
Fokusiravši se na dvotjedno razdoblje u kojemu su rekonstruirali amplitude plime i oseke, japanski su znanstvenici ustanovili da se snažni, odnosno razorni potresi često događaju u vrijeme punoga Mjeseca ili u vrijeme mlađaka, dakle, u vrijeme lunarnih faza kada su plima i oseka najizraženije.
U navedenom razdoblju mjesečnoga lunarnog ciklusa, Sunce, Mjesec i Zemlja su poravnani, a gravitacijska sila Mjeseca na Zemlju je najintenzivnija. Ona je odgovorna za plimu i oseku, a što je snažnija, veća je i njihova amplituda.
Satoshi Ide i njegovi kolege s japanskog sveučilišta su dugo pretpostavljali da bi spomenuto poravnanje hipotetski moglo utjecati na pojavu potresa, što su potkrijepili statističkim podacima.
Usto su zamijetili da su snažni potresi puno brojniji kada su amplitude plime i oseke veće.
Po njima su se neki od najrazornijih potresa na Zemlji u posljednjih 20 godina dogodili upravo u vrijeme kada je zabilježena plima, što znači da je Mjesec bio uštap ili je bio mlađak.
Kao primjer su naveli nekoliko razornih potresa: onaj iz prosinca 2004. na Sumatri, iza kojega je uslijedio tsunami, magnitude 9,3 u kojemu je smrtno stradalo 220.000 ljudi, potom potres u veljači 2010. u Čileu magnitude 8,8 u kojemu su život izgubile 523 osobe te potres koji je u ožujku 2011. pogodio Japan, magnitude 9,0, s 19.000 žrtava, koji je opustošio istočni dio obale te zemlje.
Devet od 12 snažnih potresa iz razdoblja koje su proučavali, a svi su bili magnitude 8,2 i više, dogodilo se upravo u vrijeme punoga Mjeseca ili mlađaka.
Drugo istraživanje što su ga proveli američki znanstvenici pokazalo je da nema povezanosti između mjesečevih mijena i manjih potresa.